I guverner Željko Rohatinski jučer je upozorio Vladu da joj nezaustavljivo curi vrijeme za poduzimanje nepopularnih mjera kojima bi se uravnotežile državne financije i održao kreditni rejting države nužan za podnošljive uvjete zaduživanja. “Prije dva mjeseca sam rekao da to možemo učiniti i bez MMF-a, ali ova dva mjeseca se nije puno uradilo. Što se bude duže otezalo, aranžman s MMF-om sve više će se nametati kao izlaz iz ove situacije.

Guvernerove rezerve
No, guverner oko toga aranžmana ipak ima rezerve. Kada bi došlo do toga, od MMF-a ne treba računati na velike iznose, a i za te, koje bi se mogli povući, jasno je njihova namjena-usmjeravanje u održanje eksterne likvidnosti, a ne u potrošnju u zemlji. Drugim riječima, guverner smatra da bi takav aranžman bio loša poruka svim ostalim kreditorima, odnosno to bi im pokazalo u kakvu je stanju sposobnost Hrvatske za izvršavanja inozemnih obveza. Stoga je prije svega podvukao kako vjeruje da “još uvijek imamo dovoljno znanja da razboritom politikom sami odgovorimo izazovima”.“Poštujemo to što se Vlada ne miješa u politiku centralne banke pa si ni mi ne želimo davati za pravo da se miješamo u politiku Vlade dajući joj konkretne preporuke. No, imajući u vidu situaciju u financijskom sektoru, svaka dodatna potreba za zaduživanjem države, svaki deficit državnog proračuna i konsolidirane opće države na određen način predstavljaju dodatni problem i u uvjetima ograničene ponude novca mogu utjecati na mogućnost zaduživanja ostalih sektora. To znači da bi država trebala razmisliti o mogućnosti daljnjeg smanjenja deficita, a ako ga već ne može eliminirati, onda barem da ga pokuša financirati kroz inozemno zaduživanje” – kazao je guverner HNB-a Željko Rohatinski.

Javna potrošnja
“Nije nimalo teško pretpostaviti koji bi bili zahtjevi MMF-a za eventualno zaključivanje novog stand by aranžmana. Uostalom, dovoljno je pogledati primjere nekih drugih zemalja koje su u novije vrijeme išle na aranžman s MMF-om. Suština je u tome jesmo li neke od tih nepopularnih mjera sami kadri provesti ili nam je MMF potreban kao alibi – kazao je guverner. Ministar financija Ivan Šuker, međutim, nije htio komentirati guvernerov govor, nego je samo još jednom ponovio ono što govori već neko vrijeme: Po mišljenju Vlade, Hrvatskoj u ovome trenutku MMF ne treba jer Vlada poduzima mjere i poduzimat će ih i dalje” – rekao je ministar Šuker. No, mjere koje je dosad Vlada poduzela po ocjeni većine gospodarstvenika i ekonomista su nedovoljne, što u svom govoru, ali samo s malo više diplomacije, potencira i sam guverner. “Guverner šalje istu poruku kao i mi – javna potrošnja se mora rezati kako bi se stvorio prostor za održavanje privatnog sektora na životu” – komentirao Ivica Mudrinić, predsjednik GSV-a i dopredsjednik Ekonomskog vijeća. Ako bi proračunski deficit ostao na sadašnjoj razini, objašnjava guverner, za njegovo financiranje teško bi se mogli naći domaći izvori bez da to dovede do značajna istiskivanja privatnog sektora, odnosno poduzeća i stanovništva. “To samo dodatno sugerira potrebu inozemnog zaduživanja države. Izbora tu nema mnogo, a alternativa je u krajnjem slučaju prelazak s politike budžetskog deficita na politiku suficita” – smatra guverner sugerirajući očito oštro smanjenje rashoda koje bi sada trebalo biti i jače nego je bilo početkom godine, s obzirom da je i sam HNB nedavno objavio prognozu da će deficit biti i veći od planiranog.

Poziv na akciju
I većina drugih analitičara iz guvernerovog je istupa iščitala poziv Vladi na akciju. Željko Perić konzultant tumači ga pozivom svim društvenim i poslovnim skupinama da se prestanu baviti parcijalnim interesima – država svojima, poslovne banke svojima, gospodarstvo svojima i uhvate se donošenja sistemskih rješenja koja će svima biti od koristi. Sindikalist Ozren Matijašević u stavovima guvernera nalazi i potvrdu antirecesijskih mjera koje je ponudio njegov sindikat HUS, okosnica kojih je solidariziranje javnog sektora s gospodarstvom, odnosno reduciranje zaposlenih u državnom aparatu i smanjenje njihovih nezasluženo visokih primanja, izuzev u zdravstvu i školstvu. “Javni sektor treba biti servis gospodarstvu i ne može ne osjetiti teret krize. Kod nas su kompletne gospodarske grane prolazile restrukturiranje, no ne i javni sektor, kojem se toleriralo i bujanje i neučinkovitost.

