Sezonci, i dalje mahom iz Slavonije, pitaju osnovno; za plaću i radno vrijeme, slobodne dane, smještaj i mogu li biti sami u sobi. Priča o sezoncima na Jadranu ne da ima dva, nego barem 22 lica. Jedno je najtužnije: mnogi se unatoč nestašici radne snage i dalje s mora vraćaju iskorišteni, potplaćeni, prevareni, piše Večernji list.

Kakvo i može biti rješenje rebusa u kojem se mora pridobiti dobrog konobara, kuhara s plaćom od sedam-osam tisuća kuna, kad on vani može zaraditi dvostruko više? Što osim plaće od četiri-pet tisuća kuna ponuditi sobarici, vrtlaru…, pa da dođu i dogodine? Kako ih zadovoljiti kad im u najboljem slučaju, uz hranu, za smještaj mogu ponuditi tek skromnu sobu? I to s cimerom.

Ne čudi da razgovori za posao u turizmu zato sve češće nalikuju moljakanju u kojem nemoćni poslodavac na kraju sezone, ne bi li istog sezonca privukao i dogodine, dobije odbijenicu čak i na svoju maksimalističku ponudu od 10.000 kuna.

– Da, pitali su ga kolege bi li se vratio za takvu plaću. Ali, odgovor je i tad bio ne… Radilo se o konobaru, koji je kod nas imao 7800 kuna. Često završi tako da nam dobar konobar ili kuhar, kojeg možemo platiti najviše tih sedam-osam tisuća kuna, odradi nekoliko sezona, usavrši se i ode za boljom plaćom u Njemačku ili negdje drugdje. Recimo, tražite 200 sobarica za sezonu, a stigne 30-40 molbi. Potražnja je tolika da do zadnjeg trenutka, dok sezonac ne siđe s trajekta, nismo sigurni hoće li nam stvarno i doći. Mi smo na otoku, ali znamo za slučajeve s kopna da se sezonce preotima na kolodvoru. Čekaju se autobusi iz Slavonije i ljude nagovara i mami većom plaćom… – kazuje nam direktor kadrovske službe jedne hotelske kuće u Primorju, koji ističe da su se ove godine nekako pokrpali strancima, ali da će dogodine, ne povećaju li se uvozne kvote, biti samo gore.

Više o temi pročitajte ovdje.