Svako zlo za neko dobro. Protekla sezona, najgora Dinamova u posljednja dva desetljeća, ipak je donijela nešto pozitivno. Iznimno pozitivno. Zvonimir Boban vratio se u klub, i to na poziciju predsjednika Uprave. Prošlosezonsko lutanje i na igračkom i na trenerskom, a posebno na rezultatskom planu, donijelo je veliku, dugo očekivanu promjenu.
Svi koji poštujemo ono što je Zvone napravio i kao igrač, ali i kao nogometni dužnosnik, sretni smo s takvim raspletom. Bez dileme – pravi čovjek na pravome mjestu.
Kakav je bio igrač, takav je otprilike i kao dužnosnik. Sve konce voli držati u svojim rukama, preuzeti odgovornost za ono što zna i može. Na kraju, kao i svima, sudit će mu rezultat. Ali, već po prvih mjesec dana rada u Dinamovoj upravi, vidimo kako će to izgledati.
Insajderi kažu da je Bobanovu radnu energiju teško pratiti. Kažu i da je s trenerom Mariom Kovačevićem u klubu “od jutra od sutra”. Slažu igračku križaljku i pripremaju sezonu koja bi morala biti prekretnica. Po svemu to ona već sada jest, i prije nego je odigrana prva službena utakmica u novoj sezoni.
Nikad nije bilo tako prometno u Dinamu u prijelaznom roku. Klub je napustio dvoznamenkasti broj igrača, dovedeno ih je zasad 11. Još važnije, Boban je napravio ono što se nitko nije usudio već dvije godine. Totalni remont momčadi koja je već bila na zalasku, pokazala je to prošla sezona. Trebalo je to napraviti i ranije.
Dobro obaviješteni izvori kažu da je najveće pitanje mogu li ostali u klubu pratiti Bobana i njegove ideje. Često je barem korak-dva ispred drugih, od ostalih traži isto što i od sebe. Ako treba, okrenut će nebo i zemlju da bi ostvario cilj. Naravno, kao i u svakoj organizaciji, dio ljudi to jednostavno ne može pratiti. U svakom slučaju, Boban je jedini koji je mogao na takav način prodrmati klub, povući odlučne poteze, promijeniti krvnu sliku momčadi. Za propitivanje nekih odluka još je rano. Ali, važno je da se odluke donose jer su u posljednje dvije godine od odlučivanja u Dinamu bježali kao vrag od tamjana.
Prijelazni rok već je “naslikao” na prvi pogled sasvim novu sliku. Na početku priprema u Sloveniji, okupljeni novinari i znatiželjnici najčešće su postavljali pitanja “tko je ovaj”. Po prvi puta otkako pamtimo, ogroman je broj novih lica u Dinamovoj svlačionici.
Time su stvoreni temelji jednog energičnijeg, okomitijeg Dinama. Momčadi koja sigurno neće imati toliko zvijezda, ali koja ima potencijal da igra fajterski nogomet. A baš je to ono što navijači očekuju. Svi će oprostiti manjak kvalitete, ali neće manjak truda i zalaganja, I iznad svega, ponašanja nedostojnog svetog plavog dresa.
Autoritet koji Boban ima među mladim igračima jamstvo je da ćemo gledati odgovorniji, kvalitetniji Dinamo. Trener Mario Kovačević za mnoge jest nepoznanica, točnije ne znamo kako će reagirati na klupi Dinama. Jer, klupa Varaždina i Slaven Belupa, uz dužno poštovanje tim klubovima, nije isto što i klupa Dinama. Ali i ovdje nam insajderi tvrde da je Kovačević temeljit, da su mu treninzi dobri, da je svoj posao shvatio maksimalno ozbiljno. Osim toga, doveo je i kvalitetan trenerski tim. Uz Kovačevića su prvi pomoćnici Sandro Bloudek i Ivica Landeka. Trener vratara je Gojko Mrčela, a njemu pomaže Ivan Kelava, koji brusi trenersko iskustvo, a tu je i još jedan bivši nogometaš – Mato Jajalo. Kelava i Jajalo privremeni članovi stožera, no, moguće je da će to i ostati. S Kovačevićem je iz Koprivnice došao i kondicijski trener Luka Murk. Glavni čovjek za kondiciju u Dinamu je Ivan Štefanić, tu je i analitičar Mihael Minđek. I čak petorica fizioterapeuta, čije su usluge na pripremama uvijek vrlo tražene.
Posao Dinamova trenera odskočna je daska u karijeri svakog nogometnog stručnjaka. Pitajte svakog trenera koji je vodio Dinamo u posljednja tri-četiri desetljeća.
Bobanove ambicije, naravno, šire su od same prve momčadi. Uhvatio se u koštac i sa zaposlenicima, članovima “radne zajednice”. A znamo kako se tu selektiralo tijekom Mamićeve vladavine. Ali i tu ima vrijednih ljudi koje bi valjalo zadržati… Klub je, ipak, znatno širi pojam od onoga što gledamo na terenu. Organizacijski, financijski i na svaki drugi način mora biti posložen kako bi bio spreman za najveće domete. I u tom segmentu je Boban započeo “čišćenje”, no tu će mu trebati asistencija i onog dijela Dinamove vrhuške koja je prije godinu i pol ušla u klub na valu izborne pobjede.
