Svoju nelikvidnost tijekom krize male eurizirane zemlje u Europi koje ne pripadaju eurozoni, uključujući i Hrvatsku, mogu zahvaliti Europskoj središnjoj banci (ECB). Za razliku od američkog Feda, ECB nije učinio ništa da stabilizira ekonomije zemalja kandidata za euro, već su ostavljene bez pristupa likvidnosti. Teza je to eseja ekonomista Andersa Aslunda s washingtonskog Peterson instituta “Pouke istočnoeuropske financijske krize 2008. – 2010.”, koji je prenio “newsletter” ST Investa pod naslovom “Krivac za nelikvidnost (i) u Hrvatskoj je ECB”. “Američki Fed odigrao je vrlo važnu ulogu nudeći ‘swap’ zajmove velikom broju zemalja po cijelom svijetu. Nasuprot njemu ECB uopće nije odobravao ‘swap’ zajmove, osim nešto Švedskoj i Danskoj, i to dugo nakon što je kriza već minula. Nove istočne članice EU ostavljene su bez pristupa likvidnosti osim one koju su bile spremne osigurati njihove središnje banke i trgovinski partneri. ECB nije učinio ništa da stabilizira ekonomije zemalja kandidata za euro, a najviše su pretrpjele male eurizirane zemlje izvan eurozone”, piše Aslund. Premda ne spominje Hrvatsku, definicija male eurizirane ekonomije koja ne pripada eurozoni odnosi se i na nas, no ne i Aslundova dijagnoza problema, naglašavaju domaći ekonomisti.

To je politički problem
“Nelikvidnost u Hrvatskoj ne postoji, mi imamo problem insolventnosti. To je kod nas politički problem i nitko od investitora i kreditora ne može shvatiti zašto kod nas insolventne tvrtke ne idu u stečaj”, komentira ekonomist Damir Novotny. “Sustav je likvidan i HNB je tu u pravu, ali je problem što novac zbog nesklonosti banaka na rizike ne odlazi u realni sektor i banke ne ispunjavaju funkciju intermedijara”, kaže Novotny. Ekonomist SG-Splitske banke Zdeslav Šantić podsjeća pak na prvo tromjesečje 2009. kada su prekonoćne kamatne stope na bankarskom tržištu premašivale i 40 posto, no situacija se od tada drastično promijenila. “Od kraja 2009. do danas bilježimo višak likvidnosti u domaćem bankovnom sustavu, no utjecaji na oporavak gospodarske aktivnosti su ograničeni, što ukazuje da je skroman gospodarski oporavak primarno posljedica strukturnih problema”, ističe Šantić, upozoravajući da unatoč višku likvidnosti u financijskom sustavu i dalje bilježimo rast nepodmirenih obveza u gospodarstvu. Upitnom također drži ?slundovu tezu o nevoljkosti na kreditiranje. Ne smije se, kaže, zaboraviti da su međunarodne financijske institucije odigrale veliku ulogu u osiguravanju devizne likvidnosti cjelokupnoj regiji srednje i jugoistočne Europe, poput primjerice Bečke inicijative. “Je li ECB imao mandat i mogućnost za djelovanje u zemljama koje nisu u eurozoni, veliko je pitanje”, zaključuje Šantić. Da domaća nelikvidnost nema veze s ECB-om drži i glavni ekonomist Hypo Alpe-Adria banke Hrvoje Stojić.

Upitan mandat ECB-a
“Mi imamo hiperlikvidni bankarski sektor u kojem je trenutno devet milijardi kuna viška. Jedan od razloga zašto se ta likvidnost ne prelijeva prema tvrtkama zasigurno je raširena insolventnost”, kaže Stojić. ECB-u se možda može zamjeriti manja energičnost dokapitalizacije banaka nego što je bio slučaj u SAD-u, kaže, ali europske banke, a posredno i hrvatske, imale su na raspolaganju izdašne instrumente za likvidnost u slučaju problema. Upitno je je li ECB imao mogućnosti da djeluje u zemljama koje nisu u eurozoni.

Jedan od razloga zašto se višak novca u bankama ne prelijeva u gospodarstvo je raširena insolventnost tvrtki
H. Stojić, Hypo banka

Nelikvidnost u Hrvatskoj ne postoji, već samo insolventnost. Novca u sustavu ima, ali ne stiže do realnog sektora
D. Novotny, ekonomist

Je li ECB imao mandat i mogućnost da djeluje i u onim zemljama koje nisu članice eurozone, veliko je pitanje
Z. Šantić, SG Splitska banka