Medijskim prostorom odjeknula je jučer vijest o gašenju proizvodnje i potpunom povlačenju iz Hrvatske njemačkog proizvođača obuće Ricosta, a vijest je posebice pogodila Vukovarce, jer iz pogona 111 radnika odlazi na burzu.

Prva je to tvrtka čiji je vlasnik podvukao crtu i ugasio poslovanje zbog povećanja minimalne plaće, koja je od početka godine podignuta na iznos od 1050 eura bruto. Na takav mogući scenarij poslodavci su Vladi skretali pozornost i upozoravali da mnoge niskoproduktivne tvrtke, uz rast ostalih troškova, neće moći pratiti nametnuti tempo.

Hala i zemljište na prodaju

Na upit imaju li od drugih članica naznaka ovakvih loših vijesti, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) zasad kažu tek kako trenutačno nemaju najave dodatnih zatvaranja pogona ili masovnih otpuštanja, ali je pritisak na proizvođače vrlo vidljiv te je, ističu, pitanje vremena kada će se dogoditi novo zatvaranje, jer povećanje troškova rada izravno utječe na konkurentnost naših tvrtki na međunarodnom tržištu.

Ricosta svoju proizvodnju iz Vukovara prenosi u tvornice koje ima u ostalim zemljama s područja Europske unije u kojima su visine minimalaca najniže, u Mađarsku čiji je bruto minimalac 838 eura te Rumunjsku gdje je njegova utvrđena visina 795 eura i u Bugarsku, koja ima najniži iznos, 620 eura. Hrvatska je sa zadnjim podizanjem minimalne plaće ušla u krug zemalja EU sa srednjom visinom minimalne plaće, što je u načelu pozitivna vijest, ali za poslodavce s visokim udjelom troškova rada taj porast predstavlja opterećenje koje, u uvjetima visokih ostalih troškova i nestabilnog tržišta, podrazumijeva rezove, pa i dramatične odluke poput Ricostinih.

Uglavnom se to odnosi na tvrtke koje posluju u tekstilnoj i kožnoj te drvnoj i metalnoj industriji, čija je profitabilnost ionako bila minimalna ili su bilježile gubitke. Primjerice, Ricosta je prema zadnjim dostupnim podacima za 2024., u pet godina bilježila kontinuiran pad prihoda, s 2 milijuna na 1,4 milijuna eura, uz rast troškova, pa je vlasnik iz Njemačke nakon tri godine kontinuiranog gubitka racionalno i bez emocija, brzo presjekao i pokrenuo zatvaranje pogona, a halu i zemljište na kojemu je sam izgradio tvornicu planira prodati. HUP je još jesenas upozoravao da su spomenute industrije u 2024. poslovale s profitnom maržom manjom od jedan posto te da su i oni najbolji među poduzetnicima u njima već tada poslovali na rubu isplativosti.

Iz niza tvrtki iz drvnog sektora još su potkraj prošle godine reagirali s najavama otpuštanja zbog poskupljenja sirovine, za kojima je državna tvrtka Hrvatske šume zbog vlastitih problema lani posegnula u dva navrata, da bi za ovu godinu, nakon što su već složili kalkulacije s višim cijenama sirovina i plaća i ugradili ih u ugovore sa svojim kupcima, poduzetnici od Hrvatskih šuma već dobili novi cjenik s višim iznosima. U godinu dana, dakle, tri povećanja cijene drva i povećanje minimalca, a paralelno se tvrtke u toj niši nose s padom narudžbi s glavnih europskih tržišta, pa je realno očekivati nove vijesti o otpuštanjima i gašenjima radnih mjesta.

Ugašeno 1200 radnih mjesta

Tvrtke koje najviše muče problemi minimalca pretežito su smještene na slabije razvijenim područjima u kojima je za ugašena radna mjesta teško naći zamjenu na tržištu, pa i u slučaju Ricoste, gdje lokalni političari najavljuju angažman i povezivanje s poslodavcima iz iste proizvodnje. Neslužbeno se čuje da je Borovo spremno prihvatiti jedan manji dio tih radnika nakon što im istekne otkazni rok, jer ima potrebe za educiranim kadrom zbog odlazaka dijela dosadašnjih radnika u mirovinu, dok druge solucije koje se spominju u udaljenijim županijama nemaju izgleda.

Kako izgraditi karijeru

Od porodiljnog dopusta do lidera: Priča koja motivira svakog zaposlenika

strateško pitanje

Banke ulažu milijarde u ovo i to nema veze s novcem koji posuđuju

Prema procjenama HUP-a, od početka značajnijeg rasta minimalne plaće, proteklih godina samo u tekstilnoj i kožnoj industriji ugašeno je više od 1,2 tisuće radnih mjesta. U HUP-u ističu kako postoje i pozitivni primjeri tvrtki koje se, unatoč vrlo jakim pritiscima na troškove, trude zadržati proizvodnju u Hrvatskoj. Međutim, u velikom broju slučajeva te tvrtke posluju na granici održivosti, a svako novo povećanje minimalne plaće dodatno otežava njihovu poziciju.