Čitanje knjiga može pomoći u smanjenju stresa i povećanju samopouzdanja, što je posebno važno za mlade s invaliditetom koji se suočavaju sa specifičnim izazovima.Tom su se mišlju vodili i u Centru za edukaciju i savjetovanje Sunce kad su pokrenuli online aktivnost Klub čitača za mlade u sklopu projekta Moje pravo na pokret govor i čitanje.

Klub čitača Sunca provodi se na području Grada Zagreba i Zagrebačkoj županiji do 6. srpnja, a održat će se 10 besplatnih tematskih radionica s razradom teme uz primjenu različitih knjiga i priča. Članovi kluba imat će priliku čitati i diskutirati o različitim žanrovima knjiga, što će im omogućiti da steknu nova znanja i iskustva. Sudjelovanje također pruža priliku za socijalizaciju i stvaranje novih prijateljstava, što je posebno važno za osobe s invaliditetom koje često imaju otežan pristup društvenim aktivnostima.

Društvena integracija

“Svrha ovog projekta je razviti jedinstven program u Hrvatskoj koji će poticati predčitalačke i čitalačke sposobnosti kod djece i mladih s teškoćama u razvoju i jezičnim teškoćama kroz niz radionica koje koriste pokret, finu i grubu motoriku, razvoj govora, kineziterapiju, Floor Time, Body tehniku i prate prirodan razvoj djetetovih sposobnosti sukladno njegovoj dobi i njegovim sposobnostima. Mladi s invaliditetom će imati priliku sudjelovati u Klubu čitača s ciljem da unaprijede svoje socijalne, kognitivne, emocionalne i kreativne vještine. S druge strane važno je i podizanje razvoja svijesti kod građana i obitelji s članovima s invaliditetom o važnosti čitanja za osobni razvoj i društvenu integraciju”, kaže Maria Tomić Preiner, psihologinja i socijalna radnica iz Centra za edukaciju i savjetovanje Sunce. Trajanje jedne radionice je 60 minuta, održavaju se utorkom od 14 do 15 sati putem MicrosoftTeamsa, a može sudjelovati petoro mladih s invaliditetom (16-25 godina) koji su pismeni i samostalne čitaju.”Ciklus radionica sastoji se od različitih tematskih cjelina kroz koje kod mladih osoba s invaliditetom razvijamo različite vještine, posebice one koje se odnose na lakše nošenje s različitim životnim izazovima. Osim toga, na radionicama kroz čitanje različitih knjiga radimo na poboljšanju samopouzdanja i samopoštovanja. Neizostavni dio radionice je i rad na prihvaćanju vlastitog invaliditeta i svih izazova koji on donosi. Trenutno smo proveli ciklus od pet radionica, a planiramo ih održati još toliko. Svi oni koji nam se žele priključiti, a imaju manje od 25 godina, mogu nam se javiti na e-mail iva.majcek@ti-si-sunce.hr “, poručila je Maria Tomić Preiner te nadodala kako su za sada zadovoljni interesom za radionice, ali im je želja potaknuti još veći broj mladih s invaliditetom da se u njih uključe.

Za sada grupu čine mlade osobe s različitim vrstama invaliditeta, a najviše osobe s blažim intelektualnim poteškoćama. Govoreći o ideji za pokretanje Kluba čitača, Maria Tomić Preiner je istaknula da su na nju došli kao tim budući da već dugi niz godina rade s djecom s teškoćama u razvoju kroz projekt Moje pravo na igru i sport.

“Kako smo u tom projektu usmjereni na sportsko rekreativne aktivnosti s ovom korisničkom skupinom, želja nam je bila da obogatimo aktivnosti koje naša udruga pruža djeci s teškoćama u razvoju. Kada smo pronašli natječaje Državnog proračuna Republike Hrvatske i Europska unija iz Europskog socijalnog fonda shvatili smo da je upravo čitanje knjiga ono što može djeci s teškoćama i mladima s invaliditetom pomoći u usvajanju nekih novih vještina posebno kritičnog razmišljanja i razvoj vokabulara”, kaže psihologinja iz centra Sunce.

Razvoj kroz igru

Program Moje pravo na igru i sport Centar provodi od početka 2012. godine. Svrha projekta je omogućiti djeci s teškoćama u razvoju jednaku priliku za razvoj vlastitih psihofizičkih i razvojno-kreativnih potencijala kao i ostaloj djeci, no koja im je često uskraćena ili nedostupna. Želja im je pružiti priliku da rastu i razvijaju se kroz igru, sport i kreativno-razvojne programe koji će im omogućiti da se izraze kao cjelovite osobe, da se igraju, razvijaju i uživaju bezbrižno djetinjstvo.

Naglasak u programima je na igri i druženju s vršnjacima i s asistentimamentorima (volonterima) koji su pozitivni, podržavajući, strpljivi i prihvaćajući kako bi se kod djece stvorio osjećaj pripadanja grupi, ali i istaknuli vrijednost svakog djeteta. Kroz igru i druženje postižu se trenažni učinci predviđeni planom i programom za djecu s teškoćama u razvoju.