Nakon stabilizacije naplate lijekova na recept koju je krajem ljeta omogućio rebalans državnog proračuna, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje opet je znatno pomaknuo rok plaćanja od dogovorenih 120 dana. Ovisno o ljekarni, rokovi plaćanja popeli su se na 180 do 220 dana, a okolnosti su takve da će i dalje rasti tako da se uskoro može očekivati nova kriza u opskrbi lijekova, upozorava Udruženje ljekarnika pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca. “Situacija nije toliko alarmantna kao uoči sanacije sustava, no ne možemo reći da smo zadovoljni jer je očito da je riječ o novom pritisku na ljekarne. Rokovi plaćanja u svim ljekarnama popeli su se na iznad 180 dana, što je daleko od dogovora s HZZO-om”, kaže Saša Cvetojević, predsjednik Udruženja ljekarnika te HUP-ov član upravnog vijeća HZZO-a. U Udruzi se boje da se ne ponovi situacija prije rebalansa, kad su rokovi plaćanja dostigli i do 300 dana. Sudeći po okolnostima, sličan scenarij sasvim je moguć. Kako doznajemo, HZZO u proračunu za lijekove ima novca za tek dva do najviše tri tjedna od pet preostalih u ovoj godini tako da će se već 1. siječnja rok plaćanja pomaknuti za dvadesetak dana. Iskustva govore da se rokovi početkom kalendarske godine redovito pomiču za barem dva tjedna. Tako bi se moglo dogoditi da u veljači HZZO ljekarnama duguje za lijekove koji su izdani prije 250 dana. Dodatna otegotna okolnost je i sastavljanje nove Vlade kojoj sasvim sigurno na prvom mjestu neće biti lijekovi. “Bojimo se da će se ponoviti već poznato natezanje rokova do granica izdržljivosti, što će vrlo negativno utjecati na rad ljekarni, posebno onih manjih koje nemaju iz čega pretakati da bi namirile gubitak. Čini se kao da nas država testira kako bi vidjela do kad sustav može izdržati da se ne raspadne”, upozorava Cvetojević koji smatra da je proces raspada sustava hrvatskog ljekarništva već započeo.

“Izgubili smo dio ljekarni na hrvatskom tržištu i gubit ćemo ih još više jer jedan broj ljekarni u tim uvjetima jednostavno ne može opstati. Samo oni koji imaju sreće od lanaca koji ih preuzmu eventualno će ostvariti neku zaradu”, kaže Cvetojević. Glavni uzrok problema je nedostatan proračun HZZO-a koji je ujedno manji od prihoda zdravstva, a iako je na temelju podataka o potrošnji poznato da je za lijekove na recept potrebno oko tri milijarde kuna godišnje, ta je proračunska stavka uvijek kraća za barem dvjestotinjak milijuna kuna. Naime, zdravstveni proračun puni se iz zdravstvenih doprinosa od 16,5 milijardi kuna, administrativne pristojbe od 300 milijuna kuna, regresa od 300 milijuna kuna i dopunskog osiguranja od 500 milijuna kuna godišnje, što je ukupno 17,6 milijardi kuna plus oko dvije milijarde proračunskih sredstava koje bi država trebala uplaćivati za sve koji ne uplaćuju doprinose. Ove je godine HZZO, međutim, dobio tek 16,8 milijardi kuna. Cvetojević, međutim, napominje da je nedostatnost unutar proračuna Zavoda nerazmjerna, odnosno da za neke stavke u proračunu uvijek ima novca, a za lijekove nikad. “Zanimljivo je kako se lijekovi već godinama guraju pod tepih, a sanacija se provodi tek kad počnu prijetnje dobavljača, veledrogerija i farmaceutske industrije. Očito je zašto se to događa. Ljekarnici imaju najslabiju snagu lobiranja i njih se može mnogo lakše zavlačiti nego neke druge sustave, poput velikih bolnica primjerice”, zaključuje Cvetojević.