Hrvatska start-up tvrtka Smart Agriculture razvila je inovativni senzor za kontrolu potrošnje vode kod navodnjavanja što je jedan od načina da se prinosi u poljoprivredi povećaju. O čemu se radi otkrio nam je suosnivač tvrtke Darko Urukalović.

Smagri je razvio inovativni senzor za mjerenje napetosti vode u tlu jer je za navodnjavanja i bolje prinose njime potrebno dobro upravljati. Što to znači?

Poljoprivreda troši više od 70 posto svjetske pitke vode, a velik dio se rasipa zbog neučinkovitih i zastarjelih sustava navodnjavanja. Klimatske promjene čine uzgoj hrane nestabilnim i nepouzdanim, osobito u sušnim i mediteranskim regijama. Proizveli smo energetski učinkovit i autonoman sustav koji nadopunjuje postojeći sustav navodnjavanja. Ako poljoprivrednik koristi neke od sustava navodnjavanja, naša inovacija omogućava dvije ključne odluke: kada navodnjavanje treba započeti i kada ga zaustaviti. Posljedice lošeg upravljanja navodnjavanjem, kada je premalo vode, rezultiraju padom prinosa. Previše vode dovodi do oštećenja uroda i degradacije kvalitete tla. Naš sustav kombinira inovativnu tehnologiju, omogućuje precizno praćenje zasićenosti tla vodom, automatizaciju procesa navodnjavanja te potrošnje vode. To može rezultirati povećanjem prinosa i smanjenjem potrošnje vode i gnojiva. Prednost je da se može koristiti s postojećim sustavom navodnjavanja bez velikih ulaganja u infrastrukturu.

Je li to revolucionarno rješenje bez kojeg nema budućnosti poljoprivrede?

Tenziometri vlage u tlu jedan su od najstarijih i najraširenijih preciznih senzora za mjerenje napetosti vode u tlu i kao takvi postoje već 80 godina. Razvili smo prve podzemne IoT tenziometare koji mjere ono što biljka “osjeća” tj. napetost i stres biljke, a ne samo postotak vlage. Nisu podložni promjenama zbog tipa tla te su idealni za određivanje točnog trenutka kada treba navodnjavati i zaustaviti ga. Tenziometri nisu samo alat – oni su produžena ruka biljke koja nam ‘kaže’ kad je žedna. Svjesni smo da svijet očekuju brojni demografski, okolišni i klimatski izazovi koji traže ubrzanu digitalnu transformacije poljoprivrede. Proizvodnja povrća je osjetljiva na vodni stres pa je pravilno navodnjavanje ključno za visoke i kvalitetne prinose. Primjerice, paprika traži stalno umjereno vlažno tlo, stres može dovesti do opadanja cvjetova, manjih plodova ili truleži na vrhu ploda, dok krastavac ima plitak korijen i vrlo visoku potrebu za vlagom gdje manjak vode brzo uzrokuje deformacije i gorak okus plodova.

Potencijal u Hrvatskoj za ovakvo navodnjavanje je velik?

Točno, poanta pametnog navodnjavanje je češće, s manjim količinama vode, a da tlo ne presuši. Ako se koristi naš sustav, algoritam će pratiti dinamiku vlage i predlagati navodnjavanje prije nego nastupi stres za plod. Iako se navodnjavanje stoljećima koristilo za povećanje prinosa usjeva ima i situacija gdje možda nije najučinkovitije ili najodrživije rješenje jer može predstavljati prijetnju vodnim resursima ako se ne upravlja pravilno. Nedvojbeno je da navodnjavanje povećava prinose kod nekih kultura i do 100 posto. Uvođenjem pametnih sustava još se dodatno poveća prinos i smanjuje potrošnju vode, energije i ljudskog rada.

Kakav je interes u Hrvatskoj za vašu inovaciju? Gdje danas Smagri primjenjuje svoja rješenja?

