Philippe Marini visokopozicionirani je član vladajuće francuske stranke desnog centra UMP i desna ruka predsjednika Nicolasa Sarkozyja za pitanja Bliskog istoka. Marini je i glavni izvjestitelj Komiteta za financijska pitanja francuskog Senata te je u toj ulozi posjetio Hrvatsku, kao buduću članicu EU, gdje se susreo s hrvatskim dužnosnicima među kojima i ministrom financija Ivanom Šukerom te vladinim ekonomskim savjetnikom Borislavom Škegrom. U razgovoru za Poslovni dnevnik govori o odnosima Francuske i Hrvatske, ulozi naše zemlje u Uniji za Mediteran te francuskim gospodarskim potezima.

Kakav ste dojam stekli nakon razgovora s hrvatskim dužnosnicima?
Uočio sam dvije stvari. Postoji široki konsenzus među različitim političkim grupacijama oko krize i priprema za ulazak u EU. Druga važna stvar je dobra reakcija hrvatske Vlade na krizu. Vlada je reagirala hrabro kad se suočila s padom poreznih prihoda, a da se pritom ipak nije previše zadužila.

Proračunski deficit, dakle, ne smatrate rizičnim?
Hrvatski deficit ne zabrinjava previše. U EU ima barem desetak zemalja koje imaju doista ozbiljan problem s prevelikim deficitom, gledano prema kriterijima iz Maastrichta, i Europska komisija je oko toga pokrenula postupak. Doduše, za njih je takva situacija bila neizbježna s obzirom na rastući broj nezaposlenih i istovremeni pad proračunskih prihoda. Proračunski deficiti ostat će veliki izazov u budućnosti, a tek bi gospodarski oporavak mogao vratiti javne financije u ravnotežu.

Francuska je proglasila strateške sektore i na taj način zaštitila domaće kompanije od inozemnih preuzimanja. Predlažete li to Hrvatskoj?
Zahvaljujući propisima EU postoje brojna ograničenja koja se moraju poštivati, tj. ne mogu se poduzimati strogo protekcionističke radnje. To bi, u protivnom, bila negacija jedinstvenog tržišta Unije. Francuska je uvela instrument koji joj omogućuje davanje potpore tvrtkama u krizi koji sprečava da poduzeća u problemima budu prodana po niskim cijenama predatorima, kojima je cilj upravljanje bez ljudske i socijalne dimenzije. U tom pravcu je osnovan strateški investicijski fond, a kreiran je na zahtjev predsjednika Sarkozyja. Bitno je na svom teritoriju zadržati centar za donošenje gospodarskih odluka jer kad ovisimo o strancima onda naprosto postajemo samo gledatelji predstave koja se odvija na našem tlu. Odabir određenih područja koja se nastoje zaštiti znači zaštitu nacionalnog suvereniteta. Pa ipak, važno je naći ravnotežu između zahtjeva Europske komisije i očuvanja nacionalnog suvereniteta.

Kako ocjenjujete gospodarsku situaciju u ovoj regiji?
Hrvatska je daleko ispred u odnosu na ostale zemlje regije, i to je vrlo očito. Takav zaključak se nameće ako Hrvatsku kompariramo i s nekim drugim usporedivim zemljama. Primjerice, gospodarska situacija u Mađarskoj me puno više zabrinjava nego ona u Hrvatskoj. Neke druge zemlje poput Grčke, koja je već dugo članica EU, suočavaju sa iznimno teškom situacijom. Grčka se suočava s rizikom nesolventnosti i gubitka povjerenja.

Očekujete li političku nestabilnost u regiji, potaknutu gospodarskom krizom?
Situacija u ovoj regiji je osjetljiva, možemo ju usporediti s postupanjem u trgovini porculanom. Dakle, ne treba ništa previše tresti i pri tome izbjegavati pretjerane pokrete. Perspektiva hrvatskog članstva u EU pozitivna je za cijelu regiju. Isto tako treba podržati i reforme koje se provode u Srbiji. Situacija u BiH je kompleksna i nije usporediva ni s jednom drugom zemljom. Stoga treba pozorno osluškivati nacionalne osjećaje stanovništva u toj zemlji, ne činiti ništa što bi se moglo shvatiti kao provokacija te koristiti sve mjere koje bi mogle pomoći u svladavanju gospodarske krize.

