U svijetu krcatom krizama i geopolitičkom nestabilnosti, karte na stolu brzo se mijenjaju. Nije važno imati pokerski izraz lica, već spremnu strategiju s kojom možete iskoristiti prilike koje se nude. Dio svog kolača u tome vide izvoznici koji su hrvatske proizvode i pamet raširili po cijelom svijetu. No, da bi posao funkcionirao važno je shvatiti novu jednadžbu rasta izvoza, a ona uključuje energiju, tehnologiju i demografiju.
Osam tisuća učenika
Ovaj posljednji pojam dokaz je da, usprkos svom napretku, čovjek i dalje zauzima središnje mjesto, a kako Hrvatska može vratiti i zadržati ljude raspravljalo se na 21. konvenciji Hrvatskih izvoznika. Poseban savjetnik pri Ministarstvu demografije i useljeništva Stjepan Šterc kaže da moramo shvatiti kako je ljudska populacija najvažniji čimbenik i potencijal u svakom društvu i kada ona sastavom i brojnošću ne odgovara funkciji razvitka, dolazimo do problema. Podaci za Hrvatsku kažu kako posljednjih godina više ljudi umre nego se rađa što znači da “gubimo oko 20.000 ljudi godišnje”. Šterc dodaje kako gubimo i do osam tisuća učenika osnovnih i srednjih škola “što je pokazatelj iseljavanja mladih obitelji s djecom, a kada se tome doda prosječna starost… dolazimo do ključnog strateškog problema Hrvatske – demografije”. Navodi da ta problematika mora imati svoj zakon, a u pripremi je onaj o demografskoj obnovi koji se temelji na četiri modela.
“Naglasak je na zaustavljanju iseljavanja, na klasičnoj populacijskoj politici stimuliranja rađanja, planskoj racionalnoj i selektivnoj imigracijskoj politici te planskom usmjeravanju mladih i obrazovanih u demografski ispražnjena područja kako bi tim prostorima vratili funkciju. Svaki taj modul imat će pet do sedam poticajnih mjera”.
Šterc smatra da ako ovome ne pristupimo strateški trendovi će dovesti do toga da se u pitanje dovede opstojnost Hrvatske. No, potencijal za oporavak postoji. Lijepa Naša ima oko 4,2 milijuna stanovnika koji imaju jedan od oblika hrvatskog identiteta i “to je bogatstvo koje moramo uključiti u razvoj zemlje jer Hrvatska je najbolje i nesigurnije mjesto za život”. Da je tako, slaže se i Ivan Vidiš, državni tajnik u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koji kaže da su naša komparativna prednost sigurnost i plaće. Kada smo kod financija, njima uz bok ide zaposlenost, a on ističe da smo na najmanjem broju nezaposlenih ikad (oko 58 tisuća ljudi na burzi). “Govorimo li o radnoj snazi, važno je reći i kako imamo 142.000 stranih radnika i većina ih dolazi iz regije i Europe, ali raste i kontingent onih iz dalekih država. Potpisali smo nekoliko memoranduma s drugim državama i pokazali su se uspješnima. Bit će ih još”.
Kako se pak “bore” s pronalaskom radne snage u Ericssonu Nikolu Tesli govorio je predsjednik Uprave Siniša Krajnović dodajući da svake godine zaposle oko 250 ljudi, a bazu imaju na fakultetima te u tom segmentu na budućnost gleda optimistično.
“Hrvatska je stabilna zemlja s kvalitetnim, mladim ljudima koji su željni ostati, moramo im samo dati priliku”. Sličnog je razmišljanja i Zvonimir Viduka, osnivač i direktor tvrtke Altpro koja velik dio izvoza odradi u Indiju, ali potrebni su joj i radnici ovdje.
“U svijetu automatizacije, nama će i dalje biti potreban čovjek jer nam trebaju specifična znanja i vještine. Mi smo usmjereni na egzotični visokotehnološki manufakturni proizvod i teško ih je napraviti robotom. Tehničke škole i fakulteti su nam sjajni temelj za radnike”.
Iako je poanta ovog panela bio čovjek i radnik, činjenica je da na njega također utječe geopolitika, a ti rizici danas su veći nego ikad. Profesorica s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i glavna makroekonomistica udruge Hrvatski izvoznici, Marijana Ivanov dala je kratki pregled stanja u svijetu pa kaže kako je novo normalno da je konkurentnost izvoza sve manje diktirana cijenom i kvalitetom, a sve više regulacijama i trgovinskim politikama, dok je dugoročno planiranje troškova ograničeno.
“Bilateralni trgovinski sporazumi stvaraju rascjepkana regulatorna pravila što dodatno povećava fragmentiranost svjetske trgovine, a troškovi pravnih timova i ispunjavanja regulativa i standarda su sve veći. Carine su trošak za sve”. Navodi podatak kako je od 2020. uvedeno oko 18 tisuća novih diskriminirajućih trgovinskih mjera i tehničkih propisa koji utječu na otprilike dvije trećine globalne trgovine.
“Najveći geopolitički rizici i izazovi su američka carinska politika, skuplji alternativni dobavni lanci i pravci, borba za kritične sirovine i tehnološku moć, energetski šokovi i volatilnost cijena na tržišnu sirovinu, kibernetički napadi, zelena tranzicija i deglobalizacija, merkantilizam, veći troškovi vozarina, duže vrijeme isporuka, više cijene osiguranja…”, dodaje kako ti rizici imaju izravan, često trenutačan i dugoročan utjecaj na inflaciju, a na kraju kroz veću inflaciju sve to plaćaju potrošači. Osvrćući se na Europu ističe da je Europska unija lijepa ideja, ali da na svim dokumentima piše kako je to mirovni projekt.
“To je ključ priče, a za sve ostalo smo svaka država za sebe, koja gleda svoje interese i koristi. Za svaku zemlju imate ekonomsko rivalstvo u odnosu na drugu, a ekonomska logika je uvijek – zaštiti svoje i daj prvo prednost svojemu”. Ovaj panel moderirao je Mislav Togonal pa upitao koja tržišta naši izvoznici najteže otvaraju, a Ivanov odgovara da su to ona izvan našeg kontinenta. “Najteže je kod velikih zemalja. Mi smo mali i teško možemo konkurirati u državama s visokom proizvodnjom. Primjerice azijska tržišta je teško osvajati, ali imamo i od tamo dobre priče, tako da nije ni nemoguće”.
Izvoz temeljen na znanju
Kada je riječ o Europi, dominiramo na tržištima Njemačke, Italije i Slovenije te onom u Bosni i Hercegovini te Srbiji, a što se tiče Amerike “teško da se možemo nametnuti jer tamo možemo ostvariti izvoz temeljen na znanju, a nama se najviše izvoza temelji na sirovinama, jeftinoj radnoj snazi te kapitalnom izvozu”.
Kako ostati u vlaku konkurentnosti, pojasnio je savjetnik Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) Hrvoje Galičić koji ističe da je njihova svrha financiranje ulaganja te biti podrška domaćem gospodarstvu. “HBOR ne može riješiti sve probleme, ali može pokušati stvoriti financijske uvjete da izvoznici mogu uložiti u nove tehnologije i lakše izaći na inozemna tržišta i tako preuzeti manje rizika na sebe. Mi smo niz godina bili dobri partneri, a sada moramo napraviti korak više i postati predvodnici”.
