Omišaljska Dina-Petrokemija, propali petrokemijski biznis bivšeg vlasnika Roberta Ježića, kako stvari stoje prvi je veliki slučaj utvrđivanja spornog napuhavanja tražbina u predstečaju. U konkretnom slučaju riječ je o vrtoglavom iznosu od gotovo 400 milijuna kuna. Toliki je iznos po novome postao sporan, a velik problem još čeka na rješnje.

Ukratko, prijavljen je u Dininom predstečaju, te je potom i priznat, a sad se ispostavilo da nema pokriće u poslovnoj dokumentaciji. Podaci o tome počinju se objavljivati na Fini, što je znak da institucije kreću u saniranje problema, no postoji i cijeli niz nepoznanica. Slučaj je otkrila riječka Porezna uprava i to uvidom u dokumentaciju nekoliko subjekata u sklopu poreznog nadzora. Na kraju je isplivalo sporno napuhavanje uvjetnih tražbina po sudužništvima i jamstvima od strane dva povezana društva iz grupacije Dioki kojoj pripada Dina, kao i same Dine, točnije Diokija, koji je za nju tada obavljao kompletne financijsko-računovodstvene poslove. Pogreška u prijavi tražbina otkrivena je češljanjem dokumentacije tvrtke Ćuf d.o.o. – koja je u središte pozornosti dospjela zbog svojeg vlasništva nad strateškim zemljištem za LNG terminal, kao i tvrtke Piros d.o.o.. Riječ je isto o Dininoj nekretninskoj tvrtki, koja je svoje probleme riješila sa vjerovnicima zaključivanjem predstečajne nagodbe. Dinin predstečajni predmet intrigantan je zbog više razloga. Tu je strateško zemljište za budući LNG, a sve je opterećeno kreditom Hypo banke.

S druge strane riječ je o spornih 400 milijuna kuna od 1,9 milijardi priznatih tražbina Dine, a to otvara razna pitanja uključujući i ona za revizore, što komentiraju mnogi. Pored toga, kad netko nekome prizna tražbinu, time se legalizira dužnički odnos, pa se pravno ne može tom vjerovniku oduzeti legimitacija da to naplati bez novog postupka. Pitanje je, dakle, tko je sad nadležan reagirati, a u prvim pravničkim komentarima čuje se da bi Trgovački sud u Rijeci mogao zauzeti elegantni stav da nije ovlašten ulaziti u činjenične nepravilnosti, nego da po zakonu samo proučava valjanost procedure. U toj varijanti to bi značilo da sudstvo ne kani ispitivati ispravnost računovodstvenog dijela Dinine nagodbe, te da očekuje da se to sanira u Fininom postupku. To može biti i novi razlog za poništaj Dinine nagodbe. Naime, pošto tražbine nisu osnovane, postavlja se pitanje opravdanosti Dininog plana zbog bitno smanjenih obveze, pa u krajnoj liniji ovo može biti i priprema terena za Dinin stečaj. S nalazom je upoznato Ministarstvo financija – Središnji ured Porezne uprave, koja je o tome obavijestila Financijsku agenciju.

Potom je Fina obavijestila trgovačko sudstvo jer je ovaj predmet još u sudskoj fazi rješavanja, očito očekujući da će sud reagirati. No, nadležni riječki Trgovački sud zatražio je mišljenje što im je činiti od DORH-a. Postupajući, pak, po zahtjevu DORH-a cijeli slučaj istražuje Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta – riječki Odjel. U njihovu je posjedu dokumentacija prikupljena poreznim nadzorom, a pokriva razdoblje poslovanja ovih subjekata od početka 2009. do sredine 2011., dakle, Ježićevo poslovno doba. Podatak da je poreznicima koji su radili s prekidima trebalo tri godine da slučaj do kraja istraže, prate i zanimljivi razlozi istoga. Naime, kako navode, prepreku su činile obustave proizvodnje u Dini i Diokiju, gdje je bilo Dinino računovodstvo, te otežan pristup dokumentaciji temeljem koje se obavlja porezni nadzor. Podaci su, što je paradoks, poreznicima postali transparentni zahvaljujući upravo otvaranju postupaka predstečajne nagodbe. Tvrde to iz Porezne navodeći da su na taj način polovili konce i tako izračunali da je Ćuf bez osnove prijavio 198,56 milijuna kuna potraživanja, a Piros 198,79 milijuna, što znači da je Dina, dakle, priznala spornih čak 397,388.937 milijuna.

Iako je vezani nadzor nad ovim tvrtkama prije nekoliko mjeseci završio, indikativno je da novi problemi počinju jer je nalaz osvanuo s priličnim zakašnjenjem. Naime, dužnik, tj. Dina, priznala je nepostojećih 400 milijuna kuna, no te su obveze ušle u nagodbu koja je izglasana na iznos od 1,9 milijardi kuna te je na Trgovačkom sudu u Rijeci u listopadu 2013. nagodba nepravomoćno i sklopljena. Sad se otvara pitanje kako će se ova velika pogreška sanirati, a o tome postoje različite varijante. Zbog toga se Dinina predstečajna nagodba navodno već prometnula u vrući krumpir za razne institucije. Tražbina koja ne postoji je problem koji se konkretno mora sanirati, što je jedino logično, ali je pitanje tko će arbitrirati, Fina ili sudstvo, odnosno vjerovnici. Za razliku od Ježićeva Diokija koji je završio u stečaju i gdje je stvar na oko čista – vjerovnici nisu prihvatili plan, te je za ovu tvrtku u jesen 2013. otvoren stečaj na Trgovačkom sudu u Zagrebu, kod njegove kćerke Dine koja je time postala njegova stečajna masa, stvar je i prije najnovijeg otkrića bila složena. No, napuhavanje tražbina, problem na koji su ukazivali mnogi kritičari predstečajnog propisa, uključujući i suca Mislava Kolakušaća, traži hitno rješenje.

Kako situaciju vide razni akteri, primjerice povjerenik predstečajne nagodbe Mladen Janiška, nije bilo moguće doznati. U komentaru za Poslovni dnevnik, pak, odvjetnik Mićo Ljubenko podsjetio je na sivu zonu i vjerovnicima nevidljive obveze priznate na početku postupka od strane dužnika, a koje su zatvorene i ne prikazuju su. "Postoje i vrlo velike razlike koje se pokazuju između iznosa koji na početku dužnik priznaje i iznosa koji vjerovnici prijave. Američki propis tu situaciju rješava tako što obveze koje dužnik nije prikazao, a kasnije se utvrde, dužnik mora odmah platiti. To je tamo kazna, a u hrvatskom kontekstu bila bi to nova niša za manipulacije i pogodovnje određenim vjerovanicima", zaključuje Ljubenko.