U današnjem promjenjivom svijetu adaptivno vodstvo postaje sve važnije. Riječ je o stavljanju fokusa na „gapove“, na probleme koji se ne vide na prvu. U tom smislu, lideri moraju imati hrabrosti izazivati postojeća stanja, odnosno mijenjati „status quo“. 

Suština je to teorije koju je ovih dana, po prvi puta, Hrvatskoj predstavio Stefano Zordan, osnivač OLI – prvog leadership instituta u Italiji čiji su klijenti neke od poznatijih globalnih brandova poput banke Intesa, tvrtke Barilla, ali i brojni političari. Zordan je bio i asistent autora te teorije na prestižnom Sveučilištu Harvard, a uz organizatoricu Ivu Miu Krušlin, na Zagrebačkoj školi ekonomije menadžmenta proveo je intenzivan leadership program za hrvatske menadžere te im prenio i svoja iskustva iz prakse, poput onih u suradnji s bankom Intesa, tvrtkom Barilla….

“Lidership nije o autoritetu, već o promjeni i poboljšanju i očekivanjima.” naglašava Zordan i dodaje da lideri koji primjenjuju adaptivno vodstvo stalno traže načine da unaprijede sebe, svoje timove i svoje organizacije. „Lideri moraju razumjeti očekivanja svojih ljudi, ali i biti spremni ih razočarati u korist dugoročne vizije. Oni su spremni preuzeti rizike i eksperimentirati s novim idejama, čak i ako to znači ići protiv struje.“ ističe Zordan.

Predavač ističe da neki misle da su lideri jer su po funkciji šefovi, ali to nije tako. „Autoritet daje grupi smjer, red i zaštitu. S druge strane lidership autorizira druge da rade na „gapu“ govori Zordan.

Iva Mia Krušlin ističe da ova teorija postavlja pitanja „s balkona“ ali se i spušta na teren za brzu reakciju. „Važno je konstantno se pitati što se događa, što vidimo , a što ne želimo vidjeti i uhvatiti se toga. Koji su „gapovi“ kod nas, koji u našem timu.  Najvažnija je znati da se leadership da trenirati i iz dana u dan postajati bolji u viđenju stvari. „

„Adaptivno vodstvo nije lako. Zahtijeva hrabrost, odlučnost i spremnost da se preuzmu rizici. Ali nagrade su velike. Lideri koji primjenjuju adaptivno vodstvo mogu postići velike stvari i imati pozitivan utjecaj na svijet oko sebe.“ zaključuje Krušlin.