Stalne žalopojke zbog preniskih poticaja i razuzdani uvoz na koji država žmiri jer puni proračun, domaća je poljoprivredna politika. S Mirandom Meuwissen, znanstvenicom s Instituta za upravljanje rizikom u poljoprivredi sa sveučilišta Wageningen u Nizozemskoj, čije je preporuke prihvatila i Europska komisija, o rizicima i o tome kako bi trebala izgledati poljoprivredna proizvodnja da se sredstva usmjere učinkovito razgovarali smo nakon njenog predavanja na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa.

Koji su najveći rizici u poljoprivredi?
Rizici variraju, od promjene cijene do raznih bolesti i ekstremnog vremena. Osiguranje je zaštita od rizika, no teško je sve osigurati. Na Filipinima je najveći rizik onaj od krađe, dok je u Hrvatskoj to najmanji rizik, dok je najveći rizik suša. U Nizozemskoj je to previše kiše, u Španjolskoj suša više nije rizik već siguran događaj.

Može li se upravljati tim rizicima?
Da, ali rješenje nisu državne subvencije. Osiguranje je jedan od najboljih načina zaštite. U Hrvatskoj je samo tri posto poljoprivredne proizvodnje osigurano, u Nizozemskoj je to 10-ak, dok je u SAD-u više od 60, jer su poticaji golemi. Ubuduće će rizici rasti, prinosi padati, a proizvođači biti podložniji riziku. Najbolja je prevencija da država samo uskoči u slučaju gubitka. Tu su i derivativni proizvodi, privatne tvrtke traže inovativna rješenja, poput opcija na udar uragana.

Kakvo je rješenje u Nizozemskoj?
Unatrag 15 godina imamo uzajamno osiguranje čiji su farmeri članovi. Imamo pet “osiguranja” zaštite od ekstremnih vremenskih uvjeta i bolesti. Komercijalna osiguranja nisu zainteresirana za osiguravanje pa je ovaj sustav uskočio i uspješan je jer pri reosiguranju pomaže država.

Radili ste projekt za EK. O čemu je riječ?
EK preispituje svoju politiku jer ne želi ponoviti pogrešku SAD-a. Žele umjesto subvencija stimulirati bolje upravljanje. Najbolje se može pomoći da se novac poreznih obveznika troši transparentno. Upravo je to bila preporuka kako stabilizirati dohotke iz poljoprivrede naše trogodišnje studije koju smo napravili u suradnji s Njemačkom, Poljskom, Mađarskom i Španjolskom.

Hrvatsku se kritizira za previsoke subvencije?
Nije učinkovito subvencionirati premije, bolje je novac iskoristiti kao pomoć nakon nepogoda ili pružati osiguranje od nepogode.

Što biste preporučili?
Osiguranjima da razviju inovativne proizvode u smjeru poljoprivredne proizvodnje, a ne da se povećavaju subvencije. Kompanijama bi preporučila da se okrenu prema Bruxellesu, jer EK maše novcem i ne zna kako ga potrošiti.

Što će se promijeniti u poljoprivredi u idućih 10-ak godina?
Farme će se povećavati, povećavat će se rizici od bolesti, ali i nepogoda. Zato će na farmama biti važni menadžeri. Proizvodi će biti “tailor made”. Razvijat će se zamjenski proizvodi za meso, jer je učinkovitije izravno konzumirati biljke umjesto da ih dajemo životinjama te potom konzumiramo njih. Zbog toga brojna istraživanja idu u smjeru razvoja biljaka s okusom mesa. Trendovi se mijenjaju; nove tehnologije traže nov pristup upravljanja i analize rizika.

Građevinska industrija

‘Povjerenje investitora gradi se poštivanjem obveza, kvalitetom izvedbe i dobrom komunikacijom’

promo

HEP – čuvar industrijske kulturne baštine Hrvatske

Subvencije

Jesu li vas iznenadila iskustva polaznika seminara?
Iznenadilo me što je država toliko prisutna. Osim subvencioniranja premija, država je prisutna i u bankarskom poslovanju. Poljoprivrednici prvo zatraže pomoć od države, koja ih onda usmjerava na banku (HBOR, op. a.), dakle država procjenjuje rizičnost posla?! Koliko sam čula, banke nisu previše zainteresirane za poljoprivredu, a i nemaju razvijena osiguranja.