Jedini koraljar u ovom dijelu Europe koji radi obradu od sirovog koralja do finalnog proizvoda, luksuznog nakita, najveći dio godine živi i radi na hrvatskom otoku bez automobila, s jedva 300-tinjak stanovnika tijekom zime.

Otok Zlarin svjetski je poznat po tradiciji koraljarstva dugoj stotinama godina, zbog čega su početkom ovog ljeta otvorili i Centar koralja, a Miro Bešker je taj koji zadnjih 20-ak godina nastavlja tu tradiciju u radionici i trgovini Zlarinka koju smo posjetili ovih dana.

Uveo ga punac
Jedna je to od dvije njegove trgovine s nakitom od koralja, uz onu u Zračnoj luci Split, gdje se mogu naći jedinstveni primjerci nakita koje Bešker izrađuje isključivo od jadranskog koralja, uz japanski i pacifički trećeg najboljeg na svijetu.

Beškerovi kupci dolaze iz cjelog svijeta, a nema turista na otoku koji nije zavirio u Zlarinku i zatekao ga za pultom punom sitnih crvenih i ružičastih grančica i kuglica. Za Beškera sve to nije biznis, nego život i ljubav.

“Rad s koraljima ima posebnu energiju, to je i umjetnost i meditacija i rad. Svaki komad koralja ima svoju priču koju nastojim pretvoriti u komad nakita. To je posao koji iziskuje puno strpljenja i vještine kako bi se maksimalno, uz što manje otpada, iskoristio svaki komad”.

Miru Beškera u posao je uveo punac Vjekoslav Duhović, vrsni koraljar i poznati splitski zlatar koji je pokrenuo posao s partnerom Albinom Bibericom sa Zlarina, ujedno jednim od pokretača Centra za koralje. Bešker je zlatar po zanimanju, a za ovu razinu majstorstva bilo je potrebno puno truda i učenja.

Najprije je gledao punca kako radi, a potom je zanat učio u poznatom koraljarskom kraju Torre del Greco kraj Napulja, kod slavnog Antonina de Simone. Zlarinku vodi u partnerstvu sa Zlarinjankom Kristin Ljubom, Biberičinom kćeri, zaduženom za prodaju i marketing. Nasljednici su starije generacije obiteljskog obrta. Duhović i Biberica ujedno su bili i među prvim turističkim poduzetnicima na Zlarinu, odakle su na brodicama vodili turiste u razgled.

Bešker nam pojašnjava da je posao koraljara delikatan, jer se mora poštivati ravnoteža između iskorištavanja ove morske životinje i nastojanja da se ona maksimalno očuva u uvjetima u kojima je ugrožena zbog pretjeranog izlova u prošlosti, pa čak i danas na crnom tržištu. “Svaki i najmanji komadić koralja koji prolazi kroz moje prste ima sljedivost i oznaku, a izlov se strogo kontrolira na dva iskrcajna punkta.

Sirovi koralj otkupljujemo od specijaliziranih ronioca kojih ima još vrlo malo, jer je zbog očuvanja koralja i strogih ograničenja taj posao sve manje unosan”, kaže Bešker. Otkupljuje samo onoliko koliko može preraditi, i to godišnje bude oko 30-40 kilograma, a prodaje najviše u dvije trgovine, te manji dio svojim kolegama zlatarima.

Koralji su i dalje na visokoj cijeni među ljubiteljima luksuznog nakita, ali i zahvaljujući vjerovanju da donose sreću i blagodat. U njihovu visoku cijenu ulazi i činjenica da je koraljarstvo najteži i najopasniji vid ronjenja.Koralji su životinje koje žive u zajednicama, a skelet im je građen od kalcijevog karbonata koji se taloži i raste, odižući koraljne grane od tla.

Hrane se pomoću lovki koje izgledaju kao cvjetovi. Grane za izlov odabiru se prema strukturi, veličini i propisanoj debljini, ne manjoj od 6-7 milimetara i strogo se vodi računa o održivosti vrste, jer koraljne zajednice moraju ostati raznolike i produktivne i u budućnosti.

Obrada u nekoliko faza
Kad dobije sirovi koralj, Bešker uz pomoć specijalnih strojeva kreće u obradu u nekoliko faza. Prvo ide čišćenje i sortiranje po kvaliteti, kidanje uz pomoć malih cirkulara, odvajaju se tanji od debljih dijelova, i svaka ta faza se radi s vodom koja hladi koralj, jer on mijenja svojstva na temperaturi iznad 60 stupnjeva. Slijedi sušenje i poliranje koje je ujedno i najdelikatnije i traje obično 6 dana, a Bešker je smislio tajnu zanata da posao skrati na tri dana.

Od debljih dijelova radi se skuplji nakit, od tanjih narukvice, kuglice, prstenje, već prema inspiraciji i željama. Iako ima pomoć strojeva, nema tog stroja koji ovaj složeni i delikatan posao može odraditi sam – bez majstora i njegove inspiracije nema nijedne ogrlice ni prstena koji se čuva generacijama.