Zelena tranzicija dugoročan je proces koji će iziskivati velike investicije u infrastrukturu i gospodarstvo u cjelini, a s imovinom od oko 20 milijardi eura jednu od ključnih uloga u toj tranziciji mogli bi imati mirovinski fondovi.

U smjeru poticanja više ulaganja u zeleno i održivo ići će i dio izmjena zakona o mirovinskim fondovima koje se već duže vrijeme pripremaju, najavio je čelni čovjek Hanfe Ante Žigman na četvrtom Financial Brunchu (FiBra) Udruge društava za upravljanje mirovinskim fondovima i mirovinskih osiguravajućih društava (UMFO) o ulaganjima u zelenu budućnost.

Još važniji u budućnosti

Kad se govori o ozbiljnom investiranju, ESG standardi (Environmental, Social and Governance) danas su jedna od glavnih tema i nešto što je neizbježno, kaže. Riječ je o nefinancijskim pokazateljima koji se odnose na strategije i politike kompanija u pogledu okoliša, društva i upravljanja, a koji će u budućnosti dobivati na značenju.

Zelena tranzicija u smislu investicijskih projekata nosi i izazove poput neetičnog korištenja i deklariranja zelenih parametara (tzv. greenwashing), a u kontekstu troškova uz nju se nerijetko spominje i pojam “greenflation”, odnosno utjecaj te tranzicije na rast cijena.

Domaći mirovinski fondovi zasad nemaju previše imovine uložene u instrumente s predznakom ESG jer ih kod nas ni nema mnogo. Među projektima koji imaju zeleni naglasak je npr. ulaganje u Professio Energi. U vlasništvu je “mirovinaca” i nepune četiri godine izlistana je na Zagrebačkoj burzi, a bavi se razvojem projekata obnovljivih izvora energije.

Kako je istaknuo direktor tvrtke Mario Klarić, mirovinski fondovi su veoma kompatibilni s ulaganjima u energetiku jer su dugoročni ulagači, a energetika traži upravo takav ulagački horizont.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Nadomjestili gubitke
Na skupu se čulo ponešto i o nekim neposrednijim izazovima i novostima vezanim uz mirovinske fondove. Slikovito ističući kako je prošla godina za tržište obveznica bila “dolina suza”, Žigman je rekao da su domaći mirovinski fondovi i pri posljednjem udaru pokazali solidnu otpornost.

Njihovi lanjski minusi (od -4,12% kod A kategorije, do -5 kod B i -5,25% kod kategorije C u kojoj je više od četiri petine imovine u obveznicama) bili su, kaže, manji u usporedbi s pandanima iz drugih zemalja, a ova godina u znaku je oporavka.

Prema stanju sredinom godine, fondovi A i B kategorije nadoknadili su lanjske gubitke (bilježe +8,57 odnosno +5,25% prinosa), dok kod obveznicama najizloženijih fondova C (s 1% rasta) to još nije slučaj. Čelnik Hanfe rekao je kako je izvjesno da će se (i) kod tih fondova zakonskim izmjenama ići na liberalizaciju ulaganja, ali o razmjerima tj. konkretnim rješenjima nije htio spekulirati dok prijedlog zakonskih izmjena ne izađe u javnost.

Usto, najavio je i mogućnost dodatnih rješenja koja bi trebala pripomoći da drugi stup mirovinske štednje ne ispadne nepovoljan pri odlasku u mirovinu, osim za “ekskluzivni klub ljudi”. Te mjere se razmatraju, konačna odluka je na resornom ministarstvu, ali poznato je da se odnose na indeksaciju dijela mirovina iz MOD-ova, kao i npr. na mogućnost brže isplate akumulirane štednje.

U konačnici bi nova rješenja trebala rezultirati povoljnijim izračunima za članove fondova koji će u budućnosti ići u mirovinu. Udio onih koji se odlučuju za kombiniranu imovinu trebao bi se, dakle, povećavati. 

Predstavnici mirovinskih fondova s tim u vezi podsjećaju i da su ljudi koji sad idu u mirovinu u drugom stupu proveli oko pola radnog vijeka. Prosječan član fonda od 2002. uplatio je 12.800 eura i na računu danas ima 19.900 eura. Uz puni radni vijek uplata količina akumulirane štednje bit će veća i davat će bolje izračune, zaključuju.