I službeno je jučer Joško Radanović preuzeo upravljanje Hrvatskim šumama od dosadašnjeg predsjednika Uprave Nediljka Dujića, koji je još od početka godine u statusu v.d-a na toj poziciji. No, dok se još čekalo službenu primopredaju, Dujić je prošli tjedan potpisao objavu natječaja za prodaju 2,3 milijuna kubika drvnih trupaca pod posebnim uvjetima. Sami kriteriji pod kojima će se prodavati sirovina iz redovne sječe nisu promijenjeni u odnosu na prošlu godinu.

Hoće li oni ostati isti i hoće li se politika upravljanja državnim šumama i odnos s proizvođačima u drvnoj industriji pod novim čelnikom bitno mijenjati, prve naznake proizvođači očekuju dobiti već u petak, na konferenciji koju u Zagrebu organiziraju Hrvatski drvni klaster i Hrvatsko udruženje za biomasu CROBIOM. Na konferenciji na kojoj su tema upravo ugovori za drvnu sirovinu i problematika dugoročne opskrbe sirovinom koja je važna za očuvanje i razvoj drvne industrije očekuje se, naime, dolazak Radanovića.

Napeti proizvođači

Ta problematika stvara sve više napetosti među proizvođačima koji koriste poseban, kvotni sustav ugovaranja prodaje drvne sirovine po povlaštenim cijenama, a koji im omogućuje tzv. Pismo razumijevanja koje su krajem 2017. zaključili državna tvrtka i Udruženje drvno-prerađivačke industrije pri HGK s rokom primjene od deset godina. U tom je režimu većina hrvatskih tvrtki iz ove branše, više od 400.

Određeni broj proizvođača koji u vrijeme potpisivanja Pisma nisu bili korisnici ili su nabavljali manje količine, godinama već glasno kritizira taj model, pokrenuli su i njegovo osporavanje pri AZTN-u i EK-u, smatrajući se zakinutima jer ne mogu po tom režimu povoljnije cijene od tržišne doći do većih količina sirovine iako zbog razvoja i jačanja proizvodnje njihove tvrtke imaju veće potrebe.

No, po prvi put ove se godine čuju kritike i od onih koji su do sada bili u skupini zadovoljnih, koji se sada također sve više preusmjeravaju potrebne količine trupaca nabaviti iz alternativnih izvora. Nikola Požgaj, vlasnik grupacije Požgaj, jedan je od onih iz prve skupine, zaslužan da postojeći model raspodjele razmatra i EK. On, kao i Robert Žulj, glavni operativac grupacije Bjelin u vlasništvu Darka Pervana, inače najvećeg kupca trupaca iz kvotnog sustava, ovaj put ne razlikuju se puno u ocjenama stanja s prodajom trupaca Hrvatskih šuma. Obojici više od same kvote koju će njihove tvrtke dobiti problem predstavlja kvaliteta i iskoristivost te sirovine. I obojica sve više potrebnu sirovinu nabavljaju u drugim europskim zemljama.

Žulj se upravo sprema u nabavu u Mađarsku, a Požgaj je za time posegnuo i puno ranije, kada je ostao bez većeg dijela količine iz kvote, te se počeo snalaziti na drugim tržištima. Činjenicu da su tamošnje cijene osjetno veće nego bi plaćao Hrvatskim šumama već dugo komunicira nerelevantnom jer za cijenu koju plati dobije puno kvalitetniju robu, pa razlika, kako je tvrdio, nije tako značajna. No, u međuvremenu je dodatno nezadovoljan kvalitetom sirovine koju isporučuju Hrvatske šume.

“Već prošle godine iskoristivost sirovine bila je na razini 30 posto, a sada je 20 posto”, kaže Požgaj. I Žuljeva procjena iskoristivosti kreće se u tom rasponu, oko 25 posto.

“Na žalost, problem odnosa se ne stišava, Hrvatske šume nude nam velike količine robe koja nije iz redovne sječe, nego iz vjetroloma, koje ne odgovaraju kvaliteti”, kaže Žulj. Hoće li slaba iskorištenost sirovine iz ovogodišnje kvote, uz činjenicu da su pojedini pogoni stali s radom zbog promjene proizvodnje i požara, utjecati na kvotu u 2026., Žulj nema odgovor.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

“Mi ćemo aplicirati za redovne količine, no na robu lošiju kvalitete od propisane i ugovorene nećemo pristajati”, kaže Žulj. Iako posla ne manjka, pojedine tvrtke iz grupacije već sada zbog nedostatka sirovine rade smanjenom proizvodnjom. Primjerice, Spin Valis radi samo u jednoj smjeni i na jednom pogonu.

I drugi sugovornici iz ove proizvodnje suočavaju se sa sličnim problemom, a rješenje vide u razgovorima s resornim ministarstvom i Vladom jer činjenicu da su Hrvatske šume pretrpjele veliku štetu u oluji u 2023. po njima ne bi trebali nadoknaditi proizvođači koji će umjesto svježe sječe kupovati drvo lošije kvalitete. Ne pristaju, kako kaže jedan od njih, da im se prodaje drvo iz vjetroloma koje je lošije kvalitete, a da se nova sječa stavlja na licitaciju, te time nadoknađuje prihode. Hrvatske šume već su dva puta ove godine intervenirale i u cijene, koje su u prosjeku povećane za 25 posto. No, valja reći da su one i s tim povećanjem još uvijek značajno ispod tržišnih cijena.

Uspavani proizvođači

Jedan od upućenih u ovu proizvodnju i tematiku, bivši direktor Bauwerk Boen iz Đurđevca Igor Benaković, danas vlasnik tvrtke Poslovna riznica specijalizirane za zdravlje poslovnih subjekata, uočava kao novinu činjenicu da se sada mijenja odnos snaga između Hrvatskih šuma i kupaca. Do sada su se, naime, kupci borili za bolji tretman kod dobavljača sirovine, a sada se izmiču i počinju zadovoljavajuću sirovinu tražiti kod drugih dobavljača.

“Postojeći kvotni sustav uspavao je proizvođače u drvnoj industriji, ali pokazuje se da su se i Hrvatske šume uljuljkale takvim načinom poslovanja, pa se postavlja sada i pitanje budućnosti te državne tvrtke, koja ne brine samo o raspodjeli sirovine, nego i upravljanjem šuma za opće dobro”, kaže Benaković. Ističe kako je problem kvalitete sirovine tek jedan od izazova kojima se sada treba baviti u slučaju Hrvatskih šuma. Za državu je važno da problemu i poboljšanju sustava raspodjele sirovine pristupa puno šire od samog Pisma razumijevanja jer odnos šuma i drvne industrije uključuje i pitanje dodane vrijednosti, socijalnih interesa, budući da su tvrtke koje koriste drvo iz državnih šuma u pravilu smještene u nerazvijenim područjima u kojima su često i najvažniji poslodavac.