Iako smo prema preprekama za razvoj OIE treći najlošiji u EU, postali smo izvoznik struje

Autor: Borivoje Dokler , 15. siječanj 2024. u 17:39
Foto: Shutterstock

Hrvatska je lani prvi put od 2000. više izvozila nego uvozila električnu energiju čemu su glavni doprinos dali obnovljivi izvori energije čiji potencijal je još uvijek slabo razvijen u odnosu na ostale članice EU.

Ukupni promet električne energije u domaćem elektroenergetskom sustavu u jedanaest mjeseci 2023. iznosio je 23.836 GWh, od čega je potražnja iznosila 17.667 GWh, a od ostatka je izvezeno 837 GWh. Tako je Hrvatska, prvi put od 2000. godine, više izvozila nego uvozila električnu energiju i tako potvrdila potencijal da postane njezin ozbiljni izvoznik.

“Preciznije, tijekom 2023. osam mjeseci Hrvatska je bila izvoznik, a samo četiri mjeseca uvoznik električne energije zahvaljujući upravo obnovljivim izvorima energije”, napominje Maja Pokrovac, direktorica udruženja Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH). Dodaje kako je zakonski okvir posljednjih godina omogućio lakše i brže ulaganje u obnovljive izvore iako tu još ima dosta mjesta za napredak. “Raspisuju se natječaji i na nacionalnoj i na regionalnoj razini koji potiču prelazak na zelenu energiju, a interes je iznimno velik. To je i jedan od razloga koji će zasigurno potaknuti daljnji rast OIE”, smatra Maja Pokrovac.

Marija Šćulac, direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK, ističe kako su ključni faktori rasta izvoza bili povoljni hidrološki uvjeti i povećana proizvodnja iz vjetroelektrana i solarnih elektrana. Napominje kako se Hrvatska suočava i s izazovom nedostatka kapaciteta za skladištenje električne energije pa je prisiljena izvoziti višak proizvedene električne energije. Šćulac očekuje da će se trend rasta OIE nastaviti i u ovoj godini, pod uvjetom da se održe povoljni proizvodni uvjeti i daljnja ulaganja u obnovljive izvore energije.

297

GWh električne energije proizvele su solari 2023. u Hrvatskoj, što je jednako proizvodnji u prethodne tri godine

Malo solara po stanovniku
Direktorica udruženja OIEH ističe kako je najveći zamah zabilježen u iskorištavanju sunčeve energije. “Sve je više krovova prekriveno solarnim panelima i takav način proizvodnje energije na mjestu gdje se ona troši je najbolji. Solarne su elektrane, prema našim preliminarnim podacima, u 2023. godini proizvele 297 GWh električne energije, što je jednako ukupnoj proizvodnji električne energije od solara u prethodne tri godine”, naglašava Maja Pokrovac i upozorava da Hrvatska, unatoč značajnom rastu, po instaliranom kapacitetu solarnih elektrana kasni za ostalim državama EU.

“Prema najnovijim podacima trenutno je instalirano sveukupno 462 MW, pri čemu veći dio proizvode solarne elektrane na obiteljskim kućama i industrijskim objektima (oko 73%), a manji dio (oko 27%) otpada na proizvođače koji električnu energiju ne koriste za sebe već ju prodaju. Ipak, trenutno su u razvoju solarni projekti do 2GW za koje se očekuje da će biti pušteni u pogon kroz najviše tri godine, a do 2030. očekivano je da Hrvatska dođe do kapaciteta od 5GW solara koliko sada ima primjerice Danska”, kaže direktorica udruženja OIEH i upozorava da je kapacitet Hrvatske, gledano po glavi stanovnika, jako loš. “U EU prednjači Nizozemska s 1,28kW po stanovniku, a slijedi ju Njemačka s 0,98kW. Hrvatska je na 0,12kW, dok susjedna Slovenija ima 0,59kW po stanovniku. Ako bi ostvarili očekivanih 5GW do 2030., tada bi imala instalirano približno 1,3 kW po stanovniku”, smatra Maja Pokrovac.

Vjetar u leđa
S druge strane, u iskorištavanju energije vjetra, nismo tako loši. Prednjači Danska s 55 posto vjetra u sveukupnoj proizvodnji električne energije, a Hrvatska je s 13 posto u rangu s Austrijom (12%) i Poljskom (11%) prema podacima iz 2022. godine. Na dnu ljestvice su Slovenija, Slovačka, Mađarska, Češka. Te četiri zemlje su sredinom 2023. imale zajedno instalirano samo 83MW vjetroelektrana, a Hrvatska danas ima 1160MW (1,16GW) od čega je 170MW pušteno u pogon u 2023. godini.

Kao jedan od glavnih problema investiranja u OIE već godinama se spominju administracija i zakonodavni okvir. Direktorica udruženja OIEH navodi kako regionalna i lokalna zajednica, privatni sektor kao i sami građani, mogu i trebaju biti sudionici energetske tranzicije, no država ima zadatak dati okvir, pojednostaviti birokraciju i time poticati ulaganja u OIE. “U tom smislu prije svega treba istaknuti Zakon o tržištu električne energije iz 2021. koji je dao snažan poticaj razvoju OIE i uveo značajne promjene u trajanju razvoja projekta.

Ipak, i dalje smo po preprekama za razvoj OIE na visokom 3. mjestu na razini EU. Stoga OIEH zajedno sa svojih 12 radnih skupina kontinuirano radi na prijedlozima zakonskih okvira koji bi olakšali i pojednostavili taj razvoj. Po uzoru na RES Simplify EU ponudit ćemo uskoro pOIEdnostavi – pregled uskih grla, birokratskih nelogičnosti i nedosljednosti koje priječe razvoj OIE.

