Naftna industrija Ina preuzela je potpuni nadzor nad plinskim poljima u sjevernom Jadranku nakon što je jučer o tome potpisan ugovor Enijevom kompanijom Eni Croatia BV. Naime, radi se o plinskim poljima koji su otkrivena 1973., a 1996. su Ina i talijanski Eni osnovali zajedničku tvrtku INAgip u kojoj je svaki partner imao 50 posto udjela.

Energetska sigurnost

Radi se o dva eksploatacijska područja, Sjeverni Jadran i Marica, s ukupno 10 plinskih polja i 18 platformi na kojima se godišnje proizvede oko 800 milijuna kubnih metara plina, što je oko 30 posto ukupnih hrvatskih potreba za tim energentom. Plin s eksploatacijskog područja Sjeverni Jadran, s osam polja, plasirat će se u plinski sustav Hrvatske, a onaj s dva polja u sektoru Marica će se prodavati Talijanima jer ona nisu plinovodima spojeni s Hrvatskom.

Sama cijena transakcije nije objavljena, no oba partnera, Zoltan Aldott, predsjednik Uprave Ine, i Luigi Piro, Enijev izvršni potpredsjednik za centralnu i južnu Europu, tvrde da se radi o obostrano uspješnom poslu. INAgip ima koncesiju na ta plinska polja do 2036., a iako se s vremenom proizvodnja iz njih smanjuje, Aldott očekuje da će se novim investicijama i otkrićem novih zaliha plina polja eksploatirati još dugo. Inino preuzimanje nadzora nad plinskim poljima u Jadranu pozdravio je i ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić, koji je kazao da s obzirom na to da se domaće rezerve ugljikovodika povećavaju za 4,3 milijuna barela ekvivalenata nafte, to ujedno znači i pozitivan iskorak za domaći energetski sektor koji će doprinijeti povećanju energetske neovisnosti te da vjeruje da će daljnji koraci Ine ići u tom smjeru i u budućnosti.

Procjenjuje se da je u ova plinska polja do sada uloženo ukupno dvije milijarde dolara, a tehnički se sastoje od 17 proizvodnih i jedne kompresorske platforme, dvije platforme sa stalnom posadom, 46 proizvodnih bušotina, a položeno je i 620 kilometara plinovoda i ostalih cjevovoda. Dosad je na sjevernojadranskim platformama proizvedeno ukupno 19 milijardi kubika plina, a od čega je Inin dio bio 12 milijardi. Naime, većinu novca u projektu INAgip je uloži talijanski partner koji je vršio povrat kapitala isporukama plina. Osim s Enijem, Ina ima slično partnerstvo i s talijanskim Eidsonom na dvije platforme.

Mogu i vjetroelektrane

Energetski stručnjak Igor Dekanić smatra da se radi o generalno dobrom potezu koji će ojačati energetsku neovisnost Hrvatske. “Prirodno je da bušotine s vremenom postaju sve manje rentabilne, s plinskim je to još drastičnije nego s naftnim, no uvjeren sam da su Inini stručnjaci procijenili da im se ovaj pothvat isplati. Da bi se održala rentabilnost plinskih polja, potrebno je investirati, ali isto tako imati i sreće u istraživanju podmorja da se otkriju nove zalihe plina. Isto tako, ove platforme su pogodne za instalaciju vjetroelektrana ili solara čime bi postale višenamjenske energetske platforme visoke iskoristivosti”, kaže Dekanić.