Za razliku od razvijenih zapadnih zemalja, gdje je važnost produkt dizajna prepoznata već desetljećima, u Hrvatskoj je on tek u povojima. Ne postoji prava strategija koja bi ga unaprijedila, a ni realni sektor nije previše naklonjen ulaganju u inovativne, dizajnerske proizvode.

Unatoč tome, nekolicina hrvatskih produkt dizajnera uspijeva se nametnuti svojim radom, a ulaskom u Europsku uniju taj bi rad mogao dobiti i na većoj komercijalizaciji.Pokazali su to i na izložbi "Solid Acts – Design from Croatia", koju je sredinom travnja u Milanu posjetilo više od 100.000 ljudi. Izložba autorice Tatjane Bartaković odnedavno je postavljena i u Centru za dizajn Hrvatske gospodarske komore (HGK), a nudi presjek suvremenoga hrvatskog produkt dizajna kroz radove 30 dizajnera i njihova 32 rada. 

Problem i u industriji 
"Cilj je bilo pripremiti što razumniju izložbu za one koji su se u Milanu prvi put susreli s hrvatskim produkt dizajnom. Koncept izložbe je posjetitelju približiti okolnosti nastanka proizvoda, od okruženja do metode proizvodnje i njihove posebne vrijednosti", priča nam autorica izložbe Tatjana Bartaković. Radovi na izložbi tako su podijeljeni u devet tematskih cjelina, a vizualizacija je realizirana u suradnji s dizajnerom postava Nevenom Kovačićem i studijem Hamper, dizajnerima kataloga, čiji elementi dokumentaristički pripovijedaju temeljni sadržaj izložbe na izložbenim panelima."Ovo je prvo predstavljanje presjeka suvremenoga hrvatskog produkt dizajna koji je utemeljen u proizvodnji. Još prije tri godine ovakva izložba ne bi bila moguća. Prije pet godina znalo se dogoditi da nema kategorije produkt dizajna na izložbama jer nije bilo proizvedenih proizvoda. Postojali su samo koncepti, prototipovi koje su dizajneri sami napravili, ali inicijalni interes proizvođača nije postojao. A možemo reći da dizajn u nekoj zemlji postoji samo ako je utemeljen u proizvodnji", kaže Bartaković, koja problem manjka hrvatskog produkt dizajna, među ostalim, vidi u tome što se hrvatska drvna industrija, odnosno industrija namještaja, nakon raspada socijalizma i prelaska iz javnog u privatno vlasništvo okrenula tzv. loan poslovima.

"Proizvođači su se okrenuli proizvodnji namještaja ili pojedinih dijelova namještaja za strane kompanije poput Ikee. No, takvi su proizvođači u vrlo nepovoljnom poslovnom odnosu jer taj inozemni brend u bilo kojem trenutku može naći cjenovno povoljnijega proizvođača u Rumunjskoj ili Turskoj. A oni tako gube posao za koji su prilagodili svoju tehnologiju, u nju uložili financijske resurse i zaposlili radnike", napominje Bartaković. Ipak, nije sve na proizvođačima, bitno je stvoriti brend. Na tržištu se u posljednjih nekoliko godina pojavila nekolicina brendova, poput Elementa (Intera) koji dizajnira namještaj od masivnog drveta, ili Kvadre koja izrađuje dizajnirani ojastučeni namještaj. 

Treba slijediti Finsku
"Kvadra je u većoj mjeri pokazala da je dizajn isplativ. No, dizajn ne može funkcionirati u tvrtki koja nema osiguranu i distribucijsku mrežu, marketing i PR", ističe Bartaković, dodajući kako u Hrvatskoj mali postotak tvrtki ulaže u produkt dizajn i razvoj inovativnoga proizvoda koji može biti konkurentan u zemlji, ali, prije svega, na izvoznom tržištu. Ipak, ima i uspješnih primjera. To je svakako hotel Lone u Rovinju, čiji su arhitekti težili tome da interijer bude opremljen hrvatskim produkt dizajnom u što većoj mjeri. Stoga su za Lone razvijeni i neki novi proizvodi. Zahvaljujući autentičnom konceptu i originalnosti, hotel je dobio odličan međunarodni PR, što mu je omogućilo probitak do željene klijentele. Taj primjer, savjetuje i Bartaković, mogla bi slijediti, primjerice, hrvatska veleposlanstva i državni prostori, koji bi trebali biti opremljeni suvremenim hrvatskim dizajnom. "Na neki je način i to prezentacija gospodarske moći. To bi za Hrvatsku bio nov pristup. Najkonkurentnije zemlje već ga odavno koriste", kaže Bartaković. No, da bi se promijenio pogled na produkt dizajn, potrebno je podići razinu svijesti o njemu. "Država je odgovorna za svoja strateška gospodarska usmjerenja. Nama nedostaje ključna gospodarska strategija, na koju se obično nadovezuju sve druge strategije, pa tako i potencijalna strategija produkt dizajna koju imaju razvijene, konkurentne zemlje.

