Kada sam početkom svjetske krize, a tada se mogućnost prelijevanja krize u nas još negirala, s govornice Skupštine HGK upozoravao gospodarstvenike da se pripreme, ne za kratkotrajan poremećaj, nego za niz godina teškog poslovanja, bio sam shvaćen više kao katastrofičar nego kao realist. Danas, međutim, i najveća svjetska imena upozoravaju na opasnost produženja krize, odnosno na opasnost višegodišnje stagnacije gospodarskog rasta. Primjerice, njemačka je kancelarka Angela Merkel svojim sunarodnjacima poručila da treba proći barem deset godina da bi se Europa oporavila od krize.

Nalazimo se u vremenu u kojemu svijet tek traži odgovore na izazove nekontroliranoga globalizacijskog procesa i načina funkcioniranja na njemu nastaloga multipolarnog svijeta. Zapostavljanje proizvodnje, a forsiranje i osamostaljivanje financijskog sektora, uz zanemarivanje činjenice da on ponajprije treba biti u službi realnog sektora, prouzročili su to da su proizvodnja i rast preseljeni iz razvijenih zemalja u zemlje u razvoju. Pritom se, istodobno, u razvijenim zemljama povećava problem nezaposlenosti jer uslužni sektor ne može stvoriti dostatno radnih mjesta, posebice za srednji sloj društva koji je temelj gospodarske stabilnosti. U načelu, početni dio krize riješen je tako da su intervencijom države uglavnom spašene posrnule financijske institucije, što znači da je teret krize prebačen s bankovnoga na državni sektor, a cijenu spašavanja u konačnici će platiti porezni obveznici. Narasli proračunski deficiti i javni dugovi nekih država dugoročno su neodrživi i jedini način da se vrate u stanje održivosti je višegodišnja fiskalna konsolidacija koja uključuje povećanje poreza te smanjenje državne potrošnje, a jedno i drugo ima za posljedicu smanjene mogućnosti gospodarskog rasta. Hrvatska je svakako najizravnije zainteresirana za sudbinu eurozone i Europske unije s obzirom na to da glavninu razmjene roba i usluga obavlja s njima te da se nalazi na vratima EU. Sigurno je da će se u idućim godinama, a osobito u 2012., naše gospodarstvo suočavati s anemičnom potražnjom za robama iz tog područja, a može se očekivati i nastavak velikih troškova zaduživanja s obzirom na to da će investitori sve pozornije procjenjivati rizike plasmana. Iako se Hrvatska po veličini javnog duga i proračunskog deficita ne ubraja u zemlje koje su danas predmet zabrinutosti, ipak su dinamika kojom se pogoršava situacija u javnom dugu i razina bruto inozemnog duga takve da na njih trebamo obratiti posebnu pozornost. Nadamo se da će Europska unija naći odgovore na probleme svojih perifernih zemalja te da će osigurati mehanizme koji će spriječiti širenje nepovjerenja na Italiju i neke druge zemlje. Međutim, i nadalje treba računati s tim da su politički mehanizmi dogovaranja u Uniji vrlo spori, pa stoga izostaje pravodobnost poduzimanja potrebnih akcija, čime je smanjena i njihova učinkovitost, što će ograničavati mogućnosti dinamiziranja gospodarskog rasta u idućim godinama.

Polazeći od globalnih kretanja, dužničkih kriza eurozone te vlastitih strukturnih slabosti teško je pronaći svijetle točke u idućoj godini. U ovim je turbulentnim vremenima, možda više nego ikad prije, potrebno skupiti snage i sve naše znanje, zbiti redove i postići društveni konsenzus o važnim pitanjima. Nedostaje nam dugoročna vizija, koncepcija razvoja kojom bi svima bilo jasno kako postići održivi razvoj i kakvoj socijalnoj državi težimo. Nedostaje nam saznanje da smo sami odgovorni za vlastiti i napredak naše države kao i vjera da posjedujemo resurse, snagu i sposobnost da vlastitim naporima, u skladu sa svjetskim kretanjima, osiguramo sebi i budućim naraštajima visok, stabilan i dugoročno održiv rast. Potaknut time, HGK-a je izradio i javno objavio Deklaraciju o hrvatskom društvu i državi blagostanja. Želja je da se jedinstven zemljopisno-gospodarski položaj Hrvatske iskoristi kao mjesto na kojem će se susresti interesi višepolarnog svijeta omogućavajući nam istodobno ostvarenje vlastitih interesa. Iduća godina sasvim sigurno neće biti godina visokog rasta. Kada je riječ o Hrvatskoj, može se bez zadrške kazati da će to biti nastavak kretanja iz ove godine, što znači stagnaciju, jer nas pri ovoj razini opterećenosti otplatama dugova tek stope rasta više od 3,5% mogu voditi prema izlasku iz krize i održivom razvoju. Ništa se važnije neće promijeniti u odnosu prema ovoj godini jer je već dobro poznato da su naši problemi strukturne prirode. Međutim, iduća godina neće biti izgubljena ako u njoj izgradimo pretpostavke održivog rasta, što znači ako uspostavimo društveni konsenzus o strategiji razvoja, povratimo povjerenje u vlastite mogućnosti, snažno uđemo u nužne strukturne reforme, reafirmiramo industrijsku politiku te uskladimo monetarnu i fiskalnu politiku s ciljevima razvojne politike, fokusiranima na proizvodnju, zapošljavanje i izvoz. Uzimajući u obzir i referendum o pridruživanju Europskoj uniji, 2012. mogla biti godina novog početka.

Nadan Vidošević, predsjednik HGK

* Predviđanja vodećih menadžera Poslovni dnevnik, kao ekskluzivni partner The Economista za Hrvatsku, objavio je u posebnom izdanju ‘Svijet u 2012.’