Zakon o šumama te Zakon o zaštiti prirode još od 1991. godine reguliraju branje gljiva te jasno propisuju da je za to potrebna dozvola, kao i da se na dan može ubrati dva kilograma gljiva, odnosno deset u komercijalne svrhe (za prodaju), no tad je potrebna dozvola Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Ipak, tek ove godine te su činjenice postali svjesni i birači.

Lugarske 'sačekuše'

Neke su od njih, kako se može čuti, dočekali lugari pokraj automobila nakon što su se vratili iz branja te se stekao dojam da lugari vrebaju na berače ne bi li im naplatiti ubrano blago. Ipak, podaci o tome koliko su Hrvatske šume ostvarile prihoda od jako dobre sezone gljiva više su nego porazni. Iako će se točni podaci znati tek u studenome, jer sezona branja gljiva još traje, količina prodanih dozvola je mizerna. U podružnici Hrvatskih šuma Buzet tako su ove jeseni prodali samo četiri mjesečne dozvole za branje gljiva te dvije ili tri tjedne, čime su zaradili nešto više od tisuću kuna. U bjelovarskoj podružnici pak prodano je samo osam dozvola, uglavnom tjednih, dok u Samoboru nisu prodali niti jednu. Željka Bakran, šefica biološkog odjela Bjelovar, kao i Boris Črneha, šef ekološkog odjela Buzet, napominju kako cilj naplate dozvola nije zaraditi, niti provoditi represiju nad beračima već ih osvijestiti da treba čuvati šumsku bioraznolikost. Bakran napominje kako je posljedica nekontrolirana sakupljanja potpuni nestanak biljnih i životinjskih vrsta te da se ugrožava biološka i krajobrazna raznolikost, kao i prirodnost tla. Isto vrijedi ne samo za nekontrolirano branje gljiva nego i za svo bilje i plodove koji rastu u šumi, poput ljekovitog bilja te šumskih plodova (pitomih kestena, šumskih jagoda ),  za čije je branje također potrebna dozvola.

Cjenik za svaku vrstu

Kako bi dočarala ljudsku nesmotrenost Željka Bakran navodi kako su posljednjih dana, zbog berbe kestena, divlje svinje prestrašene. "Zato je važno apelirati na svijest ljudi", napominje. Krešimir Đurkin, voditelj šumarije Samobor, upozorava i na druge probleme naplate branja gljiva. Prema važećim zakonima, sakupljanje se naplaćuje kupnjom dnevne (25 kuna), tjedne (125 kuna) te mjesečne (200 kuna) dozvole, izravno u šumi od lugara, za što postoji poseban cjenik Hrvatskih šuma za svaku vrstu gljiva. Đurkin napominje kako lugari ne moraju nužno biti poznavatelji gljiva, pa je teško u praksi provesti naplatu. Jedan nam lugar, koji je želio ostati anoniman, tako kaže kako ni za živu beračima ne bi naplaćivao gljive. Što bi se dogodilo da izdam račun za otrovnu gljivu, pita se.Đurkin kao problem navodi i premali broj lugara. Ističe kako na samoborskom terenu od 6600 hektara rade samo tri lugara, pa je upitno kako bi naplatu uopće mogli provesti u djelo. Istodobno, državna šuma nije cjelina, isječena je privatnim šumama, pa je nemoguće dokazati da je berač gljivu ubrao u državnoj šumi. Iz zagrebačke podružnice Hrvatskih šuma pak samo su nas kratko izvijestili da dozvole za branje gljiva ne prodaju s obzirom na to da je Sljeme park prirode, iako se i na tom području one beru. U delničkoj podružnici još nemaju podatke, dok iz Varaždinske odgovaraju kako nisu ovlašteni za davanje takvih informacija.