Vjerovnicima tzv. fantomskih tvrtki, koje je Ministarstvo financija počelo tjerati u skraćeni stečaj prema kriterijima i proceduri propisanoj lanjskim dopunama Stečajnog zakona, ipak je ostavljena opcija da se pokušaju namiriti iz imovine stečajnog dužnika. No pitanje je koliko je vjerovnika s time upoznato, a nepoznanica je i koliko ih je zapravo u poslovanju s takvim tvrtkama ostalo “kratkih rukava”.

Za razliku od podataka koji su u vezi s tim dosad objavljeni – 18.874 tvrtke bez zaposlenih u veljači je dugovalo 13,5 mlrd. kuna – nisu poznati podaci o njihovoj imovini kao ni o broju nenamirenih vjerovnika. Upućeni kažu da je nezahvalno procjenjivati u kojoj će se mjeri vjerovnici poslužiti zakonskom opcijom radi pokušaja djelomičnog namirenja. Zakonski okvir to im teoretski omogućuje, a mehanizam predviđa da do likvidacije dužnika u skraćenom stečaju dolazi tek ako vjerovnici ne iskoriste mogućnost da zatraže otvaranje klasičnog stečaja radi namirenja potraživanja unovčenjem imovine dužnika. Vjerovnici tako na papiru imaju zadnju riječ: nudi im se aktivna uloga, ali uvjetno jer ona ovisi o tome kakva su saznanja da tvrtka ima raspoložive imovine. Ministarstvo bi u svojem zahtjevu za pokretanje skraćenog stečaja trebalo navesti i taj podatak.

Uz brojeve žiro-računa, iznos nepodmirenih tražbina, ključni su podaci Ministarstva o imovini s kojom tvrtka raspolaže. Trgovački sud trebat će i sam zatražiti od uprave tvrtke da u roku od 15 dana podnese ovjereni prokazni popis imovine. Zakon upozorava i da netočni podaci znače lažni iskaz sudu, što je kazneno djelo. Sud je dužan i oglasom u Narodnim novinama pozvati vjerovnike da predlože otvaranje stečaja. Zakonski rok je 45 dana, a ako se vjerovnici odluče na to, morat će uplatiti stečajni predujam. Tek ako se pozivima suda ne odazove uprava insolventne tvrtke ili se pokaže da tvrtka nema vjerovnika zainteresiranih za vođenje stečaja, sud će otvoriti i zatvoriti stečaj zbog nesposobnosti subjekta za plaćanje.