Ovo doba godine obično je vrijeme raspredanja o tome koje sve zakonske novosti čekaju poslovni sektor ili građane u novoj, a proteklih godina to su nerijetko bila nabrajanja poreznih promjena. Posljednji paket poreznih zahvata, s primjenom od početka ove godine, ticao se ponajprije lokalnih proračuna i poreza. Za iduću godinu u sferi poreza nisu predviđene značajnije novine. Umjesto toga, poslovni sektor na pragu 2026. najviše zaokuplja projekt fiskalizacija 2.0 i uvođenje eRačuna.
Tim se digitalizacijskim iskorakom obveza fiskalizacije proširuje i na plaćanja putem transakcijskih računa, između poslovnih subjekata. Svi obveznici PDV-a od siječnja će morati izdavati i primati e-račune izrađene u strukturiranom elektroničkom formatu koji omogućuje automatsku obradu podataka, što znači i uvid Porezne uprave u poslovne transakcije u stvarnom vremenu. Poslovni subjekti koji nisu u sustavu PDV-a u ovom koraku moraju imati samo tehničku mogućnost za primanje eRačuna.
Peta uzastopna iznad prosjeka
Mimo tog tehnički zahtjevnog iskoraka, koji bi uz administrativno rasterećenje trebao i povećati fiskalnu disciplinu, za dio poslovnog sektora itekako je materijalno važno i daljnje značajno povećanje minimalne plaće propisane za 2026. Vezano uz digitalnu transformaciju iduću bi godinu trebala obilježiti i puna funkcionalnost registra stanovništva, što se predviđa oko sredine godine, uz očekivane pozitivne učinke na brojna područja javnog odlučivanja.
Nadalje, za prvi kvartal najavljena je izrada izmjena Zakona o radu, prije svega zbog usklađivanja s direktivom EU o transparentnosti plaća kojom se prije svega promovira vrednovanje rada prema onome što se radi, a ne tko.
O konkretnim rješenjima još je prerano govoriti, ali uz preciznije ugovore o radu (uključujući platne razrede) i informacije o početnoj plaći pri zapošljavanju, drukčije bi se trebalo urediti npr. i pitanje tajnosti plaća; ne u smjeru da sve budu javne već da tajnost ne bude imperativ. Tu su i obveze izvještavanja nadzornog tijela o razlikama u plaćama na temelju zadanih kategorija propisanih zakonom. Nove obveze prvenstveno se odnose na veće poslodavce, a kako je objasnila Anita Zirdum iz Uprave za rad i zaštitu na radu u nadležnom ministarstvu, one neće predstavljati velika dodatna opterećenja.
S druge strane, mala i srednja poduzeća u posebnom su fokusu inicijative za olakšavanje pristupa tržišnom financiranju. To je jedan od ciljeva predviđenih Strateškim okvirom za razvoj tržišta kapitala. Nakon što su ovu godinu na Zagrebačkoj burzi obilježile čak tri inicijalne javne ponude dionica, iduće bi godine mogao profunkcionirati i državni IPO fond (pri HBOR-u) koji je ponajprije zamišljen kao sidro za privlačenje drugih ulagatelja pri izlascima MSP-a na tržište. Kad je riječ o makroekonomskom okviru i izgledima, za Hrvatsku je godina na izmaku već peta uzastopna s iznadprosječnim stopama gospodarskog rasta u odnosu na ostatak Europske unije.
No, samo malo kraće smo i po stopi inflacije pri vrhu ljestvice među državama koje dijele zajedničku europsku valutu. S inflacijom je povezan i rast plaća koje realno rastu već treću godinu, i to tempom koji također osjetno premašuje prosjek Unije. Uz istodobno povećanje zaposlenosti, to je s vremenom rezultiralo većim rastom troškova rada od povećanja produktivnosti, što posljedično smanjuje konkurentnost i pojačava inflatorne pritiske. Tako se usporedno s najavama njihova popuštanja već neko vrijeme govori i o riziku začaranog kruga međusobnog natjecanja plaća i cijena.
Marko Primorac, potpredsjednik Vlade i ministar financija, za godine koje dolaze ističe kako će “ekonomska politika biti oblikovana oko jednog cilja, a to je rast produktivnosti, što je i jedini pravi i održivi motor gospodarskog rasta”.
Uporište domaća potrošnja
Prema jesenskim prognozama Europske komisije ove će godine veći rast BDP-a od za Hrvatsku očekivanih 3,2 posto imati samo tri države članice EU (Irska, Cipar i Malta), a unatoč usporavanju tempa gospodarske aktivnosti isto se očekuje i za godinu pred nama. U Komisiji, kao i u Vladi, računaju da će nam realni rast usporiti umjereno, na 2,8 posto. To je i dalje dvostruko viša (prognozirana) stopa od prosječne za Uniju u cjelini, a više od toga predviđa se samo za Poljsku, Maltu i Litvu.
Uporište rasta BDP-a do daljnjega nam ostaje domaća potražnja – rast osobne potrošnje, investicija u fiksni kapital te državne potrošnje – dok će doprinos inozemne neto potražnje ostati negativan, iako manje nego ove godine. Izgledno usporavanje rasta plaća i zaposlenosti odrazit će se na umjereniji rast potrošnje. Istodobno, priljev europskih sredstava kao važnog pogonskog goriva investicija usporavanje čeka tek od 2027., dok bi prema planu proračuna za iduću godinu prihodi od pomoći iz EU-a trebale dosegnuti 4,7 milijardi eura ili čak milijardu eura više od nego ove godine. I u pogledu npr. stope nezaposlenosti, razine javnog duga ili deficita brojke za Hrvatsku (i) u 2026. trebale bi izgledati bolje od prosjeka EU, mada svjedočimo pogoršanju fiskalnog položaja.
