Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) objavilo je 20. listopada 2022. paket novih regulatornih mjera u području praćenja i procjene kamatnih rizika (IRRBB) i rizika kreditne marže (CSRBB) u okviru poslova institucija koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Regulator je s novim Smjernicama zadržao kontinuitet pristupa upravljanja kamatnim rizikom postavljen sa smjernicama iz 2018., ali donio i novi aspekt definirajući kriterije procjene neadekvatnih internih modela te postavljajući okvir za procjenu i praćenje rizika kreditne marže u knjizi banke.

Slijedom navedenog, novi regulatorni okvir podrazumijeva uspostavljanje kreditne marže u knjizi banke (CSRBB) kao samostalne kategorije rizika na koju će se primjenjivati slična pravila kao za kategoriju kamatnog rizika u knjizi banke (IRRBB), u smislu okvira upravljanja, mjera rizika, validacije i tehnoloških rješenja.

Pri tome, za razliku od IRRBB-a, institucijama je dana značajna sloboda u definiranju načina na koji će mjeriti i procjenjivati CSRBB, te u tom smislu kreditne institucije tek trebaju razviti pristup i postaviti okvire upravljanja rizikom kreditne marže.

Rok za implementaciju novih regulatornih zahtjeva u pogledu IRRBB-a bio je 30. lipnja 2023., dok je rok za implementaciju CSRBB-a određen s datumom 31. prosinca 2023. Novi regulatorni okvir također ocrtava trenutno nesigurno makroekonomsko okruženje budući da se pojedini dijelovi još uvijek trebaju definirati i usuglasiti na razini europskih tijela.

Trenutni prijedlog povećanja granice za značajan pad neto kamatnih prihoda s inicijalno postavljenih 2.5% na 5% rezultat je usklađivanja granice s trenutnim tržišnim kretanjima kamatnih stopa. U slučaju potrebe i značajnih promjena na tržištu, EBA je izrazila spremnost za moguće daljnje korekcije predložene granice.

CSRBB – izazovi i promjene
Kamatnu stopu možemo razložiti na dvije osnovne komponente: bezrizična kamatna stopa i ukupna marža. CSRBB obuhvaća kombinaciju dviju marži unutar ukupne marže: “tržišnu kreditnu maržu” i “tržišnu maržu likvidnosti”. Dakle, CSRBB se odnosi na promjene u tržišnim kreditnim i likvidnosnim maržama za danu razinu kreditne kvalitete, a isključujući pri tome idiosinkratsku komponentu.

Nadalje, CSRBB obuhvaća sve instrumente u knjizi banke ne ograničavajući se na njihovu računovodstvenu klasifikaciju. Drugim riječima, nijedan instrument se ne bi trebao unaprijed isključiti iz obuhvata procjene CSRBB-a. Potrebno je analizirati potencijalnu izloženost instrumenata u kontekstu osjetljivosti na promjene tržišnih kreditnih i likvidnosnih marži te jasno obrazložiti, argumentirati i dokumentirati donesene zaključke.

Katarina Kutija-Mustač, menadžerica u Deloitteovom odjelu za upravljanje rizicima/P. Krajačić Vilović

Budući da opseg primjene CSRBB-a nadilazi instrumente kojima se trguje na aktivnim i likvidnim tržištima (npr. obveznice), institucije se suočavaju s izazovom postavljanja pristupa/metodologije procjene osjetljivosti. Uzimajući u obzir nepostajanje jedinstvenog okvira, bit će zanimljivo vidjeti pristupe i zaključke institucija u dijelu analiziranja osjetljivosti na promjenu tržišne kreditne marže instrumenata koji nemaju aktivno tržište (npr. kategorija stambeni krediti).

Unatoč propitivanjima potrebe tako širokog opsega instrumenata za koje se treba identificirati i obrazložiti (ne)postajanje osjetljivosti na promjenu tržišnog kreditnog rizika, regulator nije promijenio inicijalno postavljeni regulatorni okvir.

Slijedom navedenog, banke se nalaze pred izazovom uključivanja CSRBB-a u okvir upravljanja rizika, pri čemu moraju voditi računa da adekvatno procjene povezanost i utjecaj osjetljivosti promjene kreditne marže na tržištu na instrumente u vlastitim portfeljima.

Pristup koji će odabrati, posebno za instrumente kojima se ne trguje na aktivnim tržištima, ovisit će prije svega o veličini banke, tehnološkim mogućnostima te složenosti i rizičnosti pozicija u knjizi banke.

IRRBB – izazovi i promjene
U dijelu IRRBB-a, nove Smjernice donose promjene vezano za određivanje nezadovoljavajućih internih sustava za potrebe procjene kamatnog rizika, a u kojem slučaju regulator ima mogućnost zahtjevati da institucija prijeđe na standardizirani pristup.

Također, bitna promjena je i definiranje bihevioralne pretpostavke o ograničenju od 5 godina najvećeg ponderiranog prosječnog datuma ponovnog vrednovanja za depozite nefinancijskih klijenata bez ugovorenog dospijeća. Cilj je postaviti prudentni tretman navedenih depozita budući da isti predstavljaju materijalnu stavku u izračunu utjecaja promjena kamatnih stopa.

Zaključno, očekivanje je da su institucije uskladile postojeće pristupe upravljanja kamatnim rizikom u knjizi banke s novim regulatornim okvirom, a u skladu sa složenošću poslovnog modela te definiram supervizorskim očekivanja vezanim za metrike mjerenja kamatnog rizika u knjizi banke.