Zbog ritma dospijeća obvezničkih dugova države Ministarstvo financija u ovo doba godine nerijetko sprema velike operacije financiranja. To je slučaj i ove godine. Za dva tjedna na naplatu stiže gotovo 12 i pol milijardi kuna duga po dvjema domaćim obveznicama izdanim prije deset godina; jedna je (protu)vrijednosti milijardu eura, a druga je “čisto kunsko” veličine pet milijardi kuna.

Razgovori s investitorima o refinanciranju tih obveza već su poodmakli, a situacija na financijskim tržištima čak je i bolja nego koji tjedan prije. Upućeni financijaši tvrde da razgovori idu u smjeru miksa izdanja koji uključuje i iskorak u pogledu roka zaduženja.

Iako u Katančićevoj kažu kako su apetiti investitora šaroliki pa se o detaljima još ne može govoriti, među akterima se tvrdi da stvari idu prema izdanju prve hrvatske obveznice na rok od 20 godina – dakle, s dospijećem 2040. godine. Na tržištu obveznica već je neko vrijeme trend da izdavatelji na taj način koriste produljeno razdoblje iznimno niskih kamata.

U novije vrijeme više zemalja tzv. Nove Europe iskoristilo ih je za “zaključavanje” niskih kamata na rokove na kakve dosad nisu išle. Tako npr. Slovenija, ali Rumunjska, danas imaju i obveznice s 30-godišnjim dospijećem, a Austrija je lani dio javnog duga rastegnula na ultra-dugih 100 godina. Hoće li, odnosno koliki će dio skorog refinanciranja od oko 12,5 mlrd. kuna ekipa ministra Zdravka Marića odraditi na rok od 20 godina tek će se odlučiti.

Zasad je plan da se pored toga ide i na proširenje postojećeg 15-godišnjeg (kunskog) izdanja te na jedno kraće ročnosti. Naravno, i o prinosima je još prerano govoriti iole preciznije. Ali sigurno je da će predstojeće refinanciranje, kao i praktično svako u posljednjih četiri-pet godina, značiti dodatne značajne uštede za proračun. Na spomenute dvije obveznice iz 2010. država je godišnje plaćala 6,5 odnosno 6,75 posto kamate, što je zajedno oko 820 milijuna kuna.

Uz današnje razine prinosa evidentno je da će se trošak servisiranja kamata smanjiti za više od pola milijarde kuna. Trenutno se na tržištu prinosi na 10 godišnji državni dug Hrvatske kreću oko 0,6 posto, na 15-godišnje kunske obveznice su oko 1,1 posto, a na petogodišnje oko 0,3 posto.

Potražnja mirovinskih fondova, banaka i osiguranja zasigurno će i ovaj put biti velika. U prilog tome govore, među ostalim, već dugo prisutni veliki viškovi likvidnosti u sustavu koji se trenutno kreću oko 38 milijardi kuna. Pozitivni učinci refinanciranja starih dugova na proračun se, pak, očekuju i s još jednim velikim refinanciranjem obvezničkog duga koji dospijeva u ovoj godini, a to je 1,25 milijardi vrijedna dolarska obveznica iz srpnja 2010. (s ugovorenom valutnom zamjenom po tečaju 1,41 USD za euro).

Na tu je obveznicu država godišnje plaćala kamatu od 6,625 posto, što znači da će njezina zamjena za novu također implicirati nekoliko stotina milijuna kuna manje godišnje izdatke za kamate. Kako povoljni trendovi cijene zaduživanja traju već godinama, a u međuvremenu je osjetno poboljšan i fiskalni saldo, troškovi servisiranja javnog duga bilježe već višegodišnji trend pada – u apsolutnim iznosima ti su rashodi smanjeni za nekoliko milijardi kuna, a izraženi kroz omjer kamatnih rashoda i BDP-a u pet su se godina gotovo prepolovili.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Prema jesenskim prognozama Europske komisije, ove bi godine troškovi plaćanja kamata po javnom dugu Hrvatske nakon dugo vremena trebali pasti ispod dva, odnosno na 1,9 posto BDP-a. Još 2017. ta je stavka odnosila 2,7 posto BDP-a, da bi u 2018. pala na 2,3 posto, a procjene su da je lani trošak kamata sveden na 2,2 posto BDP-a.

Hrvatska je u tom pogledu napravila solidne pomake kojima je pripomoglo i to što se prema premiji rizika ipak izvukla sa začelja usporedivih zemalja Srednje i istočne Europe. Ipak, u SIE je razina javnog duga u prosjeku osjetno niža od hrvatskih 70-ak posto BDP-a, kao i traženi prinosi pri zaduživanju.

Ukratko, konkurentske zemlje i dalje su manje opterećene kamatnim troškovima.

“Procjenjuje se da je za kamate na javni dug Hrvatska lani plaćala 0,9 posto BDP-a više u odnosu na ponderirani prosjek 10 zemalja regije SIE. To je uglavnom posljedica relativno višeg javnog duga (naš je prosječno 29 postotnih bodova iznad prosjeka SIE u zadnje tri godine) te malo više premije na rizik u skladu s prosječno nižim kreditnim rejtingom”, objašnjava Hrvoje Stojić, makroekonomski analitičar u PBZ-CO mirovinskom fondu odnosno njegovu upravljačkom društvu.

Pod uvjetom zadržavanja rekordno niskih kamata na svjetskom tržištu te postepene fiskalne konsolidacije u sljedećim godinama, Hrvatska bi izdatke za kamate, mjereno udjelom u BDP-u, mogla dodatno smanjiti, kaže.