Konkurentnost industrije problem je današnje Europe, a bavljenje njezinim poboljšanjem dolazi u najgore vrijeme, u trenucima deglobalizacije i uvođenja protekcionističkih mjera u Kini i SAD-u, europska industrija zaostaje u ulaganjima u inovativnost, preopterećenja je brojnom regulativom i stisnuta rokovima zelene tranzicije. Nedostaje i kapitala za financiranje ulaganja u industriju i razvoj inovacija, koji čak i odlazi izvan EU, zbog bržeg povrata ulaganja i administrativno jednostavnijih i dinamičnijih uvjeta realizacije projekata. Brojne promjene, dakle, Europi predstoje kako bi uhvatila vlak i podigla konkurentnost, konstatirano je na HGK-ovoj konferenciji “Vrijeme je za industriju: Novi pristup za konkurentnost”, koja je okupila brojne predstavnike industrijskih tvrtki iz različitih sektora, te iz javnog sektora i analitičare.

Najviše se ulaže

Za potpredsjednika HGK za industriju i održivi razvoj Tomislava Radoša produktivnost predstavlja ključni problem hrvatske industrije. Mitovi su kako industrija u Hrvatskoj ne postoji, kaže, a umjesto da se govori o njezinom udjelu u BDP-u, valja govoriti o povećanju produktivnosti, koja je na razini 60 posto produktivnosti slovenske industrije. No, industrija, iz podataka koje je prezentirao ekonomski analitičar Velimir Šonje, ima najveći udjel u realnoj bruto dodanoj vrijednosti, u 2023. ona je bila na razini 13,4 posto, dok je udjel trgovine 11,8 posto, nekretnina 9,1 posto, ICT-a 6,5 posto, a turizma 6,3 posto. No, vidljivo je smanjenje udjela, primjerice 2000. je bio na razini od 17,1 posto. Rastao je udjel ICT sektora, gotovo je udvostručen, a u tom sektoru je i zaostajanje za Slovenijom osjetno manje, produktivnost mu je za oko 36 posto manja. No, Šonje je iznio i podatke iz kojih je vidljivo da industrija ulaže više od drugih sektora, i to u digitalizaciju i nove tehnologije, ne u zgrade, no u odnosu na konkurentnije i produktivnije članice EU kaskamo. Ulaganja u R&D su ispod 1 posto BDP-a i uglavnom su koncentrirana u IT poduzećima. U Hrvatskoj poslovni sektor zaslužan je za oko pola ukupnih ulaganja u istraživanja i razvoj, dok je taj udjel u najrazvijenijim državama oko 80 posto.

Inače, u industriji Hrvatska broji 16.667 poduzeća, od kojih 29 posto ostvaruje inozemne prihode. Šonje ističe kako u ključnim sektorima u kojima je potrebno i na razini EU dizanje konkurentnosti hrvatska industrija ima dobrih šansi u više njih – energetici, digitalizaciji i novim tehnologijama, energetski intenzivnim industrijama, te među ostalim u obrambenoj i farmaceutskoj industriji, a prednost koju imamo je i transport. Šonje je primijetio i kako je jedna od slabosti nedostatak agilnih vlasnika i loša alokacija novca, no i izostanak interesa private equity fondova za industriju.

Nedostatak financiranja

U anketi koju je proveo HGK među članicama, upravo je nedostatak financiranja istaknuta kao jedna od glavnih prepreka inovacijama u prerađivačkoj industriji. Oko 40 posto tvrtki ocjenjuje korištenje raspoloživih EU fondova i poticaja učinkovitim za povećanje konkurentnosti i rasta. No, postoji prostor za poboljšanje u apsorpciji tih sredstava, istaknuo je Radoš.

U raspravama među gospodarstvenicima čuli su se konkretni primjeri kočenja konkurentnosti europske i hrvatske industrije. Davor Ujlaki iz Muraplasta kazao je kako proizvodnja plastike u Europi bilježi pad od 25 posto u proteklih pet godina, dok u svijetu raste. Europska je proizvodnja nekonkurentna zbog regulative koja joj se nameće, a koju konkurenti iz Kine ne moraju zadovoljiti, zbog čega se sve više zatvara. No, to se, kaže Ujlaki, pametnim postupanjem i regulacijom može brzo poboljšati. Industrijalci su uvjereni da će i nakon dolaska Donalda Trumpa zelena tranzicija ostati prioritetan smjer, no, ići će se nešto sporijom dinamikom, a ono što je ključno, bit će rasterećenje i pojednostavljenje administrativnih procedura, čemu je posvećenost najavila i nova EK.