Prvi radni sastanak nove Vlade premijer Tihomir Orešković održao je već desetak sati nakon maratonske saborske rasprave koja je prethodila izglasavanju povjerenja njemu i njegovu kabinetu. Vremena za gubljenje nema, pa je od ministara tražio da odmah krenu u proučavanje rashoda u svom resoru te da do srijede pripreme izvješće o stanju. To je prioritet kako bi se što prije definirao državni proračun za ovu godinu.

Njega, pak, već ovih dana čekaju i prvi međunarodni sastanci; najprije s predstavnicima MMF-a koji dolazi na redovne konzultacije, a potom i s predstavnicima Europske komisije. Najveći teret u početnoj fazi rada nove vlade svakako je na novom ministru financija Zadravku Mariću. Morao bi složiti proračun s 4-5 milijardi kuna manjim raskorakom prihoda i rashoda, što uz neke stavke koje 'autonomno' rastu (prema projekcijama bivše vlade samo trošak kamata raste 600-700 milijuna) neće biti nimalo lako. Projekcije rasta prihoda zacijelo će se bazirati na rastu BDP-a od skromnih 1,5 posto realno, što znači da bi se dobar dio fiskalne prilagodbe morao osloniti na rashodnu stranu. A tu u nemalom broju kolega ministara teško da će imati saveznike.

S jedne strane, dobar dio ih slabo poznaje preuzete sustave i normativna uporišta njihovih rashoda i projekata, ali i mimo toga uobičajeno je da resorni ministri 'vuku na svoju stranu' nastojeći dobiti što više novca. U njihovu prizemljavanju pomoć će zacijelo imati u premijeru, ali to će zahtijevati i suglasje Tomislava Karamarka i Bože Petrova, šefova dvaju savezničkih blokova koji su ujedno i potpredsjednici Vlade. S tim u vezi dovoljno je reći da bi, primjerice, ideje o izjednačavanju braniteljskih prava za HVO već jednokratno stajale proračun oko šest milijardi kuna, i to uz dodatne izdatke u narednim godinama, podsjeća jedan ekonomski analitičar. Utoliko bi Marić u potrazi za racionalizacijama i smanjenju javne potrošnje najkorisnije inpute mogao dobiti od insajdera iz Katančićeve koji imaju najbolji uvid u to na kojim pozicijama novac curi, a ne bi morao.

Proračunske uštede zacijelo će se nastojati ostvariti ponajprije na stavkama poput materijalnih troškova i subvencija te plaća. No, tu valja računati da su sindikalni predstavnici državnih zaposlenika već u niskom startu za upravo suprotno intonirane razgovore o plaćama. Drugim riječima, prvo će trebati otkloniti prijetnju povećanja plaća, i to ne samo po osnovi aktiviranja sporazuma o povećanju osnovice nakon dva uzastopna kvartala rasta BDP-a od prosječnih dva posto. Za neke potencijalne zone ušteda trebat će osigurati zakonska uporišta, što znači da će učinke imati tek u (drugom) dijelu godine. Naravno, uz pretpostavku da dobiju potporu saborske većine, što s obzirom na dosadašnji, ali i način funkcioniranja 'reformskog saveza' koji je u petak definiran Sporazumom dviju koalicija uz podršku treće (Milana Bandića 365) i ne treba unaprijed podrazumijevati.

Sporazumom o suradnji u reformskoj Vladi predviđeno je osnivanje Vijeća za suradnju koje bi činilo po sedam predstavnika Domoljubne koalicije i Mosta. Navodno bi to vijeće trebalo profunkcionirati već ovaj tjedan, a ono bi, među ostalim, trebalo biti zaduženo za imenovanja zamjenika i pomoćnika ministara, ali i kriterija za čelnike tijela javne vlasti i državnih poduzeća. Sudeći prema dosadašnjim kadrovskim natezanjima, to bi tijelo moglo ispasti novi izvor blokada i kočnica u radu Vlade. Sporazum, doduše, predviđa da zamjenike predlažu sami ministri. Ali pritom se predviđa i načelo reciprociteta u podjeli ministarstava na način da ministru jednog bloka zamjenik bude iz drugoga, uz premijerov blagoslov na kraju.

