Prehrambena industrija zasigurno je među najvažnijim, ako ne i najvažnija grana domaće prerađivačke industrije, a zanimljivo je da je u jači politički i medijski fokus došla tek unatrag zadnjih godinu dana. Zbog snažnog carinskog opterećenja koji će taj sektor osjetiti ulaskom u Europsku uniju a po izlasku iz Cefte,  više se počelo pričati o prehrambenim kompanijama, o rezultatima i razvoju koji su ostvarile zadnjih 15-ak godina.

A riječ je o industriji koja se najuspješnije razvijala uz trendove posve suprotne onima koji su pratili brodogradnju, metalsku, drvnu ili tekstilnu industriju. Također, dok su strani ulagači u Hrvatskoj ciljali na telekome, banke, naftnu industriju ili farmaceutiku, jedino je prehrambena ostala uglavnom u domaćem vlasništvu. Štoviše, respektabilan broj domaćih tvrtki poput Kraša, Francka, Zvečeva, Vindije, Leda ili Jamnice, unatoč snažnoj inozemnoj konkurenciji, uspio se oduprijeti i zadržati pozicije na tržištu uz prepoznatljive stare ali i razvijajući nove brendove. Prehrambena industrija razvijala se bez državne strategije ili poticaja. Dok se za poljoprivredu izdvajaju golema sredstva, prehrambena industrija tek je lani, prvi put ciljano, dobila 50 milijuna kuna poticaja.

A važno je i dodati da unatoč desecima milijardi kuna koje smo izdvojili za poticanje poljoprivrede, ona i dalje ima neadekvatnu proizvodnu strukturu i niske prinose, čime se smanjuje i konkurentnost prehrambene industrije."Apsolutno premalo se poticalo prehrambenu industriju. Istovremeno, naši europski konkurenti otišli su toliko daleko da akviziraju uz pomoć države tj. preko miješanh ulagačkih fondova", upozorava Milka Kosanović, direktorica HUP-ove Udruge prehrambene inudstrije i poljoprivrede. Za "Hrvatsku 2020." iznijela je detaljnu statistiku o prehrambenoj industriji. 

Doma jaki, vani preslabi 
Nešto više od 1400 tvrtki registrirano je za proizvodnju hrane,  što je 11,9 posto od ukupnog broja subjekata prerađivačke industrije. Proizvodnjom pića bavi se 270 tvrtki, što je 2,1 posto od ukupne prerađivačke industrije. Sektor zapošljava nešto više od 40 tisuća radnika, od čega ih je 35 tisuća u proizvodnji prehrambenih proizvoda, a oko 5000 u proizvodnji pića. Ove tvrtke sudjeluju s udjelom od 18,5 posto u bruto dodanoj vrijednosti prerađivačke industrije, te sa 2,8 posto u ukupnoj strukturi  bruto dodane vrijednosti gospodarstva. "Prema kriteriju ulaganja, industrija prehrambenih proizvoda je najznačajnija grana prerađivačke industrije", naglašava HUP-ova direktorica. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, iz svibnja prošle godine djelatnost proizvodnje hrane, pića i duhanskih proizvoda ostvaruje godišnji prihod od 36,2 milijarde kuna ili oko 24 posto od ukupnog prihoda prerađivačke industrije. No, taj je prihod u odnosu na konkurenciju iz EU preslab: dok je on po zaposlenom u EU nešto veći od 200 tisuća eura, u Hrvatskoj je to tek oko 55 tisuća eura. Udar krize i pad potrošnje sektor je zabilježio u lanjskim pokazateljima. "Generalno gledano, stanje u prehrambenoj industriji nešto je bolje nego u drugim prerađivačkim industrijama, no daleko je od dobrog.

