Nakon što je Europska komisija dala “zeleno svjetlo” da država i odabrani strateški partner u razdoblju do izrade programa restrukturiranja sudjeluju u omjeru pola-pola u međufinanciranju Uljanika i 3. maja, traže se modaliteti za oko 600 milijuna kuna, i u tom smislu intenziviraju aktivnosti kojima je izgleda cilj dobiti i nešto više “lufta”.

To uključuje i pitanje može li se ublažiti financijski teret koji se tiče skidanja blokade, pa je takva izvedenica navodno konkretizirana kroz poziv na uređenje odnosa, s mogućnošću sklapanja sporazuma, s vjerovnicima koji su ovrhama sjeli na račun 3. maja. 

Čekaju jedni druge

Prema našim izvorima nudi se sljedeće: Ako bi se vjerovnici povukli s blokade, naplata bi im krenula od 30. ožujka u cca 10 mjesečnih rata.

Oko toga još nema dogovora, navodno svi čekaju jedni druge, a odluka nije jednostavna jer izgleda da nitko ne bi jamčio naplatu, niti se nude osiguranja. Rješenje deblokade 3. maja, pod pritiskom raspleta u vezi odluke ide li u stečaj koja je najavljena na ročištu 26. veljače, urgentno je ne samo za tu tvrtku, nego o tome ovise pregovori oko programa restrukturiranja koji je na stolu.

Zato se očekuju brze reakcije dobavljača, a okvirno je to već ponedjeljak. Za tu deblokadu treba 107 mil. kn, a za brodogradilište Uljanik u Puli još 80-ak milijuna.

Prema ministru gospodarstva Darku Horvatu dodatnih 100 milijuna kuna iznose tri preostale plaće, dok se trošak od daljnjih 300 mil. kn tiče dovršetka četiri broda od kojih je jaružal gotovo dovršen.

Ako bi se, pak, najveći dio blokade u oba škvera riješio sporazumno s vjerovnicima, teret međufinanciranja podijelio bi se i s kooperativnijim kooperantima, čime bi se u najboljem slučaju za trećinu smanjio pritisak na obveze države i odabranog partnera.    

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Dobavljačke razlike  

I dok je svima nastavak poslovanja cilj, pitanje koje se otvara glasi: “Koje će to razlike potencijalno donijeti onima koji se povuku u odnosu na one koji se ne povuku?”.

To je u uvjetima izostanka javnog komuniciranja na ovu temu povod za razna nagađanja, dok se neslužbeno može čuti i opcija da će onaj tko se ne povuče biti isplaćen, ali navodno neće moći biti dobavljač, što u prvim ocjenama slovi kao dvojbeni pristup.