Ribe i riblje prerađevine, a među njima posebno tune, unatrag nekoliko godina uz šećer i cigarete jedine su svijetle uzdanice u robnoj razmjeni koju hrvatsko gospodarstvo na razini poljoprivredno -prehrambenog segmenta bilježi sa svjetskim tržištem. Međutim, u podacima koje za 2007. godinu iznosi Državni zavod za statistiku uočava se da je i u ribljem sektoru došlo do podbačaja izvoza kako svježe ribe tako i ribljih prerađevina u odnosu na količine plasirane inozemnim kupcima tijekom 2006. godine. Tako je prošle godine izvoz svježe ribe dao ukupan prihod u visini od 481,5 milijuna kuna dok je kroz plasman ostvaren tijekom 2006. na inozemnim tržištima ostvaren prihod od 621 milijun kuna, što je za 2007. godinu čak 22,4 posto lošiji rezultat. Istodobno je lanjske godine na hrvatsko tržište iz uvoza dopremljeno svježe ribe u vrijednosti 143,24 milijuna kuna, odnosno 23,8 posto više nego u prethodnoj godini.

Riblje konzerve
Kod ribljih prerađevina situacija je obratna, tu Hrvatska bilježi manji izvoz u odnosu na količine ribljih konzervi koje godišnje uveze. Tako je 2006. u izvoz plasirano ribljih prerađevina u vrijednosti 319 milijuna kuna, a u 2007. godini za 336 milijuna kuna dok je trošak uvoza ribljih konzervi u 2007. iznosio 499 milijuna kuna te godinu dana prije 495 milijuna kuna. Za utjehu ostaje podatak da je u nadmetanju među konkurencijom na globalnoj ribljoj tržnici Hrvatska ipak uspjela i u 2007. sačuvati suficit. Manji ukupan riblji izvozni učinak iz 2007. prema rezultatu koji je zaključno evidentiran za 2006. godinu otvara dvojbu je li za slabiji plasman možda zaslužan pad potražnje inozemnih kupaca za ribom i prerađevinama iz Hrvatske ili, je tek riječ o već viđenim cikličnim izmjenama izvoznog trenda. Podsjećamo, i 2004. izvoz je iznosio 146 milijuna kuna manje prema obračunu izvoza iz prethodne godine, potom je tri godine rastao da bi u 2007. bio manji u odnosu na godinu prije. Za takav cikličan rezultat vjerojatno su presudna dva detalja. Za jedan je zaslužna tradicija uzgoja, odnosno činjenica da se izvoz tune ne veže uz kalendarsku godinu nego uz sezonu tova pa glavne količine tune inozemnim kupcima odlaze u razdoblju studeni-siječanj. Drugi je detalj prisutan od 2006. godine, nakon što je ICCAT, svjetska organizacija (43 zemlje) za zaštitu sve ugroženije tune, kao donju granicu za komercijalni plasman te ribe na tržište, odredila težinu od 30 kilograma.

Uzgajališta
S tim uvjetom pomaknuta je i sezona tova, s jedne godine na godinu i pol dana, a time su naravno povećani i troškovi poslovanja. Zbog nedostignute težine navodno je u sedam hrvatskih uzgajališta na prijelazu lanjske i ove godine ostalo više od 2500 tona tune. Spomenute razloge konkretno je moguće ilustrirati da je tijekom 2007. otpremljeno 4189 tona tune (za 11 mjeseci 2653 tone) za razliku od 2006. godine kada je kupcima te dalekoistočne zemlje iz ovdašnjih tovilišta prodano 6088 tona tune. Osim japanskog tržišta kao veliki kupci, riba i ribljih prerađevina kod hrvatskih tvrtki koje se bave tom djelatnošću, javljaju se i trgovci s područja tzv. ‘starih’ članica Europske unije, među kojima dominira talijansko tržište. Prema podacima koje iznosi Sektor za poljoprivredu i prehrambenu industriju HGK i 2006. kao i prošle godine u izvoz je ukupno otpremljeno po 25.000 tona ribe i prerađevina. Na hrvatsko je tržište lani stiglo 42.000 tona sličnih proizvoda dok je godinu prije uvoz iznosio 45.000 tona.