Trenutno smo u fazi završnih testiranja proizvoda. Cilj nam je obuhvatiti što više različitih kultura, na različitim područjima Hrvatske i vrstama tla. Unatoč niskom stupnju navodnjavanja bilježimo interes za našim proizvodom, pogotovo u segmentu uzgoja povrtnih kultura te maslina, lješnjaka, vinove loze. Od ovoga proljeća naši sustavi će biti postavljeni kod proizvođača od Slavonije, preko središnje Hrvatske, Istre do Dalmacije. Ciljne skupine su profesionalni voćari i vinari jer njihov cilj je visoka dodana vrijednost uroda, proizvođači povrća jer imaju potrebu za preciznim doziranjem vode, te poljoprivredni klasteri ili zadruge jer im povećava potencijal stabilnosti zajedničke infrastrukture.

Svjesni smo da globalno tržište pametnog navodnjavanja raste s trenutnih 1,8 milijardi dolara na pet milijardi dolara do 2030. U segmentu komercijalizacije fokusiramo se na tržišta na kojima voda postaje strateški resurs kao što su mediteranske zemlje, Bliski Istok, Afrika i Azija. Sklopili smo sporazum o suradnji s Odsjekom za agroekologiju Zavoda za melioracije, Agronomskog fakulteta u Zagrebu, u svrhu testiranja naših senzora. Senzori će biti postavljeni u plasteniku i na površinama pokušališta Maksimir, kao i u sklopu projekta Uspostava pokusnih polja navodnjavanja. Cilj suradnje je instalacija i testiranje senzora za mjerenje vlažnosti tla na tim lokacijama, u kontroliranim i poljskim uvjetima. Podaci prikupljeni tijekom testiranja senzora bit će zajednički korišteni u znanstvene i razvojne svrhe.

Koje su sve prednosti ovog sustava?

Ako pogledamo naš sustav preciznog upravljanja, sama digitalizacija povećava produktivnost prinosa kod nekih kultura kao što je rajčica, paprika ili krastavac do 30 posto te smanjenju potrošnju vode od 20 do 30 posto pa čak do 75 posto kao npr. kod maslina. To nisu male brojke, kako kod prinosa, tako i kod uštede vode jer značajno može utjecati na smanjenje onih negativnih posljedica lošeg sustava upravljanja navodnjavanjem. Kroz aplikaciju vidite koliko vode ste potrošili, pratite fertilizaciju, pratite troškove i automatizirate proces čime štedite vrijeme.

Kada obilazite poljoprivrednike, što je ono najčešće što vidite da je problem?

Po pitanju navodnjavanja najčešće se susrećemo s navodnjavanje ‘po osjećaju’ gdje većina proizvođača zalijeva prema navici, vizualno ili po ‘što je rekao susjed’. To često vodi do prekomjernog ili zakašnjelog zalijevanja, što utječe na kvalitetu i količinu uroda. Prisutan je nedostatak preciznih podataka s terena jer malo tko zna točno što se događa u tlu ispod biljke. Bez podataka nema informirane odluke, a u poljoprivredi su pogreške kod navodnjavanja od dan-dva ponekad presudne. Još uvijek postoji strah od tehnologije i ulaganja zbog percepcije da je digitalizacija skupa i komplicirana, što nije u našem slučaju s obzirom na to da je sustav jednostavan i brzo isplativ. Prisutna je i neravnomjerna raspodjela vode gdje puno OPG-ova ima pristup vodi, ali ne znaju kako je pravilno rasporediti. Kod oskudnih izvora svaki potez mora biti pametan.

Promjene

Ulaganja u obranu i konkurentnost su nužna, ali ne na štetu radnika i kućanstava

Industrija zdravlja vida

Sve više Hrvata rješenje za vid pronalazi na istom mjestu – evo zašto

Tu bih dodao i ovisnost o vanjskim savjetima jer kada nema vlastitih mjerenja, proizvođači se oslanjaju na preporuke koje ne uzimaju u obzir lokalne uvjete.

Hrvatska navodnjava tek 2,5 posto poljoprivrednih površina dok je prosjek EU-a 12,5 posto. Zbog čega smo tako loši i tko je za to kriv?

To je zabrinjavajuća brojka, osobito kad znamo da je EU prosjek oko 12,5 posto, a neke mediteranske zemlje poput Španjolske ili Italije navodnjavaju 25 do 40 posto svojih površina. Ne bih govorio o krivcima, nego o odgovornostima jer one su zajedničke. Prvo, infrastruktura nije dovoljno razvijena jer mnoge regije nemaju sustave za dovod vode do parcela. I tu država ima ključnu ulogu da utječe kroz strategije, poticaje i projekte.

