Autotransport d.d. koncesionar obavljanja javnog prijevoza u Karlovcu i Karlovačkoj županiji, završio je 2005. s dobiti od 671.968,20 kuna. Za direktora Davora Vidmara taj podatak nije razlog posebnom zadovoljstvu, već ga shvaća tek kao rijetku svijetlu točku u surovoj zbilji. Dobit iz poslovanja iznosila bi zapravo nešto preko 1,3 milijuna kuna, ali je ona prepolovljena otpisom ranijih nenaplativih potraživanja.

Korist od tečaja
Govoreći o dohodovnosti koja je rezultirala, Vidmar je rekao da su mjesta nastanka dobiti raspoređena u sva tri segmenta poslovanja: od lokalnih linija, županijskih linija i učeničkog prijevoza te međužupanijskog i turističkog, povremenog odnosno ugovornog prijevoza, a svima im je glavni zajednički nazivnik racionalizacija troškova. Uz to, uveden je i novi izvor prihoda – trgovinsko-servisna uslužna djelatnost koju Autotransport obavlja u suradnji s Hypo Leasing Steiermarkom. Radi se o prodaji svih vrsta vozila i mnoštva različitih industrijskih strojeva, koje je Hypo Leasing Steiermark preuzeo od svojih klijenata koji ih više nisu bili u mogućnosti otplaćivati, a Autotransport u tome ima prihod od servisiranja, skladištenja i proviziju kod prodaje tog voznog i strojnog parka, te njihovih rezervnih dijelova. “Taj posao donio nam je 950.000 kuna prihoda. Iskazana dobit za 2005. iznosi oko dva posto našega godišnjeg prihoda, i to nije čak ni tako loše za ovu branšu, a na ruku nam je, za razliku od mnogih izvoznika, išlo i kretanje tečaja eura. Euro je stalno pomalo klizio prema dolje i to je za nas bilo povoljno. Mi smo uslužna djelatnost, sva naša vozila i rezervne dijelove nabavljamo u inozemstvu, dakle, plaćamo ih u eurima, kalkulacije su nam u tom dijelu vezane na euro, i za nas je ta situacija bila povoljna”, kaže Vidmar.

Lista negativnosti
Govoreći o racionalizaciji troškova, kao je najočitiji primjer istaknuo smanjenje specifične potrošnje goriva (izraženo u litrama na 100 km) za četiri posto, što je značajno uzme li se u obzir da su Autotransportova vozila u 2005. prešla preko 4,5 milijuna kilometara. “To smo postigli utjecanjem na vozače da promijene tehniku vožnje, da zaborave oštra kretanja, da se pravilnim mijenjanjem brzina vozi što bliže maksimalnom obrtnom momentu, da se ‘olakša’ noga na papučici gasa i uskladi s kočenjem na vrijeme. Oko toga smo mnogo razgovarali i radili s vozačima, jer autoškole, nažalost, ne obučavaju vozače za racionalnu vožnju. Sve je rezultiralo donošenjem Pravilnika o potrošnji goriva, koji je nakon opsežnih analiza i mjerenja, donesen za svako vozilo i svaku relaciju, tako da uvažava sve parametre koji mogu utjecati na potrošnju goriva. Naravno, to s gorivom uvijek je u transportnim poduzećima osjetljivo pitanje, s obzirom da se bez striktne, ali istovremeno i pravilne i objektivne kontrole mogu otvoriti brojne mogućnosti raznim zlouporabama i malverzacijama. Općenito, gorivo i njegova cijena za nas prijevoznike su od životnog značaja, i tu počinje lista negativnosti koje su nam otežavale poslovanje”, kaže naš sugovornik. Vidmar ističe veliko poskupljenje nafte. “Naše cijene nisu mogle pratiti tako izraženo poskupljenje goriva, i po našim analizama, to poskupljenje nam je tijekom prethodnih dviju godina ‘isisalo’ iz tekućeg poslovanja oko četiri milijuna kuna. Uostalom, udio cijene goriva u našim ukupnim troškovima iznosi oko 19 posto. Ipak, glavni problem nam predstavlja siva ekonomija koja je u hrvatskom cestovnom prijevozu uzela tolike razmjere da smo mi protiv toga zla nemoćni. U segmentu turističkih vožnji to je već postala epidemija, jer plaćanja prijevoza bez računa, onako za ‘keš’ postala su toliko uobičajena, tako da mi često ispadamo smiješni s nekakvim kalkulacijama u koje su uračunati i porezi i doprinosi. No, nije smiješno to što zbog takve nelegalne konkurencije gubimo mnoge poslove u tom inače dohodovnom segmentu cestovnog prijevoza. Uvođenje reda na tom planu posao je za državu, ali pitanje je koliko to nju uopće zanima”, kaže Davor Vidmar, ali ovaj puta i s pozicije predsjednika Grupacije putničkog prijevoza Udruženja cestovnih prijevoznika koje djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Utaja poreza
Na pitanje kako doskočiti “crnom čarteru” u cestovnom prijevozu, Davor Vidmar kaže kako je baza svega to što su za državu prijavljeni prihodi osnovica za sva davanja, a on smatra da bi daleko realnije oporezivanje bilo po prijeđenom i evidentiranom kilometru. “Svaki bi prijeđeni kilometar u ugovornim ili turističkim vožnjama trebao biti pokriven ugovorom s naručiteljima, pa bi se tako dobio sustav kao u Njemačkoj, da prijeđeni kilometri budu osnovica za obračun poreznih davanja. I tu opet dolazimo do države i njenih mehanizama, koji očito ne funkcioniraju, a nažalost, država ne uvažava ni naše mišljenje i prijedloge naše strukovne grupacije”, dodaje Davor Vidmar. Uz gorivo je vezan i drugi negativan element koji generira nelojalnu tržišnu utakmicu među prijevoznicima, a to je nekažnjena vožnja na lož ulje, što je ustvari utaja poreza. Tome treba dodati, napominje Vidmar, da se bez problema na domaćem crnom tržištu bez problema može za gotovinu i bez računa kupiti eurodiesel gorivo, i to po cijeni i do 40-tak posto nižoj od službene.

‘Na ruke’ dva puta veće plaće

“Na sve se nadovezuje i rad vozača na crno u mnogim malim prijevozničkim poduzećima, pa kako onda opstati u takvoj konkurenciji. Naravno, sve to na svojim leđima i niskim plaćama osjećaju naši vozači, za koje plaćamo sve doprinose, a njihovi kolege koji voze na crno i koji primaju plaće ‘na ruke’ dobiju i dvostruko više, ali bez doprinosa, i ne čudi onda što i naši vozači odu za većim plaćama. Tko od njih misli na neke mirovine jednoga dana, kad po mirovinskom sustavu kakav se uvodi sve će se mirovine svesti na otprilike 1500 kuna, bez obzira koliku plaću imao. Dakle, opet se vraćamo na državu kao nekakvog moderatora odnosa, i dok država ne uvede reda, stanje u javnom cestovnom prijevozu bit će sve gore, a u tom kaosu imat će mjesta najviše oni koji svoje poslovanje temelje na radu na crno”, zaključio je Davor Vidmar.