Mnoge stambene zgrade u Hrvatskoj, posebice one niže od pet katova kakvih je većina, nemaju dizala, a što predstavlja veliki problem stanarima, ponajviše starijim i majkama s malom djecom.

Procjene su da bi u našoj zemlji trebalo ugraditi, ili zamijeniti, gotovo 8500 dizala, a što je i veliki gospodarski projekt.  Za sada se radi samo o ideji koju su javnosti prezentirale udruge bivših zaposlenika Hrvatske pošte i Hrvatskog telekoma, a koju je prihvatila i Hrvatska gospodarska komora, posebice Komora Zagreb kojoj je na čelu Zlatan Frhölich. Fröhlich ističe da je cijena standardnog dizala oko 350.000 kuna te da se radi o investicijskom potencijalu većem od tri milijarde kuna. Radi se o velikom novcu kojeg hrvatski građani uglavnom nemaju, ali Europska unija razvija projekte mobilnosti koji omogućuju da se iz njihovih fondova sufinancira i do 80 posto vrijednosti investicije.  

To je veliki potencijal i za hrvatsko gospodarstvo na kojem djeluje oko 150 tvrtki koje se bave biznisom s dizalima. Iako je najveći broj tih tvrtki servisne ili zastupničke orijentacije, ima i poduzeća koja prodaju čitavi proizvod – od projekta, proizvodnje do montaže i održavanja.  Jedna od takvih je i Borel iz Zaprešića koju su sredinom 1990-ih pokrenuli bivši "Končarevci", bračni par Dejana i Božidar Borevković. Tvrtka zapošljava 26 radnika, a tijekom građevinskog buma sredinom 2000-ih je bilo i desetak više. Kako pojašnjava Dejana Borevković, do 2008. su uglavnom radili projekte dizala za stambene i poslovne zgrade u Hrvatskoj.

"Kad je nastupila kriza i stala stanogradnja, morali smo se okrenuti inozemnom tržištu na kojem danas ostvarujemo više od 80 posto prihoda. U našoj referentnoj listi nalaze se tako ekskluzivni liftovi na poslovnom zgradama Googlea i YouTubea u Londonu, a u tom gradu smo liftom opremili i prostore Porschea te Victoria's Secret", pojašnjava Dejana Borevković. Dodaje da iako rade i na domećem tržištu, da ne očekuju puno od ovog projekta. "Svaki projekt je dobrodošao jer znači da se nešto okreće i da će biti nekih investicija. U Hrvatskoj se redovito susrećemo s problemom da se ne cijeni kvaliteta nego je bitna samo cijena. Tako teško možemo konkurirati jeftinim proizvodima iz Kine i Turske, a koji su najčešći na našem tržištu.

Građanima je bitno jedino da imaju lift i ne razmišljaju gdje je on napravljen, a investitore zanima samo niska cijena", žali se ova poduzetnica. Dodaje da je situacija u Njemačkoj ili Španjolskoj sasvim drukčija te da je na tamošnjim tenderima sasvim drukčija te da je propisan svaki detalj koji u konačnici znači da se tamo može prodati samo pamet, dok sva tehnologija mora biti domicilna – bez obzira tko je investitor. Iako procjenjuje da će od projekta HGK profitirati uglavnom zastupnici kineskih proizvođača, ne isključuje mogućnost da i oni sudjeluju u tome, posebice ako uspiju pronaći konzultanta koji će im pokazati kako mogu maksimalno iskoristiti novac iz EU fondova.