Trpimir Goluža došao je na čelo Hrvatske liječničke komore (HLK) krajem lipnja i odmah najavio velike promjene u njenom radu. Ginekolog iz zagrebačke Klinike u Petrovoj najavio je da će se zalagati da Komora postane samostalna i neovisna organizacija koja će se na najbolji mogući način brinuti o interesima i pravima hrvatskih liječnika. A koliko je u tomu uspio u samo četiri mjeseca mandata te s kojim se sve problemima dosad susreo, razgovarali smo s predsjednikom Komore, Trpimirom Golužom. 

Kada ste došli na čelo Komore, izjavili ste da je ona dobrim dijelom bila 'suputnica' politike i najavili da će vam jedan od prvih koraka biti jačanje njezine neovisnosti. Što ste točno pod time mislili i koliko ste dosad uspjeli u tome?

Sintagmom „suputnica politike“ htio sam reći kako je do sada Komora bila svojevrsni pasivni promatrač odluka i događaja koji se odnose na profesionalni i društveni status liječnika. Djelovanje Komore svodilo se na post festum reagiranja, od kojih liječnici nisu imali bitne koristi. Vodstvu Komore često je bilo važnije ne zamjeriti se vlasti, nego zaštititi interese i prava svojih članova. Neovisnost podrazumijeva slobodu djelovanja bez podilaženja bilo kojoj političkoj opciji ili interesnoj skupini. Podsjećam da Komora postoji prvenstveno zato da štiti prava i interese svojih članova, a zatim i interese svih korisnika naših usluga što obuhvaća čitavo društvo. Da bi se to i u stvarnosti dogodilo potrebno je aktivno djelovati. 

Treba se kvalitetnim rješenjima nametnuti onima koji odlučuju o pitanjima koji se tiču našega rada te im pokazati da smo kadri raditi odgovorno, na dobrobit društva u cjelini. Premalo je vremena prošlo da bismo mogli ocjenjivati jesmo li ili nismo uspjeli ojačati neovisnost Komore. Mislim da smo na dobrom putu, no do potpunog ostvarenja cilja još je puno izazova.

Najavili ste da će Komora u budućnosti biti od veće koristi liječnicima, ali da bi se to postiglo, potrebno ju je reorganizirati. Što ste dosad napravili po tom pitanju?

Od prvog dana od kad smo, slijedom izbornih rezultata, preuzeli odgovornost za vođenje Komore u središte interesa našeg djelovanja stavili smo člana – liječnika. Ne samo na deklarativnoj razini već i u praksi. Radno vrijeme Komore za rad s članovima na dnevnoj razini produžili smo za šest sati. Komora za članove, svaki radni dan, radi bez prekida od 8 do 20 h. Ukinuli smo automatsku telefonsku sekretaricu, na sve telefonske pozive javljaju se službenici Komore koji imaju striktnu uputu da je pružanje usluge članovima prioritet njihova svakodnevnog rada. Definirali smo i pokrenuli aktivnu proceduru zaštite liječnika od neodgovornog prozivanja u medijima. Članovima smo osigurali mogućnost kvalitetne pravne zaštite, koju smo dogovorili s uspješnim odvjetničkim uredima. Maksimalno smo ubrzali postupak rješavanja upravno-pravnih predmeta i spisa. On što se nekada tjednima rješavalo, danas riješimo kroz dva do tri dana. Intenzivnije komuniciramo s članstvom i javnošću. Pred otvaranjem smo novih komunikacijskih kanala, izlazimo na društvene mreže. Proces informatizacije HLK-a pokrenuli smo s mrtve točke. Kompletno smo digitalizirali naš arhiv i uredili potpuno nov prostor za arhiviranje pisane građe. Pokrenuli smo duboku analizu i reviziju financijskog poslovanja. Izmijenili smo Statut HLK-a i stvorili preduvjet za novu sistematizaciju radnih mjesta kako bi na vodećim mjestima u stručnim službama Komore bili najkvalitetniji ljudi s potrebnim kompetencijama i stručnim kvalifikacijama. To je garancija kvalitetnijeg i učinkovitijeg rada stručnih službi.  

