Splitsko-dalmatinska županija 5. rujna 2001. imala je 137.576 hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, Zadarska 125.000, Osječko-baranjska 153.521, podaci su iz Strategije gospodarenja poljoprivrednim zemljištem izrađene te godine, u prvom ministarskom mandatu Božidara Pankretića.

Deset godina poslije, prema podacima iz lipnja ove godine, u okružju Splita tek je 1367,96 državnih hektara, oko Zadra 4733, u okolici Osijeka 129.904. Šokantno “topljenje” hektara pogodilo je gotovo sve županije, u Istri je manje 24.245 hektara, u zaleđu Šibenika 58.378. Od 21 županije samo Bjelovarsko-bilogorska, Brodsko-posavska i Međimurska danas imaju više državnih hektara nego 2001. godine. Strategija iznosi podatak o 1,143.727 državnih hektara od kojih je oko 400.000 obradivo, ostalo su pašnjaci i livade. Podaci iz lipnja 2011. kažu da država ima 546.757 ha oranica, pašnjaci se nigdje ne spominju. I dok više sugovornika Poslovnog dnevnika ističe da je i na zemljištu preslikan tajkunski model iz pretvorbe, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Josip Kraljičković tvrdi da je za “nesklad u brojkama krivo nekoliko uzroka”. Prvi je da upisane površine 2001. nisu realno prikazane, a drugi usklađivanje naše statistike s metodologijom Eurostata. “S novom metodologijom sve se drukčije prati i više se ne može uspoređivati”, ističe i navodi kako je evidentiran porast šumskog zemljišta. Stoga je, ističe, “izmjenama zakona uređeno ako je zemljište upisano kao šumsko, a može se koristiti kao poljoprivredno mora se izdvojiti od Hrvatskih šuma i uključiti u plan raspolaganaja. Prema novoj metodologiji DZS iskazuje 343.000 hektara pašnjaka od kojih je u ARKOD-u zbog potpora upisano 52.000. Kamo su zagubljeni ostali, nepoznato je.