Potrebno je razumijevanje javne uprave i – skromnog – hrvatskoga gospodarstva da je ulaganje u znanje, istraživanje i razvoj nešto što može pokrenuti Hrvatsku.

Sve dok u potpunosti ne profunkcionira tronožac 'znanost-gospodarstvo-vlast', značajnih iskoraka neće biti." To je zaključak Nedjeljka Perića, dekana FER-a u Zagrebu, u novom broju priloga Poslovnog dnevnika Hrvatska 2020 koji izlazi u srijedu, posvećenog obrazovanju, reformi i načinima na koje se može doseći veća zapošljivost. Strategija koja bi trebala 'pokriti' razdoblje do 2030. još se piše i bit će objavljena na dan ulaska Hrvatske u EU. A može li ona  biti okidač za promjene, nitko se ne usudi prognozirati. Uostalom, i EU muči problem kvalitete obrazovnog sustava i neusklađenost s potrebama gospodarstva. Ne čudi stoga što se još nije ostvario, o čemu piše Zrinka Živković Matijević, direktorica ekonomskih istraživanja RBA, stari plan EU da postane najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, sa stopom zaposlenosti od 70 posto.

Novi je plan, iz strategije rasta Europa 2020, da se stopa zaposlenosti digne na 75 posto. U Hrvatskoj je trenutno na 55 posto. U reformi, dakle, nismo sami. No, diktata Bruxellesa nema. Kako piše rektor Sveučilišta u Zagrebu Aleksa Bjeliš, zemlje samostalno uspostavljaju pravila i obveze, a politika EU traži da se međusobno priznaju stupnjevi i diplome, te povezuju istraživači i studenti. "Usporedivost je preduvjet za slobodno europsko tržište rada", naglašava Bjeliš. Kako pak stojimo sa cjeloživotnim obrazovanjem? Loše. "Porazna statistika posljedica je općeg stava prema učenju i našeg mentaliteta, ali i činjenice da golem broj ljudi nema ni ključne kompetencije za cjeloživotno učenje", kaže Hrvoje Balen, predsjednik Upravnog vijeća Visokog učilišta Algebra.