Bivši glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Richard Goldstone, koji je procesuirao Radovana Karadžića i Ratka Mladića, sada poziva da se osnuje sličan međunarodni tribunal za korupciju. Budući da je Nizozemska voljna, dođe li do realizacije te ideje, financijski sudjelovati, Goldstone smatra da bi sjedište takvog suda trebalo biti u Haagu. Dosada je šest zemalja, a to su Kanada, Nizozemska, Kolumbija, Ekvador, Moldava i Nigerija pružile političku podršku osnivanju takvog Tribunala.

Međunarodni tribunal za borbu protiv korupcije, imao bi dva ogranka. Prvi bi se bavio progonom slučajeva velike korupcije i dizao optužnice protiv kleptokrata za financijske zločine, rekao je Richard Goldstone u intervjuu za portal Follow the Money.

Dakle, fokus bi bio na progonu pojedinaca, a to znači šefova država i vlada, ministara, ali i njihovih mreža, a to znači odvjetnika, bankara i brokera. Drugi ogranak Tribunala bavio bi se praćenjem, zamrzavanjem i povratom tako ukradene imovine. “Kad je riječ o visokoj korupciji, u međunarodnoj areni je zrakoprazan prostor. Nedostaje način da se obračunamo s prekograničnom korupcijom.”

Kako do dokaza?

Na pitanje nizozemskog portala, kako doći do dokaza na osnovu kojeg se mogu osuditi šefovi država i vlada ili moćni ministri kad oni uglavnom ne drže nezakonito stečenu imovinu u svojim zemljama, Goldstone odgovara da se novac pere u stabilnim demokracijama.

Novac stečen korupcijom je u “londonskim nekretninama, na švicarskim bankovnim računima, nizozemskim holdinzima, isto kao i na fiktivnim računima u Panami”, odgovorio je Goldstone. I danas zemlje pogođene korupcijom teoretski mogu zatražiti od uređenih zemalja povrat svoje imovine, ali se u praksi to gotovo nikada ne dogodi.

Već postoji UN-ova konvencija za borbu protiv korupcije (UNCAC) koju je potpisalo 187 zemalja. Ali, nedostaje mehanizam za povrat ukradene imovine i za kazneni progon počinitelja. Prema Goldstoneu, Tribunal za borbu protiv korupcije ispunio bi taj vakuum.

Kao i Međunarodni tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, ovaj Antikorupcijski tribunal djelovao bi samo u slučajevima kad bi bilo jasno da zemlja u kojoj vlada korupcija ne želi ili ne može sama riješiti problem korupcije.

Goldstone je dao primjer Vladimira Putina, konkretno, njegovog raskošnog imanja na obali Crnog mora u koje je utrošeno milijardu dolara od, kako se govori, sve od korupcije.

Zagrebački velesajam

Sajmovi opet igraju važnu ulogu u poslovnim odlukama, što stoji iza novog interesa?

Certifikati

Ono što se događa “iza kulisa” interneta uskoro bi mogao postati vaš najveći IT problem

”Putinova palača”, kako je zovu, prostire se na 17.700 četvornih metara u Gelendžiku. Središnji dio imanja od 7800 hektara je, kako opisuje Deutsche Welle “država unutar države” pa tako ima čak i neku vrst graničnog prelaza, vlastitu luku, crkve, kazina, klizališta, vinograde i tako dalje.

Aleksej Navaljni, Putinov protivnik likvidiran u zatvoru, pokrenuo je međunarodnu istragu, koju je vodila Švicarska. Nije bilo rezultata jer Rusija nije surađivala. Putinov posjed kraj Crnog mora financiran je putem mreže fiktivnih tvrtki koje su, pod maskom investicija, dobivale sredstva od offshore subjekata na Britanskim Djevičanskim otocima, ali i sredstvima iz Transnjefta i Rosnjefta.

Goldstone smatra da je to odličan primjer gdje bi Tribunal protiv korupcije mogao djelovati. Veliki problem bit će sudjelovanje velikih i moćnih država, priznao je Goldstone nizozemskom portalu. Manje države mogle bi biti zainteresirane, već samim time što bi dobile povrat ukradenog novca.”Najvažnije je – ne moraju svi biti uz takav sud. Dovoljno bi bilo da nas podrže Velika Britanija, Nizozemska i Singapur”, rekao je Goldstone.

Slučajevi traju godinama

Teoretski, tim se problema mogao baviti i Međunarodni kazneni sud, kojeg je sjedište u Haagu, ali, prema Goldstoneu, za te predmete nemaju dovoljno stručnosti. Na sudovima pak u pojedinim državama, antikorupcijski slučajevi vuku se godinama, dok bi Međunarodni tribunal bio fleksibilniji i mnogo brži”.

Ovog vremešnog, ali oštrog pravnika, još je Nelson Mandela imenovao za ustavnog suca Južne Afrike, zato što je u doba apartheida pokazao nepotkupljivost i hrabrost. Goldstone se tada specijalizirao za političko nasilje, pa je tako i bio pozvan, čim je Haški tribunal osnovan, za glavnog tužitelja. Nakon što se vratio u Južnu Afriku, naslijedile su ga na tom mjestu Louise Arbour i potom Carla del Ponte.

Richard Goldstone ima 87 godina i vjerojatno želi pogurati ovu inicijativu koliko god može, pozivajući se na svoju rijetko besprijekornu karijeru. Goldstone je 2004. u ime UN-a, istraživao kako funkcionira program Nafta za hranu, kojom je trebalo biti omogućeno vladi Sadama Husseina pod sankcijama da se kupi hrana i osnovne potrepštine običnih Iračana. Otkrio je da je čak 2000 tvrtki iz 66 zemalja bilo uključeno u mito i korupciju tog programa. “Cijeli svijet je, izgleda, sudjelovao u toj koruptivnoj shemi i plaćao Sadamu”.

Nakon istrage i podastrtih dokaza, neke su tvrtke bile procesuirane, ali zapravo, ništa se bitno nije dogodilo. Goldstone, koji je predavao pravo na sveučilištu u Izraelu, također je vodio i istragu o izraelskoj ofenzivi u Gazi 2009. godine i dokumentirao ratne zločine na obje strane.

Gdje god da je zagrebao, rekao je portalu Follow the Money, shvatio je da su oni koji su imali najviše koristi od korupcije i krađa, izbjegli pravdu. Zato smatra da je Antikorupcijski tribunal iznimno bitan. Goldstone je 2016. osnovao NGO Integrity Initiatives International u okviru kojeg je pokrenuo i inicijativu o ovom sudu.