Pozdravljamo nove izmjene i dopune Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima koje su stupile na snagu krajem prošle godine i prema kojima za sunčane i agrosunčane elektrane instalirane snage do 10 MW više nije obvezno ishoditi lokacijsku niti građevinsku dozvolu, nego samo potvrdu na glavni projekt, uz uvjet da se predmetna građevina planira na zemljištu za koje su već riješeni imovinsko pravni odnosi”, kaže Maja Pokrovac.

Da je administracija problem slaže se i Marija Šćulac. “U HGK i Udruženju kontinuirano radimo na uklanjanju administrativnih prepreka te smo tijekom 2022. i 2023. upozoravali na kašnjenja u donošenju potrebnih podzakonskih akata (uredbe i pravila o priključenju) zbog kojih većina investitora nije mogla sudjelovati na natječaju za dodjelu tržišne premije. Kako se približavao kraj godine uputili smo dopis Hrvatskom operatoru tržišta energije i na znanje Upravi za energetiku MINGOR-a gdje izražavamo zabrinutost zbog neobjavljivanja natječaja za dodjelu tržišnih premija, no odgovor nismo dobili.

Natječaj nije objavljen do kraja 2023. do kad je trajao Program državnih potpora za sustav poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija. Prema tome, u razdoblju pred nama možemo očekivati novi zastoj u razvoju projekata, posljedično svi već spremni projekti bit će stavljeni na čekanje najmanje godinu dana, ako ne i duže dok se ne donese novi Program.

Sve to predstavlja neostvarenu ekonomsku vrijednost koja može i treba biti značajan dio budućeg rasta hrvatskog BDP-a. Osim toga još uvijek nisu doneseni svi podzakonski akti za razvoj projekata OIE, npr. cijena priključenja još uvijek nije poznata”, upozorava direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK.

Važnost bioplinskih postrojenja
Što se tiče budućnosti razvoja OIE, Maja Pokrovac drži da u sljedećih pet do sedam godina, postoji mogućnost razvoja 6000 MW projekata čime bi se osigurala energetska samodostatnost Hrvatske. “Najviše očekujemo rast kapaciteta solarnih elektrana za proizvodnju električne energije, nastavak dobrog rasta vjetroelektrana te uzlet geotermalnih elektrana za proizvodnju toplinske i električne energije. Iako, moramo biti svjesni kako projekti geotermalne energije zahtijevaju određeno vrijeme istraživanja i dozvola prije same gradnje i puštanja u pogon.

Bioplinska postrojenja iznimno su važna za Hrvatsku, no, nerazumijevanjem, dopustili smo da se gase. Njima treba dati važno mjesto u energetskoj tranziciji jer tehničkom prilagodbom postrojenja mogu bioplinom, koji sadrži biometan, osigurati standard kvalitete plina kojim EU želi zamijeniti uvozni zemni-fosilni plin. U tom smislu, potrebno je i zakonski definirati pojam i standard kvalitete “biometana”, što u Hrvatskoj i dalje nije napravljeno.

S ciljem boljeg iskorištavanja domaćih resursa i omogućavanja razvoja održive poljoprivrede, potrebno je i revalorizirati digestat koji je nusproizvod proizvodnje energije u bioplinskim postrojenjima jer taj nusproizvod može biti apliciran na poljoprivredno tlo kao visokovrijedno organsko gnojivo, čime bi se dodatno pospješio razvoj kružnog gospodarstva u Hrvatskoj”, kaže predsjednica udruženja OIEH.

Iako brojke pokazuju da obnovljivi izvori energije sudjeluju sa skoro 60 posto u ukupnoj raspoloživoj energiji, moramo uzeti još par faktora u obzir kod interpretiranja podataka, upozorava Marija Šćulac. “Budući da većinu navedenog udjela čini hidroenergija, koja je naslijeđeni resurs, a ne rezultat novijih investicija, postaje jasno kako je neophodno dodatno pojačati napore i ulaganja u ostale vrste obnovljivih izvora energije.

Fokus HGK i našeg Udruženja OIE je na poticanju razvoja i ulaganja u nove projekte kako bi se diverzificirao i proširio spektar obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj te time smanjila ovisnost o hidroenergiji i osigurala održivost energetskog sektora”, zaključuje direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj HGK.

Retroaktivne subvencije
U studenom prošle godine objavljen je javni poziv Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kojim će se sufinancirat do 50 posto troškova investicije svima onima koji su u 2023. godini u svojim kućanstvima instalirali fotonaponsku elektranu. “Po prvi puta FZOEU dopušta retroaktivno prilaganje računa, vezivanje subvencija po kW (max 600 EUR/kW) dok su isključene prijave putem najbržeg prsta, sve što je OIEH javno komunicirao kao prijeko potrebno.

To je jedna od pozitivnih mjera koja će potaknuti razvoj solarnih elektrana na krovovima kako bi građani u što većoj mjeri proizvodili električnu energiju za vlastite potrebe i tako postali energetski neovisni. Najavljeni natječaj FZOEU za kojeg se očekuje da će se raspisati u veljači ove godine nudi pak građanima koji odluče ugraditi solarnu elektranu, a imaju ili namjeravaju kupiti električno vozilo, subvencioniranje sredstva za kućnu punionicu.

To su dobri pomaci. Propustili smo međutim priliku potaknuti obnovljive izvore kroz HROTE-ov javni natječaj za tržišne premije koji nije bio uopće raspisan prošle godine čime smo u 2023. postali jedina zemlja u EUkoja nije omogućila tržišnu premiju za OIE”, zaključuje Maja Pokrovac.

Komentirajte prvi

New Report

Close