Hrvatska će u narednih 30-ak godina udvostručiti potrošnju električne energije, prije svega zbog trenda elektrifikacije prometa, a procjene su da ćemo do 2050. u energetski sektor morati uložiti gotovo 500 milijardi kuna. Vlada je prošlog tjedna u Sabor uputila prijedlog nove energetske strategije, a ovih će dana biti predstavljen javnosti možda još i važniji operativni dokument – “Integralni energetsko-klimatski plan 2021-2030”. Prošla strategija, koja je donesena prije 10-ak godina, zapravo nikad nije zaživjela, a procjenjuje se da je od nje ostvareno svega pet posto – uglavnom dio koji se odnosi na plinifikaciju Dalmacije. Novom “Strategijom energetskog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu”, kako se taj dokument službeno zove, bismo trebali trasirati put prema novom razdoblju nisko-ugljične energetske politike.

Kako ističe Marija Šćulac Domac iz Sektora za energetiku i zaštitu okoliša HGK, ova strategija nije samo energetska, nego i gospodarska. “Za očekivati je da energetski sektor bude glavni motor investicijskog razvoja Hrvatske s nizom projekata koji će dolaziti ne samo iz javnih tvrtki, nego i iz privatnog sektora. Investitorima je bitno znati u kojem smjeru će ići energetika u narednom vremenskom razdoblju. Zato je od velike važnosti imati kvalitetnu energetsku strategiju”, kazala je Šćulac Domac. Hrvatsko gospodarstvo ima konkretna očekivanja od nove energetske strategije. Potrošačima energije – industriji, uslugama i poduzetništvu potrebno je osigurati konkurentnu, održivu i sigurnu opskrbu energijom što će biti jedan od najvećih društvenih i gospodarskih izazova. No, to pitanje ostaje i dalje otvoreno u konačnom prijedlogu strategije koju je Vlada prije par dana uputila Saboru, jer, kažu upućeni, nije jasno kako će provedba strategije utjecati na cijene energije za krajnje potrošače, a koja je sama dovoljno otvoreno za različite energetske opcije te koliko je to zapravo dobro, pokazat će praksa.

No, gotovo paralelno s izradom strategije odvija se proces izrade Integriranog energetskog i klimatskog plana za razdoblje 2021-2030 koji se predstavlja kao provedbeni dokument energetske strategije Hrvatske.

“Zapravo je to ključan dokument. Za razliku od energetske strategije koju Hrvatska nije obvezna donijeti u okviru ispunjavanja svojih EU obveza, sve države članice EU moraju dostaviti svoje planove Europskoj komisiji do kraja 2019. Prva revizija planova očekuje se 2024.”, kažu nam u HGK. Pojašnjavaju da integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planom EU države prikazuju pregled trenutačnog energetskog sustava, nacionalnih ciljeva, politika i mjera u području energetske i klimatske politike za razdoblje do 2030.

Ista potrošnja godinama

“Naglasak je na integriranom upravljanju energetskom i klimatskom politikom kako bi se osiguralo da se svim aktivnostima povezanima s energijom na razini Unije pridonosi ciljevima same Energetske unije. Ti ciljevi su smanjenje emisije stakleničkih plinova za najmanje 43% u odnosu na 2005., za sektor koji je u ETS-u (Sustav za trgovanje emisijama). Prema prijedlogu Plana udio OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije do 2030. godine bi trebao biti 36,4%, što je proizašlo iz podloga za izradu Energetske strategije do 2030. Također, provedba Plana bi trebala osigurati vrlo ambiciozni, s obzirom na postojeće stanje, udio OIE u neposrednoj potrošnji u prometu od 13,2%”, ističu u HGK. Neposredna potrošnja električne energije u Hrvatskoj posljednjih godina je na približno istoj razini, ali njezin udio u bruto neposrednoj potrošnji lagano raste. Udio energije iz obnovljivih izvora se u ukupnoj potrošnji također povećao. Najveći doprinos u proizvodnji električne energije iz domaćih izvora daju velike hidroelektrane, ali njihov doprinos varira iz godine u godinu, ovisno o godišnjoj hidrologiji. Dodatno se taj rizik povećava u budućem razdoblju u kojem bi se prema nekim predviđanjima proizvodnja električne energije iz velikih hidroelektrana mogla prepoloviti zbog manjka vode u riječnim koritima kao posljedica utjecaja klimatskih promjena. Ostale tehnologije obnovljivih izvora energije postaju sve važnije u domaćoj proizvodnji električne energije od kojih je vjetar danas najvažniji, s ukupnom proizvodnjom koja je dostigla proizvodnju električne energije jedine hrvatske termoelektrane na ugljen.

Tijekom slijedećih 30 godina u Hrvatskoj planira se višestruko povećanje instalirane snage iz OIE u odnosu na izgrađena proizvodna postrojenja u prethodnih 100 godina, uvažavajući rastuće potrebe za električnom energijom uz istodobno smanjenje ovisnosti o uvozu električne energije i smanjenje kontinuirane proizvodnje električne energije na fosilna goriva iz klasičnih termoelektrana.

Povećanje proizvodnje

Cilj je povećati domaću proizvodnju uz istodobno povećanje udjela OIE i smanjenje udjela termoelektrana na fosilna goriva. Također, cilj je da uvoz električne energije isključivo bude rezultat ekonomskog interesa i slobode tržišnog natjecanja.

Procjenjuje se da će se zbog rasta potrošnje električne energije, između ostaloga i zbog snažne elektrifikacije prometa, ukupni instalirani kapaciteti elektrana u Hrvatskoj trebati povećati oko dva puta u razdoblju do 2050. Godišnje će trebati izgraditi više od 170 MW novih elektrana, a s obzirom na tržišnu konkurentnost tehnologija, najveći broj tih elektrana bi trebale biti vjetroelektrane i solarne elektrane. Iz HGK pojašnjavaju da iako se nuklearna energija smatra jednom od niskougljičnih tehnologija, u Hrvatskoj među stručnjacima prevladava stav da je cijena električne energije iz novih nuklearnih elektrana viša u odnosu na konkurenciju, a ako se tome doda i faktor rizika i sigurnosti, sve se još dodatno komplicira. No,, činjenica je da Hrvatska koristi struju iz NE Krško, a niti iz Vlade niti iz HEP-a nisu decidirano isključili opciju da se naša zemlja uključi i u moguću gradnju drugog reaktora u Krškom.