Imam dovoljno godina da se jasno sjećam početka 1990-ih. U moru slatkih laži koje su tada izgovorene i djelomično zauvijek nestale u bespućima etera jest i ona o “jadranskoj orijentaciji” Hrvatske. Iz mnoštva razloga, objektivnih i subjektivnih, ta je kovanica dosta dugo ostala “mrtvo slovo na papiru”. I nakon Domovinskog rata, imali smo dojam da se u tom kontekstu stvari presporo događaju. No, u posljednjem desetljeću vidimo pozitivni preokret, neki bi rekli i malo čudo u kontekstu lučke infrastrukture, novih kapaciteta, nažalost još ne i toliko iščekivane nizinske pruge koja bi cijelu priču podigla na sasvim drugu razinu. Sve mi je to prolazilo kroz glavu u srijedu u Opatiji tijekom konferencije Hrvatsko plavo gospodarstvo. Posebno tijekom uvodnog izlaganja predsjednika Uprave PBZ-a Dinka Lucića koji se spretno prisjetio Mediterana i Hrvatske kao dijelom tog prostora koji su, između ostaloga, u davna vremena bili među začetnicima globalizacijskih procesa. Nažalost, danas živimo u vremenu u kojem niti pravila slobodne trgovine više ne vrijede. Svi najveći igrači ih krše, EU čak i najmanje. Ali Europska unija, čiji smo i mi dio, često je preregulirana i spora. U današnjem svijetu to je ozbiljan deficit.
Dok drugi napreduju, grabe krupnim koracima i idu dalje, često i ne baš simpatičnim sredstvima koje biraju na tom putu, mi u Europi ponašamo se kao da nas se to ne tiče. Oblikovala su se pravila koja vrijede negdje do granica Britanije ili do Rusije. Sve izvan toga kao da ne zanima briselske diplomate. Ili barem ostavljaju takav dojam, što je također pogubno. Nije slučajno Massimo Deandreis, glavni direktor SRM-a – Centra za ekonomska istraživanja – u svojoj prezentaciji odabrao baš 2016. godinu kao neki novi početak za hrvatske luke.
Otad do danas rast je impresivan, čak dva i pol milijuna tona tereta više. Kako su sudionici konferencije istaknuli, niti pandemija niti tri rata, a niti Donald Trump nisu to uspjeli spriječiti. Tek sad možemo vidjeti koliko bismo tek bili u povoljnoj situaciji da kovanica s početka ovog uvodnika nije bila tek slatka laž izgovorena u vremenu kad su baš takve riječi padale na plodno tlo hrvatske naivnosti. Danas se ipak trudimo živjeti u stvarnom svijetu. Hrvatska je postala prirodna strateška ulazna točka između Mediterana te srednje i istočne Europe. Zahvaljujući svom položaju na Jadranu, Hrvatska nudi izravan i potencijalno učinkovitiji pristup tržištima EU-a i Balkana. Time postaje sve važnija ulazna točka u europskim logističkim lancima koji su u kontinuiranom razvoju.
Plavo gospodarstvo igra ključnu ulogu za državu. Hrvatska je prva u Europi prema udjelu Plavog gospodarstva u bruto dodanoj vrijednosti nacionalnog gospodarstva, s udjelom većim od 7 posto (4,1 milijarde eura) ukupno. Sektor zapošljava više od 150.000 ljudi. I opet ću, za kraj, zazvati nužnost ubrzanja projekta nizinske pruge. Sve dok nje ne bude, naši jadranski potencijali bit će nedovoljno iskorišteni.
Nažalost, jako kasnimo. Želim vjerovati nedavnim najavama resornog ministra Olega Butkovića koji je najavio da će se pruga graditi po sistemu “design and build”, odnosno u postupku javne nabave tražit će se izvođač koji će odraditi i projektiranje i gradnju pruge, što bi trebalo značajno skratiti proceduru do početka gradnje. Prema strateškim planovima, pruga bi trebala biti završena najkasnije do 2036., a optimistični rok završetka je 2032. godina. Realno, u roku od osam do deset godina mogli bismo napokon dočekati i tu nasušno potrebnu željezničku vezu.