Demokratski Dinamo je imperativ, ali ne smije se zanemariti niti odgovornost koju oni koji su izbore dobili imaju za njegovu budućnost. I upravo tu leže najveće kritike Velimiru Zajecu. Jer, od njega se očekivalo u više navrata tijekom prošle sezone da “presječe” na pravi način. No to se nije dogodilo.
U neku ruku je Bobanov dolazak i sakrio brojne gluposti koje su se u klubu dogodile prošle sezone. Mnogi su se sakrili u mišju rupu u posljednjih mjesec-dva, ostavljajući Bobana samog na vjetrometini problema koje su stvorili. U tom smislu, osim kvalitetnog rada, Bobanu će trebati i konkretnija komunikacija prema javnosti. Jasno je da nitko ne očekuje njegove česte medijske nastupe, pogotovo ne sada, ali neke važnije teme valjalo bi iskomunicirati jasno i direktno. Javnost i navijači ionako su odavno zazivali njegov povratak, pa nema razloga da na bilo koji način zazire od njih. U komunikacijskom smislu prošla je sezona donijela brojne greške na koje dobronamjerni odavno upozoravaju. U više je navrata propušteno iskomunicirati ono što se zateklo u klubu u proljeće prošle godine. Razina problema i neriješenih pitanja bila je takva da je zaslužila da bude kvalitetnije komunicirana. Možda bi tada javnost, ali i navijači bili tolerantniji prema svim lutanjima i greškama koje su se dogodile.
Također, nadajmo se da Bobanu njegova najveća kvaliteta, karakter, neće ujedno biti i najveća prepreka. Ušao je u zrele godine, svjestan je i problema i sredine u kojoj radi. Mora znati da će mu trebati vremena. Vrijeme mu možda nije saveznik, ali ako će netko biti u poziciji da napravi istinske promjene u Dinamu i transformira ga u moderni europski klub – onda je to Boban.
Ono što svakako veseli je Bobanova vizija Dinama kao kluba koji bi u europskim okvirima trebao biti nešto poput Atalante. Europski tigar iz drugog plana, recimo to tako. Nikad Dinamo neće biti Real, Barcelona ili Bayern, ali razina Porta, Ajaxa ili Atalante nije nedostižna. Jer, Dinamovi potencijali su ogromni…
Uzmimo samo pitanje stadiona. Kad napokon bude izgrađen, postat će jedan od temelja Dinamove financijske sigurnosti. Ne može se očekivati da će klub biti na održivo visokoj razini ako će živjeti “od transfera do transfera”. Prodavati se mora, ali to ne smije biti imperativ niti okosnica klupske politike. S druge strane, omladinska škola mora se vratiti na razinu na kojoj je bila do prije nekoliko godina. Talenta ima, kvalitetan trenerski rad je ono što će donijeti dimenziju više. Zato je on iznimne važnost dolazak Alberta Capellasa za šefa Dinamove omladinske škole. Možda i najjači Bobanov potez dosad.
Ne mogu prognozirati hoće li rezultat “pomaziti” Bobana i Kovačevića, ali siguran sam u to da u sezonu ulaze s kvalitetnim i zdravim temeljima. Podjednako važno, ulaze s velikom podrškom navijača i javnosti koji će sigurno novom Dinamu biti vjetar u leđa.
“Moj zadnji posao u nogometu bit će Dinamo. To će trajati koliko bude trajalo. Imam ideju što želim raditi. To je krug koji se za mene zatvara. Taj klub je uvijek bio uz mene i dao mi podršku. Rođen sam u plavom, sve moje je plavo i završit ću u plavom”, rekao je Boban nedavno u intervjuu za Milan Hello, YouTube kanal talijanskog novinara Andree Longonija.
Zadnji posao bit će mu i najteži. Svjestan je Boban itekako da je Zagreb nezgodna sredina, purgerski mentalitet traži samo najbolje. A nekad ni to najbolje nije dovoljno dobro…
Kakav je Bobanov dugoročni plan? Kakva je njegova vizija Dinama? Kad ćemo to saznati? Idealan tajming je prije nego što krene žrvanj nove sezone. Tada će se ionako većinom komunicirati – reaktivno. A to nikad nije sretna solucija…
Bobanov povratak u Dinamo čekali smo pune 34 godine, još od onog nesretnog srpanjskog dana kad su ratne trube već postale glasne, kad smo doznali da je potpisao za AC Milan. Miješali su se tada osjećaji tuge što odlazi, ali i ponosa što je u tom trenutku najbolji klub na svijetu izabrao baš njega za svoju budućnost.
Berlusconi nije pogriješio, čvrsto vjerujem da nije ni Zvone time što se napokon vratio u svoj voljeni klub. Kao i prije tri i pol desetljeća, Boban je najveća zvijezda (i) ovog Dinama…