Ne može se reći da nema nekih mjera, ali one nisu učinkovite. U Ministarstvu gospodarstva postoje klasične subvencije za poduzetništvo, a unutar toga i subvencije za inovativne proizvode, ali to su iznosi koji ne mogu nešto bitno promijeniti. Prije svega, nedostaje znanje kako upravljati razvojem inovativnog proizvoda i tržišno ga plasirati na međunarodnom tržištu", priča Bartaković, a kao dobar primjer koji bismo trebali slijediti izdvaja Finsku, koja je nakon Drugoga svjetskog rata bila vrlo siromašna zemlja, a onda se odlučila okrenuti znanju i edukaciji."Dizajn je bio dio tog novog vala i postao nacionalni ponos. Arhitekti i dizajneri zajedno su s tvrtkama radili na proizvodnji raznih uporabnih predmeta u domaćinstvu, namještaja ili odjeće i na taj način pomogli gospodarstvu i postali konkurentniji na tržištu. Država je subvencionirala te tvrtke da bi proizvodi bili cjenovno konkurentni i da bi ih svatko sebi mogao priuštiti. U cijeloj Skandinaviji dizajn ima sociološku komponentu i od samih početaka kvalitetan je proizvod morao biti dostupan svakome. Misija države je osmisliti mehanizme koji će podići generalnu kvalitetu života građana", kaže Bartaković, dodajući kako je dizajnirani proizvod dio te sveopće kvalitete. No, problem je često što dizajn ne može biti jeftin ako nije proizveden u iznimno velikim serijama, što ovisi i o kojem je proizvodu riječ. 

Skupo sajmovanje
"Kad se stvara inovativan proizvod, ulažete u istraživanje i razvoj, kvalitetne materijale, tehnologiju i ljudske resurse. Dakle, investirate u razvoj čiji proces istraživanja može trajati od šest mjeseci i do godinu dana. Inovativan proizvod zahtijeva ulaganje i adekvatan tržišni nastup. Kopirani proizvod obično nema kvalitetne sirovine i proizvodnju te inicijalno nije uložio u ništa od navedenog, a prije svega ne u ljudsko znanje koje kreira sustav inovacije", objašnjava. Stoga, dodaje Bartaković, većina proizvoda koje vidimo na izložbi cjenovno nije adekvatna za šire hrvatsko tržište oslabljeno financijskom krizom, već su to proizvodi za izvoz na jača tržišta koja, prije svega, traže kvalitetu i mogu je platiti. "Od pripadnika takvih tržišta radovi na izložbi bili su prepoznati u Milanu, što je pozitivan znak i za njihove vlasnike, ali i državu, koja bi trebala podržavati ovakav smjer razvoja gospodarstva", ističe Bartaković. Na žalost, upustiti se u izvoz dizajnerima je još uvijek prilično skupo.

"Za početak izvoza nužno je nastupati na ključnim sajmovima u inozemstvu, i to ne samo jednom već na nekoliko, i to iz godine u godinu. Produkcija nastupa na samo jednom sajmu može stajati od 50 do 100 tisuća eura. Da biste počeli s izvozom, svaki proizvod iz kolekcije mora dobiti domaći certifikat koji iznosi po nekoliko tisuća kuna. I na kraju, carina i porezi dodatno su dosad opterećivali izvoz i povećavali finalnu izvoznu cijenu. Bez velikih financijskih ulaganja nemoguće je upustiti se u razvoj i proizvodnju inovativna proizvoda i izvoz u kategoriji proizvoda veće dodane vrijednosti. Upravo zato većina se još nije okrenula tom smjeru jer država ne potiče proizvodnju i općenito ovaj smjer gospodarskog razvoja", upozorava Bartaković.  

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“

Kadar i imidž 
Danas nije dovoljno imati kvalitetan proizvod. Izdvajaju se tek oni s autentičnim pričama, čiji se marketing i PR koriste suvremenim metodama isticanja na tržištu i njeguju kontinuitet. "Dizajn integrira i gospodarski i kulturološki segment. Na simboličnoj razini da može komunicirati bilo koji aspekt identiteta zemlje, odnosno njezine kulture življenja ili grada, što cijeloj zemlji podiže kredibilitet i gradi pozitivan imidž, a posljedično povećava interes za njezinim proizvodima, među kojima je glavni – turizam", ističe Bartaković. Usto, i sami dizajneri su kvalitetniji što imaju više prakse, što više rade u proizvodnji, a to nam nedostaje. "Imamo ih jako malo, može ih se nabrojiti na prste. U Hrvatskoj ima oko 400 diplomiranih produkt dizajnera, ali većina ih radi u trgovinama namještaja ili se bave grafičkim dizajnom ili nekim drugim poslovima", kaže Bartaković. 

Luka Mjeda, Centar za dizajn HGK:

Mi smo svoje učinili, sad je sve na dizajnerima

Cjelokupni nastup te pojedinačni radovi hrvatskih dizajnera u Milanu su izazvali velik interes dizajnerske zajednice, medija i velika broja posjetitelja. Kako kaže Luka Mjeda, direktor Centra za dizajn, neki su izlagači dobili dosta upita, što od medija što od potencijalnih naručitelja.  "Izvrsni su, primjerice, bili proizvodi Kvadre, za koje se zainteresiralo više od 10 ozbiljnih distributera te su, koliko znam, sada u ozbiljim pregovorima", kaže Mjeda, no napominje kako je nakon sajma na dizajnerima da preuzmu inicijativu i nametnu se potencijalnim ulagačima.  "Mi smo napravili što smo mogli. Sakupili smo podatke svih tvrtki koje su bile na sajmu i proslijedili ih dizajnerima. Sada je na njima da kontaktiraju potencijalne ulagače. Primijetio sam da to dosad baš nisu činili, a to je nešto što za njih neće napraviti netko drugi. Moraju biti puno agilniji u prezentaciji", poručuje Mjeda.