Bi li daljnje odgađanje hrvatskog ulaska u EU moglo povećati tenzije i nestabilnost te kakav je sada stav Francuske prema članstvu Hrvatske u Uniji?
Mi vidimo ulazak Hrvatske u EU 1. siječnja 2012. godine. To naravno znači da bi neotvorena pregovaračka poglavlja u međuvremenu trebala biti otvorena i obrađena. Tijekom francuskog predsjedanja Unijom 2008. nađeno je rješenje vezano uz granični spor sa Slovenijom. Smatramo da je metoda arbitraže efikasna i da u potpunosti omogućuje razdvajanje tog pitanja od pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Doista želim da slovenski parlament, poput hrvatskog, pruži podršku ovom sporazumu. Nadalje, Hrvatska treba srediti situaciju u javnim poduzećima te naći rješenje vezano uz brodogradilišta. Trenutna kriza otežava provedbu privatizacije brodogradnje, no s obzirom na javne financije Hrvatske i pravila jedinstvenog tržišta EU, mislim da je to nužno. Dakle, treba se držati spomenutog datuma ulaska Hrvatske u Uniju i raditi na tome. U protivnom će se osjetiti štetne posljedice ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj regiji.

Kako ocjenjujete političke i gospodarske odnose Francuske i Hrvatske?
Nikada u povijesti odnosi nisu bili tako dobri kao sada. Tijekom druge polovice 2008. kada je Francuska predsjedavala Unijom, dat je podstreh boljim odnosima dviju zemalja, uspostavljeni su brojni kontakti, a u pripremi je više posjeta na visokoj razini.

transformacija

„Kako preživjeti kataklizmu i nakon toga rasti“: Fabris Peruško otkriva kako se mijenja velika kompanija

Elektrifikacija radnih vozila

Kako elektrificirati pick-up bez smanjenja njegovih radnih mogućnosti

Gdje vidite gospodarske prilike za produbljivanje odnosa?
U Hrvatskoj je prisutan proizvođač mliječnih proizvoda Lactalis, koji na ovdašnjem tržištu ima važnu ulogu. Postoje brojne mogućnosti za daljnja francuska ulaganja u Hrvatsku. Uz potencijal za ulaganja u sektor energetike, trenutno se razmatra jedan projekt u području elektronike. Naravno, ne smijemo zaboraviti sektor turizma.

Godine 2008. Francuska je inicirala stvaranje Unije za Mediteran, što je izazvalo interes i u Hrvatskoj. Kakva je budućnost te Unije?
Nakon njenog uspostavljanja suočili smo se s poteškoćama vezanim uz situaciju na Bliskom istoku, no vjerujemo da je većina njih sada iza nas. U Tajništvo Unije imenovana je i jedna osoba iz Jordana, što pokazuje da smo u stanju nadići ono što nas razdvaja. To je projekt koji se temelji na konkretnim programima i svaka mediteranska država može tu pronaći svoj interes. Ne radi se o političkom savezu koji bi bio rival Europskoj uniji ili Arapskoj ligi. Francuska i njen predsjednik i dalje snažno zagovaraju ovaj projekt, no on može istinski zaživjeti tek ukoliko članice budu aktivne.

Gdje je tu uloga Hrvatske?
Hrvatska ima potencijal i veliko iskustvo odnosa sa Bliskim istokom. U prošlosti je Dalmacija predstavljala prostor tranzita između Zapada i Bliskog istoka, odnosno imala je posredničku ulogu. Predsjednik na odlasku, Mesić, izrazio je tijekom zadnjeg posjeta sirijskog predsjednika Zagrebu interes za uključivanjem u rješavanje problema na Bliskom istoku.

Smatrate li da bi novi predsjednik trebao nastaviti tu politiku?
Kad je riječ o ovom području nadam se da će Ivo Josipović pokazati interes i tako omogućiti Hrvatskoj zauzimanje svog mjesta u odnosima između Sjevera i Juga, te Istoka i Zapada na području Mediterana. Mislim da je kontinuitet važan.

ECB kao spas

Predsjednik Sarkozy često je kritizirao politiku Europske središnje banke, ističući da ne vodi dovoljno računa o rastu i izvozu. Kakvo je sada stajalište prema ECB-u?
Tijekom krize reakcija ECB-a bila je snažna i brza. ECB je pokazao profesionalizam jer je spasio financijski sustav u eurozoni. Ciljevi monetarne politike su definirani pa ne možemo tražiti nešto što nije propisano. Kada imate toliki broj zemalja teško je uspostaviti konsenzus i donijeti odluku koja bi sve zadovoljila. U Francuskoj je pokrenuta rasprava o ulozi ECB-a i ja podržavam takvu raspravu.

Socijalna država je ‘in’

Kakvu Europu vidite u budućnosti?
Unutar EU postoji puno kontradiktornih mišljenja. Gledano iz sadašnje perspektive krize, socijalna država, odnosno država blagostanja se dokazala, pokazala se potrebnom. Od nje se u krizi traži puno. O ulozi države postoje različita stajališta, neke zemlje traže više tržišta neke ga žele manje. Kada prođe kriza vjerojatno ćemo se vratiti starim frazama poput konkurentnosti, investicija i sl. U konačnici je važno da se država prilagodi globalizaciji.