Među zlatnim sponzorima Prvog regionalnog energetskog foruma, koji se prošloga tjedna održao u Budimpešti, bila je i najveća mađarska naftna kompanija Mol, koju je predstavljao izvršni direktor Mol Grupe György Mosony. Usred OMV-ova pokušaja preuzimanja Mola, kojeg mađarska kompanija smatra neprijateljskom, te organiziranja navedenog sumita u mađarskom Parlamentu, Mosony je “uspio” pronaći vremena odgovoriti Poslovnom dnevniku na nekoliko pitanja na koja javnost još nije uspjela dobiti odgovore:

Nije li ironično da tvrtka poput vaše, koja kupuje sve što se kupiti može na području bivše Jugoslavije, od čega je posljednji Tifon – ponudu o spajanju OMV-a smatra neprijateljskom?
– Razlog je vrlo jednostavan. Mol je, ra razliku od OMV-a, potpuno privatna tvrtka. Sve naše akvizicije u bilo kojoj državi ne krijemo ni od koga pa tako i vi u Hrvatskoj vrlo jasno znate da je Mol osnovao tvrtku u Beogradu i da želi kupiti NIS. Stoga kupnju dionica Mola od strane OMV-a nama iza leđa smatramo neprijateljskom i zato je mađarska vlada reagirala kako je reagirala, a Mol učinio sve što je u njegovoj moći da se zaštiti.

Zašto ste uopće kupili Tifon i je li istina da je cifra koju ste platili za tu hrvatsku kompaniju veća od 150 milijuna eura?
– To ne mogu komentirati.

Čak i ako Vam otkrijem da znam da je gospodin Čermak glatko odbio ponudu od 125 milijuna eura, nakon čega se taj ponuditelj povukao?
– Žao mi je što ću Vas razočarati, no moj odgovor ostaje isti.

Struka predviđa da nafte i plina ima za svega 50-ak godina. Što dalje?
– Od industrijske revolucije moderna se društva oslanjanju na fosilna goriva za zadovoljavanje svojih energetskih potreba. Time je stvoreno nekada gotovo nezamislivo blagostanje i gospodarski razvoj, ali i brojni problemi koji su ovaj model učinili neodrživim. Fosilna su goriva ograničen, neobnovljiv izvor energije. Iako iscrpljivanje geoloških zaliha nafte i plina neće predstavljati problem u sljedećih nekoliko desetljeća, resursi su koncentrirani u nekoliko geografskih regija, u zemljama s ograničenim pristupom tržištu i znatnim političkim rizikom. Pretjerano oslanjanje na uvoznu naftu i plin iz politički rizičnih zemalja stvara neprihvatljiv sigurnosni rizik, čak i ako geološka dostupnost resursa nije upitna.

Ali korištenje fosilnih goriva negativno utječe na okoliš, stvara efekt staklenika, kiselih kiša, nestabilnih organskih spojeva koji uzrokuju tumor i mnogih drugih. Kako to riješiti?
– Neki od tih učinaka mogu se umanjiti ulaganjima u ekološki prihvatljive tehnologije i pametnim upravljanjem. Mol je posvećen poboljšanju ekoloških standarda svojih operacija i postigli smo značajan napredak, od proizvodnje dizela bez sumpora do rješavanja problema benzinskih para iz spremnika goriva.

Ipak, jedan od ekoloških problema je drukčiji od drugih te zahtijeva ne samo promjenu u poslovnim praksama, već novu industrijsku revoluciju – klimatske promjene.
– Riječ je nesumnjivo o jednom od najozbiljnijih izazova s kojima se ljudska rasa suočava. Znanstveni su dokazi neoborivi. Klima se mijenja, a glavni uzrok promjena su staklenički plinovi koje proizvodi čovjek. Ako se nešto ne poduzme, ovaj proces će imati ozbiljne posljedice, između ostalih i ekstremne promjene vremenskih prilika, dezertifikaciju, smanjenje biološke raznolikosti i poljoprivredne proizvodnje. Nadalje, ne mogu se isključiti ni zaista katastrofalni rezultati, kao što je topljenje polarnih kapa. Kao i u slučaju terorizma ili nuklearne prijetnje, javna politika ne treba uzimati u obzir samo očekivane učinke, već i raditi na smanjenju mogućnosti pojave neprihvatljivih posljedica. Kao odgovoran korporativni građanin posvećen održivom razvoju, Mol podržava smanjenje emisija stakleničkih plinova.