Nelikvidnost raste
Krajnji je trenutak da odustanemo od ustroja s više od 500 općina i toliko županija“, kaže Matijašević, zalažući se da se sredstva osigurana rezanjem rashoda javnog sektora usmjeri gospodarstvu. Ljubo Jurčić, SDP-ov ekonomist kaže kako je pitanje političke procjene kada će Vlada krenuti s mjerama, ali da njega brine što ne vidi da Vlada uopće mjere priprema. ”Nijedna mjera neće uspjeti ako sustav postane nestabilan i nelikvidnost naraste, a Vlada to može spriječiti u dva koraka: smanjenjem proračunske potrošnje i mjerama za povećanje domaće proizvodnje” smatra Jurčić.

Ogranicenja

– pad izvozne potražnje za robama i uslugama
– bitno smanjenje izravnih stranih ulaganja
– kontrakcija financijskih tržišta i njezin utjecaj na mogućnosti refinanciranja inoduga poduzeća, čiji je rast zbog istih razloga već zaustavljen
– visoke otplate inoduga – računajući sve ročnosti i sve sektore oko 12,8 mlrd. eura glavnice plus 1 mlrd. eura kamata.
– neće biti moguće ni financiranje uvoza na dosadašnjim razinama – očekuje se pad od 8 posto, a bez nafte za oko 5 posto

Poduzetništvo

Zašto knjigovođa ne može pripremiti kreditni zahtjev umjesto vas? – Knjigovođa nije vaš CFO!

Od unutarnjeg i vanjskog uređenja do montažnih kuća i pametnih rješenja

Ambienta 2026: Mjesto na kojem počinje svaki dobar prostor

Navedene okolnosti trebale bi rezultirati smanjenjem deficita platne bilance s oko 11 posto u 2008. na 6-6,5 posto u ovoj godini. Sve skupa, kaže guverner, ne ostavlja veliki manevarski prostor za izbor tipa ekonomske politike koju treba provoditi u ovoj i idućoj godini.

Borislav Škegro: Treba izbjeći potpuni kolaps gospodarstva

Bivši potpredsjednik Vlade i ministar financija Borislav Škegro hvali mjere HNB-a jer se bori za očuvanje stabilnog tečaja, a zamjera Vladi što je potrošila vrijeme na rasprave tipa “recesija priznata ili ne”. “Od Vlade se traže odlučne mjere da se izbjegne nešto sto puta gore od obične, pa i produljene recesije, a to je totalni ekonomski kolaps”, kaže Škegro, dodajući kako Vlada svojim vodstvom treba ostaviti bez argumenata kratkovidne parcijalne interese, sindikalne ili poslodavačke, koji blokiraju održiv makroekonomski okvir. Smatra da se Vlada sprema povući nepopularne poteze i prije dolaska MMF-a, a monetarna vlast trebat će učiniti sve da domaći bankarski sektor što više kreditira gospodarstvo, a što manje državu. “Ako je radi izbjegavanja kolapsa potrebno pristupiti MMF-u, treba to učiniti što prije, a on je potencijalni partner HNB-a. Hrvatskoj treba novi aranžman s MMF-om zbog svježeg novca, a Fond bi prvi put u povijesti odnosa s Hrvatskom igrao svoju temeljnu ulogu – kreditora zemlje članice kojoj prijeti neravnoteža u bilanci plaćanja i eksterna nelikvidnost”, tvrdi on. Dodaje kako se Vlada više ne treba bojati političkih suparnika ni tabua poput povećanje poreza i zamrzavanje ili smanjivanje plaća. “To nije predizborni suicid, nego mudar potez vlasti koja to želi biti i nakon izbora”, zaključuje.

Velimir Šonje: MMF dolazi prije lokalnih izbora

Ekonomski analitičar Velimir Šonje pozdravlja spremnost HNB-a da spriječi valutnu krizu, ali i konačno priznanje da će se MMF možda nametnuti kao jedino moguće rješenje jer u posljednja dva mjeseca nije ništa napravljeno. Smatra da je to jedini izlaz ako Vlada nije u stanju poduzeti teške korake.“Guverner je očekivao da će svijest i odgovornost o potrebi fiskalne prilagodbe prevladati u Ministarstvu financija. Tempirao je tako i neke monetarne i devizne instrumente (omjer devizne likvidnosti, tehniku repo aukcija) kako bi ”mrkvom“ indirektno usmjerio ili barem signalizirao Vladi odabir pravoga puta. Kao odgovor, umjesto rebalansa proračuna bez deficita i uz anti-recesijske mjere, stigao je politički atak na mirovinsku reformu. Ekonomistima je jasno da je vrag odnio šalu”, kaže Šonje. “Više nema smisla čekati, ni s MMF-om, ni s rebalansom, ni s gradnjom društvenog konsenzusa za izlazak iz krize. Netko mora reći ”dosta“, a djelovati treba odmah zato što je vrijeme jedini stvarno neobnovljivi resurs. Nisam optimist jer Vlada ne dijeli to uvjerenje. Ona čvrsto vjeruje da je kupnja vremena jeftina i isplativa. Očekujem da će period lutanja i čekanja da se dogodi fiskalno čudo potrajati još neko vrijeme, pritisak je prejak da bi se u tom čekanju dočekalo izbore”, zaključuje on.