Lukoil ne želi kupiti Inu ili Mol, već nam je namjera u četiri do pet godina napraviti svoju mrežu od 75 do 100 benzinskih crpki, normalno raditi na hrvatskom tržištu naftnih derivata i pridonijeti njegovu razvoju, kaže Nikolaj Ivčikov, direktor tvrtke Lukoil Croatia, najavljujući u razgovoru za Poslovni dnevnik planove naftne kompanije u Hrvatskoj. “Neće biti nikakvog udara na Inu, dampinga cijenama, niti ‘veliki ruski div’ ima planove izgurati s tržišta velike kompanije poput Ine, OMV-a ili Mola. To nije u skladu s našom politikom, a nije ni s antimonopolnim propisima Europske unije. Uostalom, monopol nije dobar čak ni za monopoliste. On tvrtke čini nefleksibilnima i mi zato inzistiramo na tržišnim uvjetima i fer konkurenciji”, naglašava Ivčikov. Lukoil je prošli tjedan objavio da je preuzeo hrvatsku tvrtku Europa Mil koja ima devet crpki u Zagrebu i Splitu te još pet lokacija za nove crpke. Ivčikov očekuje da će do kraja godine Lukoil u Hrvatskoj proširiti mrežu na 20 do 25 crpki te u idućoj godini sagraditi još 25. Uzme li se u obzir da je za postavljanje jedne crpke prosječno potrebno dva milijuna dolara, može se grubo procijeniti da će Lukoilova investicija u Hrvatskoj u iduće četiri godine biti teška barem 200 milijuna dolara. Cijenu za koju je kupljen Europa Mil Ivčikov nije želio otkriti. Sa sadašnjih više od 120 zaposlenika hrvatski Lukoil narast će u tom razdoblju na oko 800 zaposlenih. Crpke će poslovati pod Lukoilovim znakom, bit će moderne, neke od njih opremljene kolektorima za sunčevu energiju čime će se simbolizirati usmjerenje prema najboljoj ekološkoj praksi. Gorivo koje će prodavati stizat će iz Lukoilovih rafinerija iz Bugarske i Rumunjske. “Hrvatsko tržište je relativno malo, ali u porastu te za konkurenciju ima dovoljno mjesta. Dolaskom Lukoila bit će pet većih igrača: Ina, Mol, Petrol, OMV, Lukoil te nezavisni sektor koji je također vrlo važan za tržište. To je dobro za potrošače, za razvoj tržišta, pa i za državu”, kaže Ivčikov. No neefikasna birokracija velika je kočnica stranim investicijama, ne samo u naftnom poslu, ocjenjuje Ivčikov. Na temelju vlastitog iskustva i razgovora s kolegama iz biznisa zaključuje da ima previše propisa koji usporavaju normalno poslovanje.

“Da bi strana naftna kompanija poslovala u Hrvatskoj, mora dobiti licenciju za koju je potrebno imati skladište za naftu. A slobodnih skladišta nema i na taj se način onemogućuje ulazak stranih kompanija”, kaže Ivčikov, negirajući da Lukoil želi graditi skladište u Luci Ploče. Za sada Lukoil nema nikakvih konkretnih planova za gradnju terminala na jadranskoj obali, ali želimo dobiti mogućnost, unajmljivanjem ili dogovorom s partnerima, za normalnu logističku aktivnost, dostavu naših naftnih derivata do naših benzinskih postaja“, kaže Ivčikov. Lukoil je kupnjom Europa Mila dobio i naftni terminal u Vukovaru kapaciteta 8000 prostornih metara. Koristit će ga za dostavu goriva iz svojih rafinerija, no riječnim brodovima na Dunavu mogu stizati relativno ograničene količine goriva. Ivčikov tvrdi da Lukoil s ostalim igračima na tržištu želi imati korektne partnerske i tržišne odnose. Sada Lukoil opskrbljuje najveća naftna poduzeća i druge naftne tvrtke u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji sa oko 250.000 do 300.000 tona naftnih prerađevina godišnje. Nastavit će poslovati u tom smjeru i nakon ulaska u Hrvatsku jer ovdje nedostaje goriva kvalitete Euro IV, koje Lukoil posjeduje. Slična će situacija biti i kad 2009. nastupi norma Euro V. Ivčikov je velik protivnik državno reguliranih cijena goriva. ”To je loše za nacionalnu naftnu industriju jer nedostaje vremena za kvalitetnu pripremu za tržište. Ulaskom u EU tržište će se otvoriti, a industrija neće biti potpuno spremna. Ina, primjerice, ima dobar menadžment, dobar potencijal rasta, ali joj je poslovanje ipak previše pod diktatom politike. Održavat ćemo i dalje dobre odnose s Inom i vjerujem da će se ta tvrtka razviti“, ističe Ivčikov, dodajući da bi državni regulator trebao djelovati putem blagih i uravnoteženih mjera. Želi li Hrvatska privući strane investicije, treba bitno poboljšati ulagačku klimu. ”Sada se brani sporom birokracijom, državnim protekcionizmom, prevelikim utjecajem politike na cijene. To nije dobro ni za tvrtke, ni za građane, ni za državu. Nadam se da će se tržišno okruženje promijeniti zbog ulaska Hrvatske u EU”, kaže Ivčikov.