Nemoguće je izbjeći kaos u putničkom prometu u ovoj ljetnoj sezoni, nastao kao rezultat povećane potražnje usluga koje je devastirala pandemija. Ne samo zato, više nego ikad u fokus donositelja odluka je došla željeznica, oblik putovanja koji je ujedno jeftiniji i održiviji od zrakoplova, a mogao bi ispuniti rastuće potrebe europskih građana za mobilnošću zbog posla ili odmora.

Porasla je i potražnja putnika, što možemo vidjeti i u Hrvatskoj koja je očekivano daleko od spremnosti za ispuniti potrebe tržišta – fotografije iznurenih putnika na kolodvorima u medijima su svakodnevna pojava. Pritom, Hrvatska kasni i na jedan značajan vlak. Viziju europske mreže brzih vlakova zacrtali su krajem ovog lipnja u Francuskoj čelnici željezničke industrije, s ambicioznim ciljem da se udvostruči korištenje brzih željeznica do 2030. i utrostruče sadašnje razine do 2050. godine.

To je moguće samo uz masovno i ubrzano širenje željezničke mreže velike brzine, uz značajno veći fokus na promet između država, što će biti upravo i najveća zapreka, smatraju stručnjaci koji raspravljaju o tome ovih dana u vodećim svjetskim medijima.

Dobra je vijest da Europa već ima tisuće kilometara namjenske brze željeznice, no ona je uglavnom fokusirana na domaća tržišta, kao štu su linije Pariz -Lyon, Milano-Rim, Barcelona-Madrid i Berlin-München.

Naime, izgradnja linija preko međunarodnih granica, čak i unutar EU krije brojne izazove – tko plaća za što, kako se dodjeljuju ugovori, kako riješiti proturječne nacionalne standarde i propise. Štoviše, čak i tamo gdje su izgrađene međunarodne brze pruge, često uz ogromne troškove, nacionalna lojalnost, zagušljiva birokracija i visoke naknade prepreka su za korištenje punog potencijala postojećih linija.

Dobro je međutim što je svijest za takav projekt unutar Unije jako visoka, a time i volja. Ako želi nastaviti razvijati turizam i ojačati kao poslovno središte Europe, Hrvatska će se morati ukrcati u taj vlak.