Klimatske promjene drastično utječu na cijeli naš planet uzrokujući porast temperatura, pa su ljeta postala izuzetno vruća i doslovno nesnošljiva. Mnogi spas traže u rashlađenim prostorijama s klimatizacijskim uređajima koji, pak, znatno utječu na globalno zagrijavanje. Što je vani toplije, to ih više koristimo, a njihov rad dodatno zagrijava atmosferu.

ROAMING

Konačno bi se moglo ukinuti plaćanje mobilne usluge koje se čeka već desetljećima

Novo istraživanje pokazuje da bi do 2050. emisije povezane s klimatizacijom mogle premašiti današnje godišnje emisije Sjedinjenih Američkih Država.

Znanstvenici su kombinirali klimatsku znanost, energetsko modeliranje i analizu nejednakosti kako bi razvili okvir temeljen na ustaljenim globalnim scenarijima budućeg razvoja, poznatima kao Zajednički socioekonomski putovi i Putovi reprezentativnih koncentracija, SSP i RCP. Riječ je o projekcijama koje obuhvaćaju različite moguće budućnosti, od snažne klimatske politike do visokih emisija.

Istraživanje pokazuje da će se do 2050. uporaba klimatizacijskih uređaja više nego udvostručiti. Potrošnja električne energije za hlađenje mogla bi dosegnuti 4.493 teravatsati u srednjim scenarijima, a znatno više u scenarijima visokih emisija, piše Energreen.

U najnepovoljnijem scenariju emisije povezane s klimatizacijom mogle bi dosegnuti 8,5 gigatona CO2 ekvivalenta godišnje, što je više od sadašnjih godišnjih emisija SAD-a, koje iznose oko 5,9 gigatona CO2 ekvivalenta.

Rezultate je objavio međunarodni istraživački tim predvođen Sveučilištem u Birminghamu u časopisu Nature Communications. Autori upozoravaju da većinu dodatnog zagrijavanja ne uzrokuje samo rast temperatura, nego i rast prihoda koji omogućuje većem broju kućanstava nabavu i češću uporabu klimatizacijskih uređaja.

Prema procjenama istraživača, uporaba klimatizacije do 2050. mogla bi povećati globalnu temperaturu za dodatnih 0,03 do 0,07 °C, ovisno o putanji emisija. To je ekvivalent emisijama od približno 74 do 183 milijarde povratnih transatlantskih letova. Takav porast značajan je u kontekstu vrlo ograničenog prostora koji preostaje kako bi se globalno zagrijavanje zadržalo ispod 1,5 °C.

Studija ističe i izraženu globalnu nejednakost. Regije s najvećom potrebom za hlađenjem, poput Južne Azije i dijelova Afrike, imaju najmanji pristup klimatizacijskim uređajima. S druge strane, bogatije regije, uključujući Europu i Sjevernu Ameriku, imaju manju potrebu za hlađenjem, ali znatno veću razinu korištenja klimatizacije.

INOVACIJA

Hrvatska zubarska stolica koja redefinira dentalnu industriju

Od betona do fotonapona

Zelena gradnja više nije trend već postaje standard

Profesor Yuli Shan sa Sveučilišta u Birminghamu, glavni autor za korespondenciju, ističe da porast globalnih temperatura i sve učestaliji toplinski valovi, uz gospodarski rast u pogođenim zemljama, omogućuju sve većem broju ljudi zaštitu od ekstremnih vrućina s pomoću klimatizacijskih uređaja.

Upozorava da bi svijet mogao ući u svojevrsnu utrku u naoružanju, u kojoj obrana od toplinskih ekstrema dodatno pogoršava problem. Prema njegovim riječima, nužan je brz prijelaz na čišće i učinkovitije tehnologije hlađenja, uz osiguravanje pravednog pristupa hlađenju, osobito za ranjive skupine.

Osim ubrzane tranzicije na čistu električnu energiju, istraživači preporučuju brzu primjenu rashladnih sredstava s manjim utjecajem na okoliš, poboljšanje projektiranja zgrada kroz učinkovitiju izolaciju i zasjenjivanje te promjene u ponašanju, poput umjerenijeg podešavanja temperature i pomicanja potrošnje izvan vršnih sati opterećenja.

Studija otkriva temeljnu razvojnu dilemu. Niski prihodi ograničavaju pristup klimatizaciji u siromašnijim regijama, no izjednačavanje pristupa radi osiguravanja toplinske udobnosti dovelo bi do znatnog dodatnog zagrijavanja.

Porast potražnje uzrokovan rastom prihoda u siromašnijim regijama mogao bi rezultirati instalacijom dodatnih 94 milijuna uređaja pri srednjim razinama prihoda, 150 milijuna pri višim razinama te više od 220 milijuna pri najvišim razinama prihoda.

Dr. Hongzhi Zhang s Pekinškog tehnološkog instituta, prvi autor studije, navodi da bi, kada bi sve niskodohodovna regije imale jednak pristup klimatizaciji kao bogate zemlje, globalne emisije značajno porasle, što bi i u najambicioznijem klimatskom scenariju dodalo oko 0,05 °C dodatnog zagrijavanja.

Dr. Zhang je tijekom izrade rada boravio kao gostujući doktorand na Sveučilištu u Birminghamu pod mentorstvom profesora Shana.

Istraživači su najprije procijenili buduće potrebe za hlađenjem u uvjetima rasta temperatura, uzimajući u obzir i vlažnost zraka te raspodjelu stanovništva, budući da su potrebe za hlađenjem veće u gusto naseljenim područjima.

Te su procjene potom uključene u globalni energetsko-ekonomski model GCAM, kojim su projicirali broj klimatizacijskih uređaja, potrošnju električne energije i emisije stakleničkih plinova.

Model je primijenjen na svih pet SSP-RCP scenarija kako bi se usporedile razlike između održivih putanja i onih koje se oslanjaju na fosilna goriva, te kako bi se izdvojio specifičan doprinos klimatizacije ukupnom zagrijavanju.

Istraživači su dodatno usporedili regije prema razini prihoda i klimatskim uvjetima te razvili ekonometrijski model kojim su identificirali područja u kojima postoji potreba za hlađenjem, ali si ga stanovništvo ne može priuštiti.

Na kraju su procijenili koliki će dodatni porast temperature uzrokovati emisije povezane s klimatizacijom koristeći klimatski emulator MAGICC, koji procjenjuje odnos između emisija i porasta globalne temperature.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Birminghamu ističu da kroz temeljna i primijenjena istraživanja u području atmosferskih znanosti nastoje ponuditi rješenja za probleme ekstremnih vremenskih pojava i klimatskih promjena koje utječu na planet, piše Energreen.