Drugo, poljoprivrednici su oprezni prema investicijama jer veliki dio proizvođača još uvijek ne vidi navodnjavanje kao investiciju, već kao trošak. Zato je ključno pokazati im koliko navodnjavanje može povećati prinos, kvalitetu i sigurnost proizvodnje.

Treće, nedovoljno znanja i edukacije jer navodnjavanje nije samo puštanje vode, to je proces koji treba planiranje, mjerenje i upravljanje. To je ono što nedostaje u edukaciji, savjetovanju i svakodnevnoj praksi.

Ovo nije problem jednog aktera. Potrebna je suradnja države, struke i privatnog sektora jer ako želimo klimatski otpornu i konkurentnu poljoprivredu navodnjavanje, pogotovo pametno navodnjavanje, više nije luksuz, nego nužnost.

Kako ‘natjerati’ poljoprivrednike da se priključe na sustave navodnjavanja?

Mislim da i u slučaju navodnjavanja, gdje je uložen ogroman novac u sustave, nije prethodila detaljnija analiza koja na kraju obuhvaća širi kontekst, strukturu našeg kapaciteta, kulture koje prevladavaju gdje su u nekim slučajevima troškovi uvođenja navodnjavanja veći od povrata koje se mogu očekivati. Isto tako, nema analize o promjeni određenih kultura i uvođenju otpornijih vrsta, od poticaja države koja će pratiti ta ulaganja, do edukacije o važnosti održive poljoprivrede te klimatskih promjena. Sve je to jedan holistički pristup gdje je trebalo pripremiti naše poljoprivrednike i omogućiti im financijska sredstva te pružiti edukaciju.

Koliko je država prepoznala ovakve inovacije i mogu li se financirati iz EU fondova?

Digitalni sustavi u poljoprivredi više nisu budućnost, oni su sadašnjost. Prije pet do šest godina senzori, aplikacije i automatizacija u navodnjavanju bili su tema za tehnološke entuzijaste. Danas su to konkretna, isplativa, rješenja koja koriste tisuće proizvođača diljem svijeta, sve više i u Hrvatskoj. Djelomično je prepoznat potencijal pametnog navodnjavanja jer se sve više spominje u strategijama, no implementacija još nije sustavna.

Ono što je pozitivno je da Program Ruralnog razvoja RH sve više prepoznaje digitalna rješenja u poljoprivredi gdje postoje natječaji za ulaganja koji omogućuju financiranje i sustava za precizno navodnjavanje, opreme za digitalno praćenje (senzori, aplikacije), automatizacije navodnjavanja i dr.

Ono što nedostaje je jača promocija i edukacija o tim mogućnostima, pojednostavljenje procedura i uvođenje posebnih mjera za “pametnu poljoprivredu” te jača uloga lokalnih savjetodavnih službi koje bi pratile proizvođače pri digitalnoj transformaciji.

Smagri sustav se može financirati, primjerice, kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) digitalizacija poljoprivrede te je već prilagođen uvjetima za natječaje i može se integrirati u projekte, bilo kao glavna inovacija, bilo kao dio šireg sustava.

Kada se priča o navodnjavanju, često se ističe primjer Izraela i njihove primjene u navodnjavanju?

Izrael je vodeći primjer u području navodnjavanja gdje je do 70 posto obradivih površina pod sustavom navodnjavanja. Povećali su svoju proizvodnju unazad par desetljeća za 12 puta, dok je potrošnja vode povećana samo tri puta, što je rezultat najboljih tehnologija u navodnjavanju i korištenja svih vrsta vode unatoč nepovoljnim sušnim uvjetima i pustinjskom tlu. Neke stvari govorim iz iskustva budući da sam na tu temu bio par puta bio u Izraelu i obilazio sam te plastenike veličine 10-ak hektara gdje je glavni fokus poljoprivrednika povećanje prinosa, tj. smanjenje gubitaka ploda zbog lošeg sustava upravljanja navodnjavanjem. Naša kompanija je kupila dio intelektualnog vlasništva od izraelske tvrtke koja je uložila oko tri milijuna eura u razvoj sličnog proizvoda, što je ubrzalo i naš razvoj.