Hrvatska je zauzela pretposljednje mjesto među 60 promatranih najkonkurentnijih zemalja 2014. godine, stoji u izvješću Svjetskoga centra kokurentnosti švicarske poslovne škole IMD. Iza Hrvatske je po toj listi samo Venezuela.

Ispred nje su Argentina, Grčka, Bugarska, Slovenija, koja je zauzela 55. mjesto. Osim Slovenije, od susjednih zemalja su obrađene još Italija i Mađarska, koje su također zauzele donji dio tablice.

Prvo mjesto zauzeo je SAD, drugu godinu zaredom. Na drugom, odnosno trećem mjestu, smjestile su se Švicarska i Singapur. Slijede Švedska, Njemačka, Kanada, Ujedinjeni Arapski Emirati, Danska pa Norveška.

“Priča o konkurentnosti 2014. priča je o uspjehu SAD-a, djelomičnom oporavku Europe i borbi za oporavak na nekima od brzorastućih tržišta”, izjavio je Arturo Bris, direktor Centra za svjetsku konkurentnost. Izazovi koji su stavljeni pred Hrvatsku u 2014., prema Nacionalnom vijeću za konkurentnost kojimu predsjeda Ivica Mudrinić, predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca i bivši predsjednik Uprave HT-a, borba je protiv neefikasne javne uprave i smanjivanje barijera izravnim stranim ulaganjima, smanjenje poreznog opterećenja poduzetnika, pogotovo parafiskalnih i skrivenih nameta, reforma obrazovnog sustava, koji bi se trebao usredotočiti na vještine koje će tržište tražiti u budućnosti, povećanje i reforma javnog ulaganja u istraživanje i razvoj, uz obvezivanje na povećanje postotka koji će biti tržišno isplativ, te mnogo veća suradnja između sveučilišta, poduzetnika i vlade. “Ne postoji jedinstven recept za povećanje konkurentnosti, većina ovisi o lokalnom kontekstu”, upozorava Bris.

Iako su švicarsko ili singapurško gospodarstvo po veličini nemjerljivi s američkim, u analizi se objašnjava kako su te zemlje visoko mjesto zauzele zahvaljujući izvozu, poslovnoj efikasnosti i inovacijama. Japan je zahvaljujući oslabljenom jenu koji pospješuje izvoz uspio zabilježiti rast na ljestvici, na  21. mjesto.

Rangiranje zemalja napravljeno je na temelju više od 300 kriterija: dvije trećine uključuju različite statističke indikatore, a trećina se temelji na anketiranja 4300 predsjednika uprava u analiziranim zemljama.