Hrvatska se suočava s ozbiljnim izazovima u području konkurentnosti radne snage i ukupne profitabilnosti gospodarstva zbog nerazmjera između rasta plaća i produktivnosti rada. Rast minimalne plaće i mase plaća u javnom sektoru znatno nadmašuje rast produktivnosti, opetovano ponavljaju poslodavci u najnovijem izdanju HUP Fokusa tjedna.

Podaci europskog statističkog ureda pokazuju da je minimalna plaća u Hrvatskoj od 2019. godine do danas porasla za gotovo 92 posto, dok je istovremeno rast produktivnosti rada u istoj kategoriji iznosio tek 6,7 posto. Taj raskorak ukazuje na činjenicu da se trošak rada, odnosno troškovi plaća, “umjetno pumpaju, ne prateći realni rast proizvodnje ili usluga koje se generiraju radom zaposlenih.”

Iznad EU prosjeka

Prednjači, bez puno iznenađenja, javni sektor u kojem masa plaća bilježi drastičan rast. U posljednje dvije godine povećana je za gotovo 58 posto, što je dovelo do situacije u kojoj ukupne naknade zaposlenima dosežu gotovo 50 posto BDP-a. Ovakva razina plaća u javnom sektoru prvi je put premašila europski prosjek, što ukazuje na neravnotežu i pritiske koje takav model stvara na cijelo gospodarstvo, kažu iz HUP-a.

“Takav nerazmjer između rasta plaća i produktivnosti ozbiljno narušava cjenovnu konkurentnost hrvatskih tvrtki. To se naročito odnosi na sektore s većim udjelom radno-intenzivnih djelatnosti poput industrije, turizma, trgovine i građevinarstva. Posljedice su već vidljive: zatvaranje proizvodnih pogona, relokacija poslovanja u zemlje s nižim troškovima rada te stagnacija profitnih marži i ulaganja,” ističe se u analizi.

Podaci Eurostata dodatno potvrđuju ove tvrdnje: profitabilnost po zaposlenom u Hrvatskoj je gotovo upola niža nego u europski prosjek, dok je u usporedbi sa srednjoeuropskim zemljama za čak četvrtinu niža. U industrijskom sektoru produktivnost rada iznosi tek oko 31 posto njemačkog prosjeka, što jasno ukazuje na zaostajanje Hrvatske po ključnim ekonomskim parametrima.

Iz Hrvatske udruge poslodavaca predlažu “hitnu depolitizaciju” procesa usklađivanja minimalne plaće i uvođenje automatskog modela indeksacije koji bi se vezao uz inflaciju i realni rast produktivnosti. Takvi modeli već se primjenjuju u nekim zemljama EU-a, poput Slovenije, Francuske i Belgije, gdje se minimalna plaća redovito usklađuje s ekonomskim pokazateljima i time sprečava neprirodan rast troškova rada.

Iz HUP-a pozivaju na izmjene u tretmanu stanke za odmor, koja se u Hrvatskoj često tretira kao plaćeno radno vrijeme te na racionalizaciju troškova bolovanja, koji opterećuju poslodavce. Posebno ističu potrebu uvođenja minimalne satnice, čime bi se uredilo pitanje radnog vremena i plaćanja dodatnih sati, što je u Hrvatskoj danas često predmet nesuglasica i neujednačenih praksi. Također, traže povećanje i vezivanje osobnog odbitka uz bruto 1 minimalne plaće, kao i rasterećenje srednjih i viših plaća u djelatnostima s visokom dodanom vrijednošću s namjerom poticanja produktivnosti i stimuliranja visokokvalificiranih radnika.

Stanovništvo seli

Neravnoteža je naročito izražena u javnom sektoru, gdje prosječna plaća već znatno premašuje plaću u privatnom sektoru. To dodatno povećava pritisak na tržište rada i podiže trošak rada u cijelom gospodarstvu. Povećanje plaća u javnom sektoru često se uzima kao uzor za rast plaća u privatnom sektoru, što u konačnici doprinosi dodatnoj inflaciji troškova, naglašava HUP.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Takva praksa ima jasne posljedice – pad investicijske atraktivnosti Hrvatske u usporedbi s drugim zemljama srednje i istočne Europe, gdje su troškovi rada znatno niži, a produktivnost veća. Smanjuje se i mogućnost tehnološke modernizacije i digitalizacije tvrtki, nezaobilaznih faktora za povećanje ukupne konkurentnosti.

Osim ekonomske, rast troškova rada bez rasta produktivnosti, nosi i društvenu cijenu dodatno ugrožavajući radna mjesta u osjetljivim sektorima gospodarstva, posebno u manje razvijenim regijama Hrvatske. Suočene sa smanjenom profitabilnosti, tvrtke će rezati broj zaposlenih ili seliti proizvodnju u zemlje s povoljnijim troškovima rada. Posljedično, lokalna tržišta rada slabe, što uzrokuje odljev radno sposobnog stanovništva prema većim urbanim središtima ili inozemstvo, produbljujući problem depopulacije u određenim dijelovima zemlje i dodatno otežavajući gospodarski razvoj tih regija.