Četiri godine od početka beogradskog dijela suđenja za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića, koji su likvidirani paklenom napravom u listopadu 2008. u središtu Zagreba, na Specijalnom sudu u Beogradu bit će izrečena presuda Sretenu Jociću, Željku Milovanoviću i Milenku Kuzmanoviću.

Srbijansko tužiteljstvo je za Jocića, koji već služi kaznu od 15 godina zatvora zbog ubojstva iz 90-ih, tražilo maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Zatvorsku kaznu zatražili su i za Milovanovića, koji je u Hrvatskoj, u odsutnosti pravomoćno osuđen na maksimalnih 40 godina zatvora. Prema optužnici srbijanskog tužiteljstva za organizirani kriminal Jocić se tereti da ja sa za sada neidentificiranom osobom postigao dogovor da za iznos od najmanje 1,5 milijuna eura ubije Ivu Pukanića.

Jocić je, navodi se u optužnici, organizaciju ubojstva povjerio svom kumu Slobodanu Đuroviću (pravomoćno osuđenom u Hrvatskoj na 22 godine zatvora, op.a.), tražeći od njega da to bude što prije. "Režijski troškovi" za organizaciju ubojstva iznosili su 20.000 eura, a ostatak novca trebao je biti isplaćen nakon likvidacije. Tužiteljima je dokaze za te navode bila činjenica što je u stanu djevojke Roberta Matanića nađeno 15.000 eura, a on je taj novac ostavio prije no što je otišao prema Spačvi, gdje je i uhićen zajedno s Lukom Matanićem, te Đurovićem i Milenkom Kuzmanovićem, krajem listopada 2008. Dodatnih 20.000 eura nađeno je i pretragom stana Željka Milovanovića u Doboju, a još 3500 eura nađeno je u stanu u Beogradu u kojem je uhićen. Kako nitko od optuženih nije imao stalan izvor prihoda, za tužitelje je to bio dokaz da novac potječe od ilegalnog djela.

Milovanović optužen kao neposredni izvršitelj ubojstva

No spona, koja prema tužiteljima najviše povezuje Jocića s Pukanićevom likvidacijom Đurovićev je račun u crnogorskoj banci na koji je početkom listopada 2008. uplaćeno 780.760 eura, a on je s tog računa 3. listopada podigao 50.000 eura. Kao neposredni izvršitelj ubojstva optužen je Milovanović, kojeg se tereti da je u dvorište Nacionala dovezao skuter s paklenom napravom. Odlazak iz dvorišta snimile su nadzorne kamere, a njegov DNK nađen je u stanu u kojem se skrivao, kao i u stanu R. Matanića u Zagrebu. U tom stanu nađen je i Kuzmanovićev DNK. Sve navedeno bili su dokazi na temelju kojih je srbijansko tužiteljstvo tražilo osuđujuće presude za Jocića i društvo, koji pak smatraju da im ništa od navedenih optužbi nije dokazano. Beogradsko suđenje tako je prije svega obilježio show Sretena Jocića, koji je tvrdio da je tu riječ o podmetanju hrvatsko-crnogorsko-albanskih obavještajno – policijskih frakcija, a postavljajući pitanje svjedocima, pokazao je zavidno poznavanje hrvatske kriminalne i političke scene.

Tvrdio je da je on poslovni čovjek a ne kriminalac, iako primjerice nesrazmjer svojih prihoda i stila života sudu nije znao objasniti. Tijekom suđenja zajedno s Milovanovićem završio je i u strogoj izolaciji jer se sumnjalo da je organizirao pokušaj bijega iz zatvora Milovanoviću i Sretku Kaliniću u veljači 2012. Sumnjičio se i da je negdje u to vrijeme iz zatvora naručio likvidaciju Tomislava Karamarka, bivšeg hrvatskog ministra policije i sadašnjeg šefa HDZ-a, a Jocićevo ime spominjalo se i u kontekstu naručivanja likvidacija nekih srbijanskih političara i sudaca. Sve te sumnje, Jocić je u sudnici sa smiješkom pobijao, a hoće li se smijati i danas, vidjet će se nakon što u 14.30, vijeće suca Vučinića objavi nepravomoćnu presudu.