No ministar Varga Vam uskraćuje suglasnost na promijenjeni Statut. Nalazite se u svojevrsnoj pat situaciji.

Prema tumačenju pravne službe HLK-a, ali i neovisnih pravnih eksperata ne postoji pravna podloga za uskraćivanje suglasnosti na izmjene i dopune našeg Statuta. Čini mi se da je ministar Varga krivo savjetovan od pravne službe Ministarstva zdravlja. Slično kao i pri pokušaju izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Ministru smo uputili pojašnjenja i pravnu argumentaciju zašto smatramo da bi nam trebao dati suglasnost na izmjene i dopune Statuta. Naravno, radi se o političkoj odluci te vjerujem kako će ministar uvidjeti bit problema i uskoro nam dati suglasnost na izmjene i dopune Statuta. No, ako to i ne učini, naći ćemo načina da usprkos opstrukciji reorganiziramo i unaprijedimo rad stručnih službi Komore. To je u interesu sviju nas pa i Ministarstva zdravlja i ministra.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Izgleda da bi vam pametnije bilo da ste ostali 'suputnik' nego neovisan putnik.

Kratkoročno vjerojatno bi, bili bismo pošteđeni navedenih opstrukcija. No dugoročno zasigurno ne bi, jer bi to bilo pogubno za Komoru odnosno za liječnike u Hrvatskoj. Takva se situacija, kakva je bila, ne bi mogla još dugo održavati.  

Velik broj liječnika odlazi iz države. Što država, a što Komora, može učiniti da se to spriječi i da se eventualno vrate oni koji su otišli?

Gledajući čisto tehnički, Komora bi administrativnim metodama, neizdavanjem dokumenata potrebnih za odlazak na rad u inozemstvo, mogla u potpunosti spriječiti odlazak liječnika iz države. No to ne dolazi u obzir! Nužno je pronaći stimulativne mjere kojima će se liječnicima stvoriti kvalitetno ozračje za rad i život u Hrvatskoj pa kolege neće niti pomišljati na odlazak, a oni koji su otišli razmislit će o povratku. Jedina restriktivna mjera koju smo poduzeli po pitanju problematike odlaska liječnika iz Hrvatske jest onemogućavanje promidžbe tzv. „head hunter“ agencija, koje potiču liječnike na odlazak iz Hrvatske, u Liječničkim novinama – službenom glasilu Hrvatske liječničke komore. Razgovaramo s kolegama koji podnose zahtjeve za prikupljanje potrebne dokumentacije za odlazak na rad u inozemstvo, nastojimo objektivizirati razloge koji ih navode na odlazak. Upozoravamo javnost i odgovorne na dubinu problema i dugoročne posljedice koje će on uzrokovati ako se čim prije nešto ne poduzme za njegovo rješavanje. Država bi po tom pitanju mogla puno više učiniti. Problem nadilazi ingerencije Ministarstva zdravlja i da bi se riješio potrebna je snažna politička volja i suradnja državne i lokalne vlasti. Nadam se da će se nakon predstojećih parlamentarnih izbora stvoriti preduvjeti za rješavanje ovog problema koji će dugoročno odrediti perspektivu hrvatskog zdravstvenog sustava.

Što su po vama najveći problemi liječničke struke danas? Kakav je danas položaj liječnika  i liječništva u društvu?

