Višegodišnje bavljenje građevinom Vlade Prančić iz Dugopolja prekinuo je 1999. i odlučio se za radikalan zaokret, pala je odluka da dugu obiteljsku tradiciju proizvodnje pršuta za vlastite potrebe pretvori u novi biznis. I kod osnivanja tvrtke posegnuo je za tradicijom nazvao ju je Smjeli, po nadimku svoga oca i djeda.

U Dugopolju na predjelu Kute, na sjevernoj strani Mosora, Prančić već desetljeće i pol proizvodi pršute vrhunske kakvoće što najbolje svjedoče mnoga odličja. Dosad je osvojio dvije bronce, po tri srebra i zlata te čak četiri šampionske titule. Samo tijekom ove godine dalmatinski pršut tvrtke Smjeli proglašen je šampionom Međunarodnog sajma pršuta u Drnišu te Internacionalnog sajma pršuta u Tinjanu, a zlatne plakete stigle su i sa sajma u Sinju, te s Dana hrvatskog pršuta održanih u Splitu.

"Radim kao što su to radili svi moji pretci, u prirodnom okruženju i u idealnim uvjetima za proizvodnju pršuta, ali i ostalih suhomesnatih delicija", ističe Prančić i dodaje kako je upravo radi toga za svoju proizvodnju uzeo slogan "Kao nekad". Nanizavši brojna priznanja ovih se dana odlučio za još jedan izazov, u Zagrebu je otvorio prvi vlastiti prodajni prostor u kojemu je uz svoj pršut i ostale suhomesnate delicije police otvorio i nekolicini proizvođača autohtonih proizvoda kao što su sirevi, vina, maslinova ulja, slane srdele i inćuni te ostale dalmatinske delicije. Ukoliko se taj projekt pokaže dobrim poslovnim potezom uskoro bi prodajni objekti mogli niknuti na lokacijama u još nekim gradovima, najavljuje Prančić.

Odluka da najprije dođe u metropolu, otkriva, bila je motivirana velikom potražnjom za asortimanom koji proizvodi pa je zato došao na prag svojim kupcima. Prančićeva godišnja proizvodnja u međuvremenu je narasla na 80 tona suhomesnatih proizvoda, od čega 50 tona otpada na dalmatinski pršut. I financijski podaci ilustriraju rast tvrtke, tako je 2010. zaključena sa 790 tisuća kuna prihoda, a 2014. je donijela prihod od 2,27 milijuna kuna. Gotovo 90 posto proizvodnje plasira na domaćem tržištu dok u izvozu završi oko 10 posto.  

Do kvalitetne sirovine teško se dolazi, kaže Prančić koji ne skriva da tek manje količine butova uspije nabaviti na lokalnom tržištu. Zbog nedovoljnog domaćeg tova svinja primoran je trgovati na uređenim i konkurentnim svinjogojskim tržištima, odnosno u Austriji i Mađarskoj. "Za kvalitetan pršut od iznimne je važnosti kvalitetan but, težine između 14 i 16 kilograma svježeg mesa. Pršute "dimi" na suhoj grabovini koja ima sladak okus te nešto manje na bukvi. Bura je vrlo poželjna, no nije dobro kada previše puše jer se pršut osuši. Najbolje je kada se izmjenjuju bura i jugo, a upravo je tako na našem području", iznosi tajne svoga uspjeha Vlade Prančić.