Prodaju sirovine 'na panju' 2013. uvela je Uprava Hrvatskih šuma kojom predsjeda Ivan Pavelić i te je godine po tom modelu posječeno 175 tisuća prostornih metara, dok plan za 2016. iznosi 622 tisuće kubika, upozorava predsjednik Hrvatskog sindikata šumarstva Željko Kalauz.

Ovogodišnja prodaja, kaže, otvara mogućnost zapošljavanja 300 sjekača u Šumama, no Uprava posao radije prepušta drugim tvrtkama, koje navodno posao mahom obave na crno, angažiranim sjekačima daju minimalac, a državi uskrate poreze i doprinose, godišnje najmanje 13 milijuna kuna. Prodaja na panju najlošiji je oblik gospodarenja, uskraćuje se prihod u državni i lokalne proračune, a zbog nemogućnosti kvalitetna nadzora događaju se i velike štete u šumskom prostoru, pa je tako nedavno samo u jednoj šumariji naknadno pronađeno 400 panjeva iz nedopuštene sječe.

Problem panja
Iz Uprave Šuma odgovaraju da vlastitim kapacitetima obave tek oko 54 sječe, ostatak rješavaju putem vanjskih izvođača ili prodaje na panju. Za angažiranje vanjskih izvođača obvezna je javna nabava, što usporava postupak zbog žalbi, a time i realizaciju plana. Stoga su, objašnjavaju u Šumama, "uveli prodaju na panju, što je u konačnici isto kao da je sirovina proizvedena s vanjskim izvođačima, samo je razlika u tome što vanjske izvođače angažiraju kupci sirovine, a ne Hrvatske šume".

Sječa na panju ne odgovara ni drvnoj industriji, kroz licitaciju cijene skoče i 30 posto, kaže nam jedan sugovornik iz te branše, no uz jamstvo anonimnosti iz straha da mu Šume opet ne smanje kvotu. Kroz model 'panja' nadmeću se tvrtke kojima su Šume ili smanjile ili ukinule ugovor o prodaji sirovine. Stanje je neodrživo, model panja, tvrdi naš sugovornik, ne odgovara ni vlasnicima pilana, a još manje proizvođačima namještaja.  

'Ne' koncesiji 
Je li ovdje zapravo riječ o tihom trasiranju koncepta da se i šume, poput državnog poljoprivrednog zemljišta, daju u koncesiju na rok od 50 ili više godina? U poslovnim kuloarima o tome se šuška već godinu-dvije. No, posljednjih nekoliko mjeseci tržište drvne sirovine bruji o sve jačem lobiranju za koncesije, adresiranom na krug dužnosnika iz vladajuće garniture iza kojeg stoje pojedini šumovlasnici, i to stranci, koji su od privatnih vlasnika već otkupili na desetke tisuća hektara pod šumama.

Slovenija, koja je u državnom portfelju imala tek 20 posto od svih šuma (Hrvatska 78 posto), tu je pogrešku napravila prije 20 godina. Dala je šume u koncesiju, vrhunska sirovina zbog povoljnije cijene završavala je u Austriji, što je pokopalo slovensku drvnu industriju, a austrijski poduzetnici još su od države primali subvencije jer su uvozom čuvali lokalnu sirovinu. Potkraj 2015. vlada u Ljubljani usvojila je zakon i osnovala Slovenske državne šume, koje će istekom koncesija krajem lipnja ove godine opet vratiti šume pod državne skute. S istim problemom suočila se i Albanija, gdje se nemilice sjeklo radi izvoza u Italiju i Grčku. Stoga je albanska vlada nedavno usvojila uredbu kojom je uvela moratorij na šume, potpuno je zabranila sječu u idućih 10 godina.