Po čemu se klimatske promjene razlikuju od ostalih problema?
– Zbog učinka na temelj energetskog sustava. Sumpor narušava čistoću nafte i ugljena te se može ukloniti kako bi se proizvodio dizel bez udjela sumpora. Olovo se koristi kao aditiv benzinu te se može zamijeniti drugim aditivima kako bi se proizveo bezolovni benzin. Ironija je da tehnologije koje se koriste za uklanjanje ovih nečistoća često povećavaju emisije ugljika. A on nije nečistoća, već je izvor energije. Kada iz nafte uklonite ugljik, ostaje samo vodik, a to nije poboljšanje, već tehnološka revolucija. S obzirom na značaj globalne industrije električne energije, opseg ovog problema je zastrašujući. Oko 15 % ukupnog dioničkog kapitala u svjetskoj ekonomiji ulaže se u infrastrukturu i proizvodnju energije, uglavnom od fosilnih goriva. Za promjenu globalnog energetskog sustava potrebno je golemo ulaganje kroz nekoliko godina.

mikro poduzetnici

Velike promjene ne donose samo veliki sustavi

promo

Inin projekt proizvodnje zelenog vodika ulazi u ključnu fazu

Kako učinkovito smanjiti emisije CO2?
– U Europi je osobito bitno usvojiti optimalne politike za postizanje ekoloških ciljeva uz minimalne socijalne i ekonomske posljedice. Za stabiliziranje emisija CO2 na 450 ppm do 2030. globalne emisije CO2 trebaju se smanjiti za 26 milijardi tona godišnje u usporedbi s osnovicom. Svako povećanje troška po toni CO2 iznad optimuma za svjetsku ekonomiju teret je od nepotrebnih 26 milijardi eura godišnje, a jasno je da će europsko društvo morati iznijeti veliki dio tog tereta. Klimatske su promjene preozbiljan problem da bi si mogli priuštiti neučinkovitost u rješavanju uzroka.

Najpopularnija politika u području transporta je upotreba biogoriva. No i to ima svoju cijenu, zar ne?
– Mađarska ima viziju razvoja velikih izvoznih kapaciteta usmjerenih na proizvodnju etanola. Nema sumnje da biogoriva imaju potencijal da promijene pravila igre i znatno smanje ovisnost o nafti u transportu. Međutim, za to je potrebna tehnološka transformacija jer je sadašnja proizvodnja biogoriva prve generacije dio problema a ne dio rješenja. Uzgoj kukuruza i destilacija etanola zahtijevaju velike količine energije te koriste 80-100 % energije koju sadržava etanol. Kako je učinkovita ušteda fosilnih goriva mala, poticaji za uštedu fosilne energije vrlo su visoki. U sljedećih nekoliko godina biogoriva će se morati oslanjati na podršku vlasti. Postoji mogućnost da će nekonzistentne nacionalne politike i protekcionistički pritisci uzrokovati segmentaciju tržišta i dovesti do vrlo neučinkovitih rezultata. Čini se da je vlada svake zemlje u regiji uvjerena da njihovi poljoprivrednici moraju imati najviše koristi od mjera za poticanje proizvodnje biogoriva.

Kako se oduprijeti ovom iskušenju?
– Energetski se sektor nalazi pred tehnološkom revolucijom. Većina ulaganja treba i doći će iz privatnog sektora. Međutim, u istraživanju i razvoju te poticanju inovacija postoji i legitimna uloga javne politike. U tom smislu sadašnja praksa u EU nije zadovoljavajuća. Dok je 75 % proračuna SAD-a koncentrirano u 50 najvećih sveučilišta usmjereno na istraživanje i razvoj, uz vrlo dobru suradnju između sveučilišta, investicijskih fondova i velikih kompanija, sve to nedostaje Europi.