Plan financiranja ovogodišnjih potreba države za otplate dugova i pokrivanje proračunskog manjka nakratko je bio poremetio pad državnog rejtinga. Nakon ishitrene prosinačke najave da Vlada odustaje od izlaska na inozemno tržište ministar financija Slavko Linić vratio se ipak prvotnom planu da se i ove godine znatno osloni na vanjsko zaduživanje prodajom obveznica. Pripreme za prvu operaciju zaduživanja u 2013. su počele, a izdanje se očekuje do kraja ožujka. Prema neslužbenim informacijama Poslovnog dnevnika, za taj su posao angažirana četiri savjetnika. Uz Deutsche Bank, JP Morgan i Merrill Lynch, ovaj je put u krugu aranžera i Goldman Sachs. Kao što se planiralo još u studenome kad su investicijske banke na poziv Ministarstva financija dostavile i ponude za aranžiranje, ponovno se ide na dolarsko zaduženje. Približno isti je i ciljani iznos izdanja od oko 1,5 milijardi dolara, s tim da upućeni tvrde da bi on mogao biti i do dvije milijarde dolara ako situacija na financijskim tržištima bude povoljna kao što je trenutno slučaj.

Neki financijaši stoga žale što je došlo do zastoja koji je pomaknuo prvotni tajming izdanja za oko dva mjeseca. Pritom se cilja na stalno prisutne političko ekonomske rizike koji mogu poljuljati raspoloženje na tržištima (trenutno su u fokusu investiotra skori talijanski izbori), ali većina ih ipak vjeruje da se u idućih mjesec dana uvjeti financiranja, odnosno traženi prinosi i/li premije rizika neće bitnije promijeniti. Ako je suditi prema nekoliko najsvježijih operacija dolarskih zaduženja usporedivih zemalja, to bi za Hrvatsku doista značilo nominalno jeftinije zaduženje od dosadašnjih, iako je u međuvremenu, prema S&P-u i Moody’su, iz donjeg investicijskog rejtinga pala na spekulativni.

U posljednjih desetak dana, naime, čak su tri zemlje regije testirale raspoloženje međunarodnih investitora. Nakon Mađarske, učinile su to i Rumunjska i Srbija. Dok je Mađarska prodajom obveznica dospijeća 5 i 10 godina na tržištu prikupila čak 3,25 milijardi dolara i time odradila glavninu ovogodišnjih potreba financiranja, izdanja Rumunjske i Srbije bila su veličine po 1,5 milijardu dolara, i to na rok od 10 godina (Rumunjska) i 7 godina (Srbija). Iako su u slučaju Rumunjske obveznice najdulje ročnosti, ona je pri tom zaduženju ostvarila uvjerljivo najnižu cijenu i premiju rizika. Povrh referentnog američkog duga platila je premiju od 250 baznih bodova (2,5 postotna boda), dok je npr. kod 10-godišnjih mađarskih obveznica premija rizika bila gotovo jedan postotni bod veća, a Srbija je 7-godišnje zaduženje realizirala uz 3,8 postotnih bodova premije. Mjereno prinosima do dospijeća, investitori su rumunjske obveznice bili spremni kupovati uz prinos od 4,5 posto, kod mađarskog duga tražili su prinos do dospijeća na razini 4,2 posto (na 5 godina) i 5,4 posto (na 10 godina), dok im je u slučaju Srbije i njihova 7-godišnjeg duga traženi prinos bio 5,15 posto.

Cijene hrvatskoga duga na sekundarnom tržištu trenutno su bliže usporedivim obveznicama Rumunjske negoli Mađarske. One trenutno impliciraju nešto manje od pola postotnog boda veću premiju rizika, a to sugerira da bi investitorima na 10-godišnje zaduženje trebala ponuditi prinos od oko 5 posto. Iako se još ne zna pouzdano na koji će se rok za oko mjesec dana obveznicama zadužiti Vlada, Hrvoje Stojić, glavni ekonomist Hypo Alpe-Adria banke smatra kako bi najbolji izbor bio upravo rok od 10 godina. Kraći rok ušao bi u poveliku ‘gužvu dospijeća’ inozemnih obveznica jer, primjerice, 2017. godine već imamo dospijeće postojećeg izdanja od 1,5 milijardi dolara, 2018. na naplatu stiže izdanje vrijedno 750 milijuna eura, 2019. ponovno 1,5 milijardi dolara, 2020. 1,25 milijardi USD, 2021. opet milijarda i pol… Osim tog,a dodaje Stojić, u prilog izboru 10-godišnjeg roka ide i krivulja prinosa koja upućuje na povoljniju situaciju s premijom rizika kod duljih rokova.

Valja se nadati da novih odgoda plana inozemnog zaduženja neće biti, mada u pogledu refinanciranja ove godine nema pritisaka dospijeća vanjskih dugova, a refinanciranje domaćih ne smatra se većim problemom sve dok je u sustavu 5 milijardi kuna viška likvidnosti. Što skoriji izlazak na ino tržište trenutno je poželjan prije svega zbog deficita koji je u prvom kvartalu uobičajeno izraženiji. Ove godine siječanj se s 2,6 milijardi kuna deficita ili četvrtinu planiranog za 2013. prilično istaknuo.