Prošlu godinu obilježili su pad proizvodnje i prodaje od 5,1 posto, te smanjenje broja zaposlenih od 0,8 posto, stagnacija profitabilnosti i investicija, a broj lansiranih novih proizvoda najniži je u proteklih nekoliko godina. Prehrambena industrija vlastitim je snagama napravila najviše što je mogla: investirala je u nove tehnologije, razvijala proizvodnju, širila se, akvizirala, preslagivala. Mljekarski sektor i maloprodaja su u priličnoj mjeri konsolidirani. Imamo visoko konsolidiran i mlinarski sektor sa jakom sirovinskom bazom. No, u ovoj industriji treba daleko više sustavno, koordinirano i strateški raditi. Danas naše kompanije imaju regionalne, a neke i svjetski poznate brendove, izvoze po cijelom svijetu, no činjenica je da su i dalje premale u odnosu na europsku i međunarodnu konkurenciju i u tom smislu za očekivati je daljnja međusobna spajanja kompanija radi jačanja konkurentnosti. Pritom samo neke kompanije razmatraju akvizicije u EU kao način širenja poslovanja", kaže Milka Kosanović. "Zanima nas i kako će industriju pozicionirati krovna nacionalna gospodarska strategija jer bi, kako je najavljeno iz Vlade, prehrambeno-prerađivačka industrija trebala biti jedna od okosnica budućeg razvoja domaćeg gospodarstva", upozorava ona.  

Poželjan povezani lanac
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, više od 90 posto tvrtki u prehrambenom biznisu čine male tvrtke do 50 zaposlenih dok je velikih tek oko tri posto. No, veliki, očekivano, imaju najveći udjel u ukupnom prihodu sektora – čak 70 posto. Milka Kosanović u "dualizmu proizvodnje" vidi problem. "U tom konceptu teško je složiti povezani lanac koji bi mogao dovoljno dobro odgovoriti svim zahtjevima konkurentske izvrsnosti koju traže proizvodne niše, a to su cijena, kvaliteta i količina. Prema rezultatima istraživanja konzultantske kuće A.T. Kearney iz listopada prošle godine za regiju srednju i istočnu Europu, u kojem je i Hrvatska i članice EU iz našeg neposrednog okruženja, pokazuje se koje su to grupe proizvoda gdje su potencijalne opasnosti, ali također i gdje su nam potencijalne niše. Jedna od sigurnih niša tako može biti proizvodnja pršuta – cijena mu se u zemljama Europske unije kreće od od 25 do 38,90 eura po kilogramu dok je ona domaćeg 15,95 do 22,52 eura po kilogramu i to izvrsne kvalitete", ističe Milka Kosanović. 

Podravka reaktivirala R&D
Iako se pojedine kompanije iz prehrambenog sektora mogu pohvaliti golemim ulaganjima tijekom proteklih godina, ukupni službeni podaci su još uvijek poražavajući. "Upola su manje investicije u odnosu na prosjek Europske unije. Kod nas je to 3500 eura po zaposlenom, dok je taj iznos u EU čak 7100 eura. S druge strane, udio troškova po zaposlenome kod nas iznosi 16,23 posto, a u Uniji je on u prosjeku 13,15 posto",  navodi HUP-ova direktorica. 

A što je s inovacijama i ulaganjem u istraživanje i razvoj? "Inovativni jesmo, ali nedovoljno. Primjerice od 2006. do 2008. godine 41,6 posto poduzetnika iz proizvodnje prehrambe­nih proizvoda i pića bilo je inovativno, za razliku od ukupne prerađivačke industrije i gospodarstva, gdje je 38,1, odnosno 30,5 posto inovativno. No, za pravu inovativnost,  za neku novu Vegetu, treba mnogo više. Nažalost, većina kompanija, osobito malih i srednjih, miljama je daleko od R&D-a i takvog razvoja inovativnih proizvoda, oni se još uvijek muče s osnovnim problemima. Kapital da ne spominjem, on je i vodećim domaćim kompanijama nedostupniji i nekoliko puta skuplji nego našim direktnim europskim konkurentima", upozorava  Kosanović. Upravo je Podravka lani u listopadu reaktivirala Sektor za istraživanje i razvoj, koji je godinama mirovao. "Menadžment je time potvrdio svoju opredijeljenost i to konkretnim budžetom u istraživačke aktivosti. Taj je budžet na razini svjetskih kompanija u odnosu na planiranu neto prodaju", poručili su nam iz Podravke.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Kako je Vlada objavila u prošloga tjedna usvojenom Prijedlogu ekonomskog programa Hrvatske za 2013. godinu – koji će biti upućen u Bruxelles u sklopu priprema za ulazak u Europski semestar – identificirano je 12 prioritetnih sektora u okviru hrvatske prerađivačke industrije. Do toga se došlo, objašnjavaju, na osnovi analize gospodarstva, odnosno mapiranja postojećih sektora u Hrvatskoj sukladno metodologiji Europske komisije, te na osnovi iskazanog interesa regionalne samouprave za razvoj određenih sektora. Prioritetni ili strateški sektori tako su: prehrambeno-prerađivačka, drvno-prerađivačka i automobilska industrija, brodogradnja i mala brodogradnja, potom vojna, kreativna, ICT, tekstilna industrija i proizvodnja kože i obuće, potom građevinska industrija, farmaceutika i proizvodnja medicinske opreme, kemijska industrija, te proizvodnja elektro-energetskih i proizvodnih strojeva, tehnologija i pribora. Sve će te strateške nade, kako sada stvari stoje, naći svoje mjesto u novoj hrvatskoj industrijskoj strategiji koja se piše za razdoblje do kraja desetljeća, a mi smo ih za ovaj posebni prilog izabrali i predstavili ukupno pet: prehrambenu industriju, brodogradnju, vojnu industriju, farmaceutiku i automobilsku industriju. S druge strane, država kao ključne tehnologije za konkurentnost tih prioritetnih sektora te jačanje konkurentnosti tradicionalne industrije putem primjene inovacija i nove tehnologije, ističe: biotehnologiju, nanotehnologiju, mikro i nano elektroniku i fotoniku, napredne materijale i tehnologije. Ispitali smo i kako s time stojimo te u što se polažu najveće nade, a o tome nam govori i ravnatelj Instituta Ruđer Bošković.