U Vladi su ovogodišnje produbljivanje deficita više-manje neuvijeno adresirali na lokalne jedinice čiji saldo je revidiran na lošije za 850 milijuna (520 milijuna plusa prometnulo se u više od 330 milijuna minusa) ili jedan posto BDP-a. U takvoj situaciji zadržavanje manjka ispod tri posto Primorac smatra uspjehom jer omogućuje daljnje smanjenje udjela javnog duga u BDP-u, ali i ostavlja prostor državi za interveniranje u slučaju izvanrednih okolnosti.
Procjene su Vlade, a s njima se slažu i u EK-u, da ćemo ovu godinu, prema europskoj metodologiji (ESA 2010) zaključiti s manjkom na razini opće države od 2,9 posto BDP-a, s tim da je zadržavanju u okvirima maastrichtskih tri posto pridonijelo to što su neki projekti s proračunskog financiranja u hodu skrenuti na europsko, kroz tzv. grantove za Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Deficit bi se, prema Vladinim projekcijama, i dogodine trebao zadržati na istoj razini, dakle, ispod tri posto. Ekonomski analitičari su, doduše, već adresirali planirane rashode za plaće i zdravstvo kao stavke koje se čine podcijenjenima, a neki su sumnjičavi i prema ostvarivosti planiranog rasta prihoda od doprinosa (za više od osam posto).
U prilog procikličnosti fiskalne politike govori i to što je ove godine središnji proračun na iznosu koji predstavlja udvostručenje u samo šest godina (rashodi 2019. bili su na 18,5 milijardi eura), a za iduću je planiran tek malo ispod 40 milijardi. Sa svakom revizijom ili novim planom proračunska struktura uglavnom podsjeti i na dugotrajne strukturne slabosti.
Ipak, fiskalni saldo se unatoč “kvarenju” u odnosu na tri postpandemijske godine još uvijek ne smatra problematičnim, pogotovo kad se gleda šira slika Unije. U uvjetima i dalje naglašenih geopolitičkih rizika i pratećih utjecaja na globalne trgovinske tokove ta se šira slika očituje u blagom povećanju za 2026. prognoziranog deficita na razini Unije (s 3,3 na 3,4 posto), i to uz prevladavajuće negativne rizike vezane uz izdvajanja za sigurnost i obranu, kao i aktualnog pitanja načina osiguranja 135 milijardi eura financijske pomoći za funkcioniranje Ukrajine.
Inflacija i neravnoteže
Sve u svemu, iz perspektive domaćeg poslovnog sektora inflacija i prateće neravnoteže i dalje su tema koja izaziva najviše zabrinutosti. Dok se u ostatku europodručja inflacija već neko vrijeme vrti blizu ciljanih dva posto, zbog čega analitičari drže da je ciklus monetarnog popuštanja ECB-a zapravo završen, u Hrvatskoj je ona još prilično daleko od ciljane razine. Procjena je da će nakon ovogodišnjeg ubrzanja (na 3,7 posto prema nacionalnom indeksu i 4,3 posto prema harmoniziranom kao usporedivoj mjeri na razini Unije) iduće godine usporiti na 2,8 posto.
“U tri i pol godine od uvođenja eura Hrvatska kumulativno ima sedam do osam postotnih bodova veći rast cijena nego što su bila očekivanja, a i u iduće dvije godine on će biti veći u odnosu na prosjek Unije”, konstatirao je nedavno Željko Lovrinčević, znanstveni savjetnik na zagrebačkom Ekonomskom institutu. Prema njemu, inflacijski bi se diferencijali mogli zadržati cijelo desetljeće, što će i nadalje stvarati pritisak na konkurentnost. Inflacijska očekivanja polako se ukorjenjuju kroz automatsku ugradnju indeksacije u ugovore, a za gospodarstvo bi bilo opasno da ta praksa dobije “vlastiti život”, kaže.
Taj je ekonomist jedan od onih koji smatraju da se u složen proces prelaska na euro ušlo nepripremljeno (korektno odrađenim smatra tek normativni dio, tj. zakonodavni okvir) i da je tajming ulaska u eurozonu bio pogrešan. Podsjeća da se uvođenje eura poklopilo s ulaskom u vrhunac privlačenja europskih sredstava i post-Covid razdoblje. S obzirom na udaljavanje od ciklusa zemalja europske monetarne unije, “kad je nama trebala niska kamata, njoj su trebale visoke”. Uz slab monitoring cijena i ulogu regulatornih tijela samo je više do izražaja došla i visoka koncentracija odnosno oligopolizacija u retail sektoru.
Jačati produktivnost, ali kako?
“Kad je rast cijena utemeljen na rastu proizvodnosti, to je u redu, ali ako imamo inflacijski jaz koji ne prati povećanje produktivnosti, onda imamo problem”, zaključuje Lovrinčević. U prilog tome referirao se na podatke ECB-a prema kojima je od drugog kvartala 2022. do sredine ove godine produktivnost rasla 0,6 posto godišnje što je “otprilike ista stopa rasta kao u vrijeme kad Hrvatskoj nisu bili na raspolaganju europski novci”.
I neki drugi ekonomisti nerijetko podcrtavaju pitanje prilagodbe gospodarstva kad se priljev europskog novca od 2027. počne postupno smanjivati, čime izražavaju i sumnju da je on korišten najučinkovitije u smislu utjecaja na produktivnost i potencijal budućeg rasta. Da treba raditi na jačanju produktivnosti, slaže se i ministar Primorac, ali usput je rekao i kako se o tome govori već 15 godina, ali s malo konkretnih preporuka. Najavio je i formiranje radne skupine koja bi to trebala promijeniti. Vrijedi pokušati.