U slučaju pomoćnika ministara, pak, ministri bi birali između imena koja bi im predložilo Vijeće. Ukratko, ako to tijelo bude tako i funkcioniralo, ono sigurno neće pridonijeti operativnosti Vlade. To vrijedi i za dio Sporazuma prema kojemu će se eventualno sporna pitanja prije glasovanja prethodno nastojati uputiti na usuglašavanje Vijeću za suradnju, kao i za onaj da će "svaki ministar unaprijed, a najmanje 15 dana ranije, upoznati koalicijske partnere o podzakonskim aktima koje donosi u svome resoru". Uza sve, ističe se da će u roku najviše 60 dana dva bloka sačiniti i Reformski plan koji će obuhvaćati međusobno dogovorene reforme iz ključnih smjernica, plus dijelove koji nisu obuhvaćeni dosadašnjim sporazumima ili dodatne reforme koje bi se dogovorile u narednih 30 dana.

Doduše, ni lista i sadržaj dosad dogovorenih reformi nisu baš do kraja jasni. Još je manje jasno kada bi neke od njih mogle doći na red i hoće li uopće. Još je neizvjesnije što će se od nalaza i preporuka njemačkoga Ifo instituta u dogledno vrijeme uklopiti i/li ugraditi u reformski paket nove vladajuće garniture. No, ono što je najjače zazvonilo nakon što je ta studija u petak izronila – pitanje postupnog slabljenja kune za nominalno 13 posto u roku od sedam do 13 godina – malo je izgledno, barem kao deklarirani plan središnje banke. Za početak, Tomislav Ćorić koji je kao član HDZ-ova ekonomskog tima upućen u značajke i ciljeve projekta u koji su svojedobno ušli s Ifo institutom, naglašava kako je taj dokument tek analitička podloga koja nudi potencijalna rješenja.

Neki dodaju i da su nalazi rezultat rada više zasebnih radnih skupina, čije su zaključke upravo HDZ-ovi stručnjaci trebali međusobno izbalansirati. Ukratko, problem tečaja u nas samo je jedan, i to ne najvažniji faktor međunarodne konkurentnosti. Mnogo vrući problem je javni dug i cijena financiranja. Treba, k tome, imati na umu da je dug svih domaćih sektora danas oko 210-220 posto BDP-a, a da je oko četiri petine tog duga u devizama ili s valutnom klauzulom. Treba imati na umu i veliku uvoznu ovisnost našega izvoza. Konačno, kad je riječ o nominalnom tečaju, možda nije zgorega primijetiti da je prosječan tečaj danas iznad 7,6, a recimo 2008. se nakratko spuštao i ispod 7,1 kuna za euro.

gospodarska sila

Tražite stabilnu karijeru? Ova industrija stvara bogatstvo diljem Europe

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti

Prvi dojmovi poduzetničkih institucija 

Udruga poslodavaca Vladi će ostati konstruktivan socijalni partner, ali i kritičar onih poteza državne administracije koji ne vode realizaciji spomenutih ciljeva 
Davor Majetić, Hrvatska udruga poslodavaca

Smjernice Vlade su dobro postavljene, ali se moraju odgovorno realizirati jer su ih i ranije Vlade imale zacrtane, ali je izostala puna realizacija
Luka Burilović, Hrvatska gospodarska komora

Rast, konkurentnost i bolji standard su ono što svi želimo te u ime HOK-a i svih obrtnika kažem da ćemo učiniti sve da pomognemo Oreškoviću da i nama bude bolje
Dragutin Ranogajec, Hrvatska obrtnička komora