Mali Fami uz bok velikima

Kao uspješnu manju tvrtku iz sektora Milka Kosanović izdvaja Fami iz Donjeg Miholjca s portfeljom od juha i začina do vode i sirupa. "Veliki dio proizvodnje izvoze. U Hrvatskoj se bore s birokracijom i raznim problemima, a izvoze u Tursku, Poljsku, Rusiju, Švedsku, Norvešku, Australiju, Afriku… Bore se, žilavi su, još da ih jače sustav podrži", kaže Kosanović. Tvrtka je u vlasništvu obitelji Falamić i već je nekoliko godina u fokusu velikih kompanija koje su zainteresirane da preuzmu biznis.  

Samo velike brojke

Kompanija koja je snažno investirala u svoje prehrambene tvrtke je koncern Agrokor. Prema posljednjim službenim podacima (devet mjeseci 2012. godine) ukupno je proizvodnja hrane u Agrokoru iznosila 4,6 milijardi kuna. O tome što je najveći uspjeh prehrambenog dijela koncerna pitali smo Mislava Galića, člana Uprave Agrokora za poslovnu grupu hrana. "Najveći uspjeh upravo je konsolidacija industrija regije", kratko i jasno kaže Galić. Ono što je Agrokor napravio u razvoju svojih prehrambenih kompanija je impresivno, a brojke su neumoljive. "Ledo kojeg je Agrokor kupio 1994. godine s prihodom od 100 milijuna kuna danas je grupacija s više od 2,3 milijardi kuna prihoda. Kompanija je rasla kroz akvizicije u regiji – Barpeh, Frikom, mađarski Baldauf, ali i kroz organski rast. Ledove tvrtke danas su snažni tržišni lideri i to jaki broj jedan u Hrvatskoj, u Srbiji, BiH i Crnoj Gori, broj dva u Mađarskoj, Makedoniji i na Kosovu, broj tri u Sloveniji i Slovačkoj. Ledo bez dvojbi ima najjaču tržišnu poziciju u regiji od svih hrvatskih prehrambenih kompanija", navodi Galić. Važna 'caka' u ekspanziji Leda koja se lani mogla čuti tijekom dokapitalizacije jest: multinacionalke uporno tržište regije gledaju kao jedinstveno, no ukusi i navike potrošača se razlikuju. Stoga su upravo na tome u Ledu bili posebno učinkoviti. PIK Vrbovec je primjer tvrtke koja je grcala tijekom 90-ih na rubu stečaja. Agrokor je PIK kupio 2005.  i situacija se dramatično mijenja. "Uložili smo  značajna sredstva u tehnologiju i postrojenja i danas je to najmodernija mesna industrija na ovim prostorima. Stvoreni su novi proizvodi, kreirani jaki brandovi, prepoznata je kvaliteta i sljedivost proizvoda – PIK je danas u Hrvatskoj jaki tržišni lider u mesu i mesnim prerađevinama. U nepunih sedam godina, proizvodnja se povećala 10 puta, a prihodi porasli sa 300 milijuna na dvije milijarde kuna. Kao takav, PIK Vrbovec je pojedinačno najveća prehrambena industrija u Hrvatskoj i regiji s velikim potencijalom daljnjeg rasta ulaskom u EU", kaže Galić. Jamnica je od preuzimanja Agrokora prodaju sa 60 milijuna litara povećala na više od 450 milijuna litara.No, bez obzira na velike brojke, u koncernu su svjesni nužnosti  konsolidacije poslovanja – kako retaila (Konzum) tako i prehrambene industrije. Da će se još svašta događati u vremenima ispred nas govori podatak da je Agrokor od 1. travnja potpisao strateški 'deal' o distribuciji za slovensku Perutninu Ptuj. Upućeni drže da bi to svakako mogao biti prvi korak u strateško partnerstvo.

