Problem povijesno male razlike između građanske i trgovačke zatezne kamate – trenutno iznosi svega 0,14% –  objašnjenje ima u tome što istu materiju uređuju dva zakona! Takvo smo objašnjenje dobili od Miljenka Giunia, stručnjaka za pravna pitanja kamata, i to na naše pitanje kako je moguće da je zatezna kamata za poslovne subjekte spuštena na 12,14 posto od 1. siječnja 2015. godine, što na adekvatni način ne prati smanjenje zateznih kamata za građane   s obzirom da je Zakon o obveznim odnosima i propisao da između "trgovačkih" i "građanskih" stopa zateznih kamata razlika mora biti 3 poena.   

Naime, HNB je objavio u Narodnim novinama da su dugoročni krediti tvrtkama lani imali kamatu od 5,14 posto, što je umanjeno za jedan i uvećano za osam dalo zateznu kamatu od 12,14 posto. S druge strane, zatezne kamate za građane i dalje su 12 posto, i to iz razloga što se još uvijek računaju prema HNB-ovoj eskontnoj stopi, kako propisuje Zakon o obveznim odnosima. S tim u vezi plasirane su najave da Vlada planira intervenirati i na tom području; navodno priprema rješenje za smanjenje zateznih kamata, ponajprije za stanovništvo, ali postoji mogućnost da se i za tvrtke pronađe povoljnija osnovica. Pritom se za sadašnje stanje debalansa kao izlika iznosi prošlogodišnji neuspješni pokušaj intervencije u Zakon o kamatama, odnosno prozvane su banke koje su se tome usprotivile, dok bi u suprotnom slučaju, tj. da je taj zakon prošao, kamate za stanovništvo danas iznosile 11,4 posto. No, to bi značilo da bi Zakon o kamatama deregirao Zakon o obveznim odnosima, a kako se to još uvijek nije dogodilo pitanje je što dalje sa zakonskom razlikom od tri posto. Dakle, suprotno jedinoj zakonskoj odredbi građani plaćaju po novome praktički iste zatezne kamate kao poslovni subjekti, a pored toga zbog toga su moguće i više ugovorne kamate. 

Evo, kako nam je situaciju s "debalansom" u kamatnoj regulativi, konkretno u visini kamatnih stopa, objasnio Miljenko Giunuo. Po njegovom mišljenju razlog ležu, slikovito rečeno, u vožnji na dvostrukom kolosijeku. Naime, on kaže da je sjedište ove materije Zakon o obveznim odnosima (ZOO), te da je šteta što se to išlo razdvajati jer je na taj način došlo do niza nezgrapnosti, pa i do one u pogledu veličine kamatne stope. Pritom Giunio podsjeća da je sam ZOO iz 2005. godine, a čije su odredbe o visini kamatnih stopa u primjeni od 1. siječnja 2008., bio donesen u skladu s EU Direktivom, inače kasnije malo mijenjanom, ali je ZOO ostao u skladu i s novom verzijom. Direktiva obvezuje na propisivanje stope zateznih kamata samo u komercijalnim transakcijama, s tim da ona mora iznositi najmanje – referentna stopa plus 8 poena. Tako je i naš ZOO propisao, pa to vrijedi i danas, da je stopa za  "trgovačke" poslove eskontna stopa HNB (E) + 8, a za  "građanske" + 5 poena. 

"Tada je E bila 4,5%, dosta visoka u EU granicama, ali ne pretjerano za hrvatske prilike. Međutim, nakon pritiska banaka, HNB je na Silvestrovo 2007., dan uoči početka primjene ZOO-ovskih kamatnih stopa, eskontnu stopu HNB -a 'nabildala' na dvostruko – 9%. Time je došlo do '(d)efektnih' učinaka eskontne stope koja, zapravo više i nije bila eskontna (diskontna) stopa", kaže Giunio. 

Sredinom 2011. ta je (pre)velika referentna stopa (E) smanjena za dva poena, na 7 posto, pa su i ZOO-ovske stope zateznih kamata snižene na 15%, odnosno na 12%.

Točno dvije godine kasnije, nastavlja Giunio, upleo se Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi – ZFPPN, pa je, za poduzetničke transakcije na koje se odnosi, referentnu stopu – E (eskontnu stopu HNB) – zamijenio prosječnom stopom kredita duljih od godine danih nefinancijskim društvima, umanjenoj za jedan poen (zbog tehnike izračuna). 

"Utoliko je bio izmijenjen ZOO, u dijelu na koji se odnosi ZFPPN. U postupku priprema bio je novi Zakon o kamatama (ZK). On je trebao stupiti na snagu 1. srpnja 2014.

Međutim, on ne bi ništa izmijenio u pogledu "trgovačkih" stopa u odnosu na važeće stanje, jer je u prijedlogu prihvatio istu referentnu stopu iz ZFPPN-a. U odnosu na tzv. "građansku" stopu, koja se po ZOO-u razlikuje od one "trgovačke" za tri poena, ZK je predvidio razliku između dviju stopa od samo jednog poena, umjesto 8 > 7. Budući da je danas "trgovačka" stopa po ZFPPN-u 12,14% godišnje, tolika bi bila i po ZK-u, a "građanska" bi bila 11,14 % godišnje", kaže Giunio uaključujući da "u tom grmu leži zec, po ZK-u razlika dviju stopa više ne bi bila 3 poena nego samo jedan". Pitanje je bi li tako mala razlika uopće imala smisla. 

Budućnost uz AI

Kako AI mijenja tržište rada i hoće li AI vještine biti novi kriterij u zapošljavanju?

Digitalna revolucija

Domaća aplikacija koja olakšava svakodnevno upravljanje novcem

No, zakonska stopa zateznih kamata reflektira se i na maksimum ugovaranja visine ugovornih kamata. I u tom drugom grmu, tvrdi, leži drugi zec!

Sve u svemu, po njegovom mišljenju bilo bi lijepo da kamate ostanu u svom prirodnom miljeu, u ZOO-u, te da budu sustavno i logički uređene. "Da se nije 1. siječnja 2008. umiješala 'nabildana' eskontna stopa, a intervencija je navodno bila potrebna, te da ona danas iznosi 1 do 2 posto što bi bilo realno, stopa "trgovačkih" zateznih kamata bila bi, bez intervencije drugih zakona, oko 9,5% odnosno, "građanska", oko 6,5% godišnje. Možda bi tada, kaže Giunio, bilo potrebno razmisliti o mogućem smanjenju razlike između dviju stopa, a dakako, "uvijek bi preostala i mogućnost zamjene referentne stope, ili nastavak moderiranja "eskontne stope" u funkciji kamatnog repera", zaključuo Miljenko Giunio.