Još proljetos iz jednog oglasa javne nabave dalo se iščitati da Ina, umjesto na strateški projekt izgradnje biorafinerije u Sisku, a koja je uz Rimčevo autonomno vozilo i jedan od dva najvrjednija projekta u NPOO-u, kani fokus usmjeriti na jedno drugo vrijedno ulaganje – u postrojenje za proizvodnju bioplina i biometana.

Vrijednost tog ulaganja procijenjena je na 40 milijuna eura, a prije dva tjedna za taj novi projekt Ina je poduzela i prvi konkretan korak – Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja podnijela je zahtjev za ocjenu potrebe procjene utjecaja na okoliš.

“Ina u Sisku trenutačno razvija projekt proizvodnje bioplina/biometana uglavnom iz poljoprivrednih ostataka. Riječ je o održivom projektu koji je iznimno važan za Inu, ali i za nastavak transformacije industrijske lokacije u Sisku u centar za obnovljive izvore energije”, ističu u Ini.

Osim postupka oko utvrđivanja utjecaja na okoliš, kako nam je potvrđeno u naftnoj kompaniji, projekt je još u fazi odabira izvođača za projektiranje i izgradnju postrojenja, te ishođenja nužnih internih suglasnosti za realizaciju projekta.

Prema dokumentaciji koja je dostavljena Ministarstvu gospodarstva, već je detaljno utvrđen plan suradnje s dobavljačima sirovine, i to s lokalnim poljoprivrednicima u krugu 50 kilometara od sisačke rafinerije, od kojih će se otkupljivati ostatke iz njihove proizvodnje, od gnoja, slame i kukuruzovine, te razne vrste biorazgradivog otpada. Planirana je i obrada biorazgradivog industrijskog otpada.

Obradom takvih materijala kroz postupak anaerobne digestije proizvodit će se bioplin i digestat, a maksimalan kapacitet obrade predviđen je na oko 165 tona na dan. Proizvedeni biometan sastojat će se od 97 do 98 posto metana, a digestat iz proizvodnje moći će se reciklirati ili koristiti kao ekološki prihvatljivo gnojivo u poljoprivredi. U dokumentaciji projekta navodi se i kako se isporuka stlačenog biometana planira provoditi isključivo u plinski sustav Plinacroa.

Biorafinerija još kotira kao NPOO-ov projekt, no proizvodnja naprednog bioplina za Inu je sada prioritet/N. Ćutuk/PIXSELL

U najvećoj hrvatskoj naftnoj kompaniji kažu kako su već identificirane i dovoljne količine ulaznih sirovina za rad postrojenja te su potpisani i memorandumi o razumijevanju s potencijalnim dobavljačima za količine koje premašuju potrebne. Dodaju i da će nakon odobrenja izgradnje postrojenja dobavljačima biti ponuđeni komercijalni ugovori o nabavi sirovina.

Nakon završetka postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš, idući korak bio bi dovršetak postupka odabira partnera za izgradnju postrojenja te početak radova na lokaciji u Sisku.

U Ini su optimistični da će sve potrebne korake provesti tijekom godine i pokrenuti gradnju postrojenja, za čiji dovršetak će biti potrebno između dvije i tri godine. Kad je o vrijednosti ulaganja riječ, ono se procjenjuje na 40 milijuna eura.

U Ini pritom računaju da će se projekt postrojenja za proizvodnju bioplina sufinancirati europskim sredstvima. Većinski dio troškova bi osigurala sama kompanija, no ističu i da “za sve svoje ‘zelene’ projekte, uključujući i one za lokaciju u Sisku, Ina uvijek ispituje mogućnosti vanjskog sufinanciranja”. Tako ne isključuju i mogućnost sufinanciranja iz NPOO-a.

Sufinanciranje iz NPOO-a?
“U slučaju dobivanja suglasnosti na Elaborat utjecaja na okoliš, Ina planira prijaviti projekt proizvodnje bioplina za sufinanciranje u sklopu NPOO-a”, stoji u odgovoru koji smo dobili na upit o financiranju projekta.

Sufinanciranje kroz Mehanizam za oporavak i otpornost u Ini smatraju nužnim kako ne bi bila dovedena u pitanje isplativost projekta te je, ističu, važan čimbenik pri upravljanju neizvjesnostima kod uvođenja novih tehnologija, kao i upravljanja rizikom vrijednosti proizvoda. No, iako se u javnosti nakon dvije godine već otpisalo projekt biorafinerije koja bi kao sirovinu koristila miskantus, a koji je odlukom Vlade dobio i status strateškog projekta za državu i za koji je iz NPOO-a bilo predviđeno 130 milijuna eura bespovratnih sredstava, u Ini uvjeravaju da od tog projekta nisu odustali.

U neslužbenim razgovorima iz Ine ustrajavaju u objašnjenju kako je, zbog vanjskih okolnosti i promjena na tržištu koje su u međuvremenu nastale projekt, projekt stavljen na čekanje i provode se dodatne analize kako bi se utvrdila njegova isplativost. Biorafinerija tako službeno još uvijek kotira kao NPOO-ov projekt, no proizvodnja naprednog bioplina za Inu je sada prioritet.

“Svi procesi vezani uz dio NPOO-a koji se odnose na Inu su u tijeku i javnost će o njima biti pravovremeno obaviještena. U tom smislu važno je naglasiti da industrijsku lokaciju u Sisku Ina želi pretvoriti u svoj centar za obnovljive izvore i na tome predano radi”, stoji u odgovoru Ine, u kojoj podsjećaju i da je na lokaciji bivše rafinerije već završena izgradnja solarne elektrane priključne snage 2,6 MW, te je ona puštena u probni rad, a razmatraju se i drugi projekti obnovljivih izvora energije.

U skladu s GUP-om
Izgradnja postrojenja za bioplin i biometan se, inače, planira realizirati na površini od oko 5,5 hektara, na lokaciji na kojoj je do 2020. obrađivana i skladištena sirova nafta i na kojoj se provodi proces konzervacije.

Prije početka izgradnje postrojenja za bioplin najprije će biti potrebno ukloniti dio postojećih objekata, a kako stoji u dokumentaciji predanoj Ministarstvu gospodarstva, izgradnja postrojenja za bioplin u skladu je s važećim prostornim planovima i GUP-om Grada Siska.

Većina od 6162 solarnih panela u elektrani na lokaciji u Sisku postavljena je još u ožujku, a po dovršetku puštena je u probni rad/N. Ćutuk/PIXSELL