Hrvatske orade i brancini za Italiju  

Jedan od najzanimljivijih iskoraka u prehrambeni biznis svakako je onaj Adris grupe ulaganjem u Cromaris. Da je taj potez, za grupu koja se bavi proizvodnjom cigareta (TDR) i hotelskim biznisom (Maistra), bio pravi pogodak, govori podatak da je Adris od preuzimanja četiri manje tvrtke s područja Istre i Zadra koje su se bavile proizvodnjom i preradom ribe i njihovim ujedinjavanjem u Cromaris, prodaju povećao četiri puta. U konkretnim brojkama: 2008. godine prodaja je iznosila 900 tona, a ove će godine grupa zabilježiti prodaju 3500 tona ribe. "Praksa je Adrisa da ulaže u dugoročno održive poslove kojima može dodati vrijednost", kaže Goran Markulin, direktor Cromarisa. I financijski rezultat je uvećan četiri puta, a Markulin u 2013. godini očekuje između 20 i 25 milijuna eura prihoda. Cromarisov izvoz raste iz godine u godinu, a trenutno iznosi između 50 i 60 posto od ukupne prodaje. Tvrtka najviše izvozi u Italiju, što zasigurno nije lak posao ako se zna da je izuzetno teško prodrijeti na police na europskim tržištima. "Italija je najveće tržište brancina i orade na svijetu. Naša prednost je blizina i na tom tržištu nudimo svježiju ribu od naše konkurencije. Sustav kvalitete koji razvijamo također nam omogućuje da potrošači u Italiji preferiraju naše proizvode. Naravno da je borba na tržištu velika, ali Cromaris ima prepoznatljiv koncept za koji smo uvjereni da će nas dovesti na ciljane tržišne pozicije kako na domaćem, tako i na stranom tržištu", uvjeren je Markulin. Prema njegovim riječima, Cromaris je lani, kako je i zacrtano, po prvi put ostvario pozitivan rezultat poslovanja. Sigurno je da ući u ovakvu priču ne može svatko jer je riječ o visokim ulaganjima, a Adris je samo u Cromarisove tehnologije i modernizaciju proizvodnje dosad investirao više od 200 milijuna kuna. "Uz ulaganja u tehnologiju značajne su investicije i u obrtni kapital. Radi se o proizvodnji koja ima prosječno dvogodišnji ciklus, što znači da su ulaganja u obrtni kapital velika. Sukladno strateškom planu, proizvodit ćemo pet tisuća tona ribe do 2015. godine", prognozira direktor Cromarisa. Pitali smo ga i koliko je riskantno prodavati delikatesne tj. luksuznije prehrambene proizvode tijekom krize. "Cromarisovi proizvodi prilagođeni su potrošačima kojima su namijenjeni. Naši potrošači prepoznaju vrijednost naših proizvoda jer im garantiramo vrhunsku kvalitetu. Cromaris je nositelj svih značajnijih europskih standarda kvalitete za poslovne procese, potrošačima nudi izrazito svježe proizvode i ima niz procedura koje tako nešto omogućavaju. Primjerice, našeg brancina i oradu potrošač može naći u prodavaonici u roku manjem od jednog dana od trenutka odkad je riba izvađena iz mora", ističe Markulin. A hoće li Adris širiti ulaganja u prehrambeni biznis? "Adris kroz Cromaris razvija segment zdrave hrane. Za očekivati je da će se asortiman proizvoda u tom području širiti", poručuje na kraju direktor Cromarisa.