Ako imate na umu da je gotovo 15% bolničkih liječnika u Hrvatskoj prikupilo svu potrebnu dokumentaciju za odlazak na rad u inozemstvo te time iskazalo ozbiljnu namjeru za odlaskom, onda je više nego jasno da je današnji položaj liječnika u društvu neprimjeren i nezadovoljavajući. Bitno lošiji nego u većini država EU-a. Koliko mi je poznato, jedina smo europska država u kojoj su liječnici praktično eliminirani iz socijalnog dijaloga o svojim radnim pravima. Obzirom na značajan kadrovski deficit u sustavu, liječnici u Hrvatskoj imaju iznimno visoku radnu satnicu. Materijalni razlozi izraženi kroz neadekvatna primanja odnosno podcijenjeni rad dominantan su, ali ne i isključivi razlog zašto liječnici napuštaju Hrvatsku i odlaze raditi u inozemstvo. Osim nezadovoljstva plaćom, liječnici su nezadovoljni uvjetima rada i nemogućnošću stručnog napredovanja. Dokazanim stručnjacima, specijalistima u javnom sustavu, gotovo je zabranjeno da svoje usluge i znanje pružaju izvan redovitog radnog vremena pod jednakim uvjetima kako to mogu činiti drugi visoko obrazovani profesionalci. Mladi, tek diplomirani liječnici, predugo čekaju na specijalizaciju. 

Uvjeti odabira specijalizanata nisu u potpunosti transparentni. Poseban problem su i ugovori koje su specijalizanti primorani potpisati sa svojim poslodavcima, a koji ih na duži period vežu uz poslodavca. Profesionalni razvoj i napredovanje u znanstveno – nastavnim zvanjima za mnoge mlade liječnike izvor su frustracija. Liječnike se često u medijima bezrazložno optužuje pa čak i osuđuje zbog ishoda liječenja za koje nisu niti mogu biti krivi. Sve u svemu, neosporno je da liječnici u hrvatskom društvu nemaju poziciju koju bi objektivno trebali imati i koju liječnici imaju u razvijenim europskim društvima.

Bili ste veliki protivnik ideje Ministarstva o upravnom nadzoru nad strukovnim komorama u zdravstvu. Postoji li slična praksa u svijetu?

Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti nije se pokušao uvesti upravni nadzor već „prijeki sud“ i svojevrsna svevlast ministra zdravlja nad radom strukovnih komora u zdravstvu. Upravni nadzor nad radom komora u zdravstvu, već godinama, postoji i zato ga niti ne treba uvoditi. Vjerojatno bi ga se moglo unaprijediti u nekim segmentima. Zagovornik sam institucionalnog nadziranja svakog oblika javnog rada pa tako i rada komora u zdravstvu. Smatram da se kvalitetnim i dobronamjernim nadzorom može poboljšati i unaprijediti rad nadziranog. No, drastična je razlika između upravnog nadzora i ministarske „diktature“. Autonomija liječničke samouprave civilizacijski je doseg u razvijenim europskim zemljama. Ona komorama jamči neovisnost i važnu ulogu korektivnog faktora u praćenju rada vladinih institucija. Tu su neovisnost ukidali totalitarni režimi, kao što je bio slučaj i u socijalističkoj Jugoslaviji. Danas smo ipak u demokratskoj Hrvatskoj, Europskoj Uniji i u 2015. godini. Pogubno bi bilo vraćati se takvim rješenjima u prostor i vrijeme za koje imamo pravo vjerovati da su zauvijek ostali iza nas.  

Najavili ste izgradnju doma za umirovljene liječnike i pokretanje svojevrsnog fonda solidarnosti. Čini se dosta ambiciozan plan. 

U pravu ste. Novo vodstvo Komore je ambiciozno. Osjećamo veliku odgovornost prema članstvu, smatramo da zbog njega Komora i postoji. Želimo pomoći onima koji se nalaze ili će se naći u zahtjevnim životnim situacijama. U prosincu planiramo promijeniti Pravilnik o dodjeli pomoći članovima HLK-a na način da stimuliramo pronatalitetnu politiku, ali isto tako da preuzmemo skrb za malodobnu djecu naših pokojnih članova. Krajem veljače planiramo u Zagrebu pokrenuti projekt izgradnje doma za umirovljene liječnike. Trenutno smo u fazi traženja pouzdanog partnera za taj projekt. Prvi razgovori iznimno su ohrabrujući. Interes i volja za podrškom postoji. Optimist sam i vjerujem da ćemo u aktualnom mandatu započeti